< srpanj, 2020 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Rujan 2021 (15)
Kolovoz 2021 (16)
Srpanj 2021 (7)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (6)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (22)
Studeni 2020 (10)
Listopad 2020 (15)
Rujan 2020 (9)
Kolovoz 2020 (7)
Srpanj 2020 (17)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (12)
Travanj 2020 (16)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (11)
Siječanj 2020 (12)
Prosinac 2019 (12)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (16)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (10)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (14)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (15)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (8)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (6)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (10)
Ožujak 2018 (12)
Veljača 2018 (14)
Siječanj 2018 (9)
Prosinac 2017 (8)
Studeni 2017 (3)
Listopad 2017 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
https://m.youtube.com/watch?v=mTn_v08ZJEM


"The most beautiful people we have known are those who have known defeat, known suffering,
known strle, known loss, and have found their way out of the depths. These persons have an appreciation, a sensitivity, and an understanding of life that fills them with compassion, gentleness, and a deep loving concern. Beautiful people do not just happen.”

Elisabeth Kübler-Ross

“Being with him when he died was something I will never forget. His bravery. His happiness. His acceptance. It was a colossal experience for me. Changed my life completely in a way that I had not expected. I expected to feel sad and lost. But I felt the opposite. Just, like, ‘Boy, this is it. This is all we have. Right here. So you’d better pay attention.’”

Laurie Anderson and Lou Reed


“To love. To be loved. To never forget your own insignificance. To never get used to the unspeakable violence and the vulgar disparity of life around you. To seek joy in the saddest places. To pursue beauty to its lair. To never simplify what is complicated or complicate what is simple. To respect strength, never power.
Above all, to watch. To try and understand. To never look away. And never, never, to forget… another world is not only possible, she is on her way.
On a quiet day, I can hear her breathing."

Arundhati

“I hope you will go out and let stories, that is life, happen to you, and that you will work with these stories... water them with your blood and tears and your laughter till they bloom, till you yourself burst into bloom.”

Clarissa Pinkola Estés


“May the sun bring you new energy by day, may the moon softly restore you by night, may the rain wash away your worries, may the breeze blow new strength into your being, may you walk gently through the world and know it’s beauty all the days of your life.”
Apache Blessing


“I am not the first person you loved.
You are not the first person I looked at
with a mouthful of forevers. We
have both known loss like the sharp edges
of a knife. We have both lived with lips
more scar tissue than skin. Our love came
unannounced in the middle of the night.
Our love came when we’d given up
on asking love to come. I think
that has to be part
of its miracle.
This is how we heal.
I will kiss you like forgiveness. You
will hold me like I’m hope. Our arms
will bandage and we will press promises
between us like flowers in a book.
I will write sonnets to the salt of sweat
on your skin. I will write novels to the scar
of your nose. I will write a dictionary
of all the words I have used trying
to describe the way it feels to have finally,
finally found you.

And I will not be afraid
of your scars.

I know sometimes
it’s still hard to let me see you
in all your cracked perfection,
but please know:
whether it’s the days you burn
more brilliant than the sun
or the nights you collapse into my lap
your body broken into a thousand questions,
you are the most beautiful thing I’ve ever seen.
I will love you when you are a still day.
I will love you when you are a hurricane.”

Clementine von Radics





Linkovi
vidrinsmijeh@gmail.com

SarahBernardht
21.07.2020., utorak
Đenoveško jedro

" Mozak se razvija i stari, ali srce zauvijek ostaje dijete, sve dok ne prestane kucati. Srce nikada ne nauči lekciju."

" Oduvijek mi se sviđaju ljudi s ožiljcima, poput stabala. Štaviše, nemam povjerenja u ljude koji nakon četrdesete nemaju nijedan ožiljak."
( Vanessa Montfort: Žene koje kupuju cvijeće)

Srce kao znatiželjno, zaigrano dijete, to je razlog zašto se, uvijek iznova možemo zaljubiti, povjerovati, nadati se. Razgolititi, predati, pasti, na leđa, pljusnuti u bezdan, pasti na onu rupicu tvrdoglavu na bradi.Poderati koljena, izbit si zube.
Bez obzira na godine.
Netko pravim pokretom i u pravo vrijeme povuče našu crvenu špagicu i odmota se ono sakriveno klupko naše žudnje za bliskošću. Pripadanjem. Povjeravanjem. Poklanjanjem vremena. Zjenica. Prstiju.
Sve se odjednom ispreplete i postaneš s nekim pletenica.
Te i te ruke kao da poznajemo oduvijek. Smijeh i madeže.
Poklopiti se treba puno toga i ti znaš dok se događa, da se to ne događa često.
I zahvalan si. I svečan. Radostan i pun.

No, sve ima jebeni rok trajanja, baš sve.
A onda je glupo i pomisliti, a kamo li izgovoriti da te,
te i te ruke nisu bile vrijedne.
Da je netko bio pogrešan.
Zar samo zato jer više nije?
Voljela si. Smijao si se. Vjerovala si. Bio je pravi. Za tebe u tom trenutku, na tom zemljinom meridijanu, u toj kapi koja uvijek, nezaustavljivo klizi svome kraju, zbog gravitacije, zbog one vječne odanosti zemlji, bio je ko stvoren za tebe. Ma nacrtan.
Da je bio drukčiji, ne bi vrijedilo.
Ne bi se tada bili ni zamijetili u gomili.

Bolnom i povrijeđenom srcu treba vrijeme, ma svo vrijeme ovog svijeta. Tu nema pravila ni roka.Taj se dio ne može preskočiti novim susretima, novim licima ili tijelima.
Tijelo se uči živjeti bez voljenog tijela.
Duša bez duše.
Dijete se preispituje zahvaljujući razumu.
U tom vremenu vraćamo se ponovno sebi, jer smo iz sebe izašli na trenutak nalik treptaju lista, da bi se mogli drugome cijeli dati.

Onda si opet pupoljak. Opet si na početku, s nekim novim spoznajama o sebi.

Puno gubitaka ljubavnih, neustrašivo srce ne može niti zamisliti, kamoli pokolebati.
Samo se to zaigrano i znatiželjno dijete mora od svega malo odmoriti.
Zahvaliti se kao nakon plesa, nakloniti se kao nakon predstave pred praznim gledalištem, gdje nitko neće klicati, pljeskati ili zvati na bis. Fajrunt.
Odjednom više ne govoriš mi.
I jasno, isuviše jasno čuješ svoj glas.

Nije lako.
Da bih naučila otpustiti, neki su k vragu morali umrijeti.
Ovaj je živ, hej, ovaj je živ!

I znam, jednostavno znam..
Noću gleda preko Une.
Kad se ugase svjetla njegovih pozornica, stišaju zvukovi,
znam da osjeti šljapkanje mojih malih stopala, mojih žuborećih misli, oblutke mojih razmišljanja.
I sto ga stvari još podsjeća na mene.
Ostavili smo pečat. I trag.
Mene se dugo voli.

I dobro zna da ću ga još žarko voljeti i strasno mrziti jedno određeno vrijeme.

Moje srce je dječak. Nije pičkica.
Stari moreplovac. Nabildano je ožiljcima.
Zacijelit će jednom, kao što je i prije
krenut ususret novim putovanjima.
Sa svim pokrpanim i oslikanim jedrima,
znajuć dobro u kojem trenu treba

raspetljati užad
ugasiti motor
uprijeti svom snagom
motati, motati
I dići

đenoveško jedro







- 22:10 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.