Slow and ligthly
srijeda, 08.04.2020.Jutra su uvijek čarobna.
Još je svježe, svitanja su ružičasta, kao i moje misli, ujutro.
Isključila sam vijesti, pojačala glazbu po svom izboru, ne bavim se nikakvim teorijama.
Radim svoj posao, pomažem bližnjima i dani prolaze.
Zahvalna sam jer odrađujem zaostala psihička previranja, sada za to imam vremena.
Za smijeh, za suze, za otpuštanja, mirenja sa situacijama raznim. Znam dobro ko me voli, a ko me samo treba i ne poštuje. I dobro je, ovi potonji uče me kako da više volim i poštujem sebe.
Valunzi su još tu, budim se noću kao da spavam u kadi.
Presvlačim se noću, a ponekad se i nasmiješim svome tijelu koje tako pokušava naći ravnotežu.
Mama teško diše. Normalno je to i očekivano, s obzirom na bolest. Kontaktiramo liječnike telefonom, olakšavam joj na bezbroj malih načina, tu sam za nju. Nikako je nagovoriti da slika. Slikarica. Pomoglo bi joj to. Puno spava, a kada ne spava, boli je.
Živimo. Dan po dan. Slow and lightly.
Ne dopuštamo da nas se uvuče u samosažaljenje.
Dobro je da je travanj. Priroda slavi svoja buđenja potpuno neovisno od nas. Pokazuje primjerom kako život i bujanje idu ruku pod ruku, sami od sebe, nebo se plavi, narcise se njišu, trava miriši, ptice održavaju koncerte.
Sve će proći.
komentiraj (8) * ispiši * #