Smijeh i poljupci

srijeda, 10.07.2019.

Daje mu ruku.
Vodi je i nasmijava.
Nasmijava i djecu,
izvlači smijeh iz prolaznika.
Nakon puno plavičastog vremena,
taj njen smijeh napokon ide iz trbuha.
Onako da ti se pripiški.
Od miline prepoznavanja.
Stalno bi je ljubio.
Pa stoje po busnim stanicama,
dva matora klinca,
grle se, ljube, gledaju iz velike blizine.
Dodiruju da provjere je li to stvarno.
Kada ranom zorom vode ljubav,
on zahvaljuje Bogu što su se sreli,
a ona tone u njegovom ramenu
nasmiješena.



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.