Skica

ponedjeljak, 03.06.2019.



O tome
kako mu se Sunce
pleteničasto upliće u zlatne uvojke

Ili možda o tome
koliko ga to isto Sunce
voli ljubi i treba
trepereći mu
trepavicama dugim gustim
da ispod njih stanu
sva kraljevstva nježnosti
putnih blagoslova i bezbrižnosti

Ili ipak o tome
kako me budi noću točno u tri
igrajuć mi se donjom usnicom
jer vidi u mraku
pa se onda nestašno smije
mom bunovnom pogledu
( spašava me)
kad ga ozbiljno pitam:
-A čiji si ti mali?
Tko si Ti?

I onda
Smijemo se ko dva prastara znanca
Di si, kako si, gdje si bio ti do sad
Kliberimo se do jutra mlada
Što se ko vinova loza hvata rumenih prozora
Jer i ne treba ti sna
Kad nekog otprije poznatog
Upoznaješ trajno
I bez zadrške
I bez nepotrebnih saznanja o opasnostima
Dogodit će se brinuli mi ili ne

Dok bijeli ga leptiri nadlijeću
U tom predljetnom trenu
Dodirujuć plavu kosicu
Vrhove onog pravog svijeta

Ja dobivam njegov izraz lica
I njegovo viđenje svih stvari

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.