Lakoća ruke

četvrtak, 07.02.2019.



Lakoća ruke

"Ostani."
"Slomit ćeš mi srce."
"I ti ćeš ga meni slomiti.
To je ljudsko stanje, baš kao i oprost."



Ja sam Sarah Bernardht, a ovo je moja priča.

Priča koju ću pisati bez daha sve dok me ima, dok postojim, pa još toliko puta milijun izdisaja i udisaja, dok mi ne ponestane sape u nekom petom ili desetom životu.

Mislim da sam ga previše zavoljela.

***************************************************

Nije lako biti nečijom muzom. Lakše ju je imati. Isto tako, nije lako nazvati jelo po nekome. Radi se o mašti i nemogućoj istini i kemiji prisjećanja.
.Da ne kažem kako može biti čak i uvredljivo.
On je meni kuhao i posvećivao mi jela.
Dok sam ja marljivo zapisivala našu priču, naše poljupce, zagrljaje i dodire.

Nemoguća priča, ključ je uspjeha za svaki restoran, kao i za svaku ljubavnu priču.
A priče i ne moraju biti baš svježe. Dapače, mogu biti i smrznute, koga briga.
Gladni će priču uvijek popiti, ako je ispričana kako treba.
Ako je blizu istini, baš poput sitnog veza.

A nitko i ne može tražiti više od toga, nego da nešto bude dovoljno blizu istini.
Bili smo unutra. U istini. Dok sam izvana morala biti lažljivicom.

Ako vam je šogor profesionalni ribar, pa vas nakrcava svježom ribom svaki dan, što vam drugo preostaje negoli skuhati Filets de Sole Rachel .
Priprema jela jednostavna je : sirovu ribu nasjeckamo, dodamo začinskoga bilja, starog kruha, vrhnjem i jajetom povežemo smjesu i namažemo na riblji filet. Preklopimo, poširamo, zalijemo bijelim vinom, ukrasimo tartufima i vrhovima šparoga....i voilla !!
A mademoiselle Rachel pjevala je po pariškim ulicama, i završila ko Sarah Bernardht svog vremena....
Bitna je priča.


Muškarac sa srcem majstora kuhanja mora biti vrstan promotor, lažac bez grižnje savjesti i javni sanjar.

Slavne palačinke Crepes Suzette tako su zapravo plod nezgode i zamalo povod međunarodnog incidenta.
Pomoćni kuhar Henry spremao ih je za samoga princa od Walesa, budućeg kralja Edwarda.Likeri su mu se zapalili, no kako priznati grešku? Ma i zašto je priznati !
Probao je, navodno, krajičak karmelizirane palačinke i sam se oduševio okusom.
A kako ih nazvati ? Kako ih zbog njihove slatkaste i ženskaste prirode nije mogao posvetiti budućem kralju, posvetio ih je kraljevoj ljubovci Suzett....

Novine su se, navodno, raspisale o tome kako okus tih čarobnih flambiranih palačinki čak i "kanibala pretvara u uljuđenog gospodina ", no više je sama priča pretvorila palačinke u legendu, negoli njihov čaroban okus...
A i teško je povjerovati da je baš pomoćni kuhar posluživao budućega kralja...

Priča.

Vrućina i strpljenje. U kuhinji kao i u ljubavi.
Vještina, sastojci, i....legerdemain....ili kako bi Englezi rekli "sleight of hand "..
lakoća ruke.

Vatel koji je smislio čuvenu kremu Chantilly, kojom se danas pune torte, ekleri, kremasti lisnati kolači, i peciva širom svijeta, ubio se mačem kad je shvatio da ne može nabaviti ribu, list, povodom rođendana kralja Luja XIV.
Bilo je dvije tisuće gladnih uzvanika, a i kralj bi poludio.

Taj je Vatel isuviše lako shvatio lakoću ruke. Ili je nije shvatio.



Dok noć mi bubnja u sljepoočicama
ko o dovratak moga prozora,
lakoćom ruke spaljujem svoje pjesme.
Naše pjesme.
To su samo priče.
Al još mi treperi mjesec pored
lakomih mi usana,
mjesec kojim si me hranio
namirisanu nebesima,
ko ušećerenim ljubicama.
Što je važnije, mjesec ili priče?
Ne razbolijevaj me šutnjom.
Pričaj.
Obožavaj me, mili.
A ja ću te voljeti.
Kao žena.



.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.