Second Waltz

nedjelja, 10.12.2017.


Baš smo se bili nešto
posvadili na pasja kola
( u svađi i psi voze).
Zavrtila sam se oko svoje osi,
rekao je- ko čigra,
pa u toj vrtnji zadobila brzinu,
a u toj brzini - silinu.

Pa oštrinu.

Svašta sam mu rekla.
Izašla mu iz auta ko furija čigrasta,
pa dugo onda na sebi osjećala njegov pogled.

Na onom uglu. Danima još.

Odvažna u svojoj ljubavi,
no isprepadana njegovim mirenjem
s mojim odlaskom,
došla je tuga ko vještica.
Poplon moj najbolji prijatelj.
Knjige, a na svakoj stranici poneko
neželjeno podsjećanje
na njega, na nas.
Ljutnja.
Tuga.

Ušećerene ljubice čežnje.

Brzina se zvrka vremenom smanjivala,
siline je sasvim nestalo.
Mjesece smo si protratili.
Tih dana, pa sve do proljeća,
nisam pregledavala mailbox,
nego se silila živjeti.

Danas..danas kad ga više ne mogu..
u onom neredu od mailova
dva neka koja nisam prije otvorila.
Jedan je fotka njegova.
Ljutotužan, nepočešljanih obrva.
Neobrijan.
Drugo je link jedan. Arija.
Second Waltz.

Googlajte si sami.
Ja ne mogu.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.