Zna li more da je val

subota, 10.06.2017.


Idem ti.
Idem probati.
Tamo.
Jer ovdje još
vidim te u nebu.
U sjenama.
Čudnovatoj svjetlosti pri dnu voćnjaka.
Uz more i u moru.
S morem.
Vidjet ću tvoj smijeh.
Biserno je.
Ja sam tvoja kamenica.
Dirat ćeš me ispod površine.
Boljet će me morska trava.
Bit ću ti alga.
Tamnozelena okamina.
Niknut ću na dnu tvoga čamca.
Urušena ću se graditi.
Glasom.
Glasno ću te tražiti.
Protestirati.
A onda ću se valjda jednom umoriti.
Prihvatiti ruke.
Proći i po stotinu puta našim stazama.
Bez tebe.
Omudrovljena.
I sama.
Valjda ću dozvoliti da me grle.
Vole.
Jednom.
Neki.
Možda je sve bila priprema za rastanak.
I možda sam sa svakim tvojim odlaskom
ja zapravo umrla.
Možda i nisi otišao
ti
nego ja.
Možda ti oplakuješ mene
Ko što more oplakuje svoje obale
Ne odvajajući se nikada potpuno.
Zna li more da je val

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.