Maurice i sreća

ponedjeljak, 27.03.2017.

Maurice se snažno prisjeća njihovih vožnji....

Every heart's got it's moment
Written on it's soul
Just a minute in it's lifetime
Of a happiness untold


Proživljavali bi oni uz glazbu cijele svoje živote.
U vožnji. Daleko, daleko.
Srce joj se smiješilo.
Široko, široko.
Promicali su cijeli krajolici pored njihovih ramena.
Nebo bi imalo drukčiju boju.
Sva mora, livade, šume, izlasci i zalasci sunca..
sve se stapalo u jedan tren potpunog zajedništva, potpune sreće.
Milky way.
U desnom mu se kutu oka zrcalila nestašna strast, opojnost čovjeka koji zna što želi.
Ruke njihove posvuda.
Ono kad se od naleta sreće glasno zapitaš: jesam li to stvarno ...ja ?
Pa glasno pjevanje u dva glasa. I tuga i sreća. I bol i želja.

Zato je njegova najveća želja i bila da ona završi vozački,
sada, u četrdesetima.
- Bit ćeš odlična u tome, Sunce.
Vidio je kako uživa u tome.
Al 'uživala je ona i u njegovim dodirima, tijekom vožnje.
Ležala bi mu na desnoj ruci, u zagrljaju.
Sve uz opasnost ostavljanja rumenila na njegovoj košulji, bijeloj kao snijeg.

Još ima onu fotku svojih nogu bosih na komandnoj mu ploči.
Baška.
Još vidi njegove lijepe, široke lunule.
More, sol koju ispiru sa sebe ko dva lopova, on poput dječaka na plaži, nosi je u more...potaplja...
Smiju se, još se smiju. Maurice ih još vidi. Ljube se u moru ko dvadesetogodišnjaci.
Koja sloboda...koje uživanje...prepuštanje...
to znači biti svoj i kao svoj, tako voljen, željen, prihvaćen...
- Nikada..nikada nisam bila sretnija....

Maurice konačno polako, oslobađaju njene crne sjenke mučnog zagrljaja.


Jer ona je još uvijek ona njegova mala, ona je njegova girl in a sports car..

Blagoslovljena ljubavlju izdaleka.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.