Maurice i njeno proljeće
utorak, 21.03.2017.Maurice se ne usudi prepustiti i pasti.
Mada bi padanje bilo sada jedino razumno rješenje.
Priznati tugu, priznati poraz, priznati sjebanost. Priznati.
Ne smješkati se kada joj do smijeha nije. Odjebati ono preteško.
Ajmo se lijepo izražavati : otpustiti ono što ne može prihvatiti.
E, tako.
Maurice se još grčevito drži za one proplanke gdje ju je vodio, iako uopće nije nešto osobito volio prirodu.
Bio je onako, više gradski tip: daj mu asfalt, daj mu cestu, daj mu more, ali i onaj skup restoran na plaži.
Daj mu onaj njen uzbuđen i zaljubljen osmijeh, I on sretan.
No, dobila ga je u šumu. I to je bilo svojevrsno priznanje ljubavi. Jest, zna ona to.
Jer lako za riječi: njegove su bile meke kao meso žute slasne dinje.
To što je išao za njom u šumu, to je ljubav.
Maurice se ne usudi prepustiti i pasti jer je nema tko dočekati ovaj put.
Gleda ona oko sebe sve ove koji je prihvaćaju i vole. Koji je traže, koji se sa njom smiju.
Provjerava im pogledom mišiće, mentalne obrasce, spremnost usred noći na njen jauk.
Provjerava ona to potpuno nesvjesno. I svjesno zaključuje da je nema tko dočekati.
Zato se Maurice ne prepušta i ne pada. Glavinja, lebdi, puzi, na koljenima, pa i laktovima.
Al ne priznaje knock out. Poput iscrpljena boksača koji je primio baš gadan udarac,
sudac još ne može svirati kraj, jer Maurice je na laktovima. Drama je u ringu.
Maurice leži na laktovima i glupavo se smješka.
Smješka se životu iz kojega jedva čeka da se probudi.
Vidi Maurice proljeće, kako ne. Pa nije ćorava.
Vidi ga poput prašnjavog cigančeta, zlatan i žut dukat kraj puta.
Doduše, diže ga s poda i provjerava zubima je li pravi.
No, kada se uvjeri, ona si bez grižnje savjesti, kupi još malo ljepote.
Maurice gledaju pedesetogodišnjaci. Osjeti ona to. Gledaju je otvoreno i bez srama.
Ona si pak odmah zamisli njihovu ženu koju su ostavili na semaforu jutros,
umornu ženu koja živi bez one ljubavi koju je imala,
dok on gleda četrdesetogodišnjakinje poput nje, otvoreno ih gleda i želi ih.
Suvišni su ti pogledi njoj. Ne znače joj ništa.
Mada bi bilo lijepo da je netko muški zagrli.
Sada bi joj značilo samo strpati malu torbu punu odjeće u onaj njen auto i krenuti na put poput hipija.
Da, to će učiniti.
komentiraj (13) * ispiši * #
