Kad bih sve jezike ljudske govorila...

Samozavaravanje....

Idem ja jučer kući s FRAMA-e i mislim...
Razmišljam o laganju samom sebi i o samozavaravanju. To su dva naoko ista pojma, ali razlika je u maaaalim nijansama. No, da ne bacam dalje krofne u oči...

Uz pomoć drugih, ali i pomalo vlastitim snagama shvatila sam da zavaravam samu sebe...a uz to si i lažem. Inače samozavaravanje i laganje samom sebi ( a i drugima) smatram užasnim. Prema samom sebi je to poput zločina. Fino se kolješ onako dubinski i iz korjena. Uništavaš sam sebi šansu da budeš sretan, slobodan, neopterećen…

Pa se pitam:

Mogu li u svom zavaravanju uspjeti uvjeriti samu sebe u nešto što zapravo nije?

Mogu li se u samozavaravanju uvjeriti da ne postoji nešto što u biti postoji?

Mogu li si toliko jako lagati da i ne znam koliko si zapravo lažem?

Mogu li u svom laganju ne vidjeti očito ili vidjeti nešto čega nema?
O da…o da….o da….o da

Najtužniji je pozitivni odgovor na sva pitanja.

Tužno je što pojedinac zapravo ne može znati u kojem trenutku on sebi laže i vidi ono čega nema.

Ali ja nisam tužna… Niti me to osobito brine…Moje je razmišljanje i meditacija proizvod kave i hladnog zraka kojeg sam se naudisala putem kući. Možda postoji i nešto što me muči u svemu tome pa razmišljam…ali to znam samo ja…

Znam i da ću se za mjesec dana smijati ovome što sam napisala jer tako se brzo mijenjam da ni sama ne stignem pratiti….. toliko brzo, gotovo kao I ovaj slijed misli na ovoj stranici koja je čitana otprilike koliko bi bio i WC papir da na njemu nešto piše.

A vjerujte – WC papir ima svoju svrhu koju ispunjava. Bez obzira na svoj izgled. Čak i da sun a njemu stripovi, filmići ili Pokemon sličice, svejedno bismo s njim radili isto što i sada radimo…