Ima li definicija ljubavi?…Ako ima želim ju pronaći da vidim što nije u redu…gdje sam pogriješila…gdje sam propustila..
Jer imam osjećaj kao da sam propustila vlak i stojim na kiši i ona pada po meni ….i mokra sam…voda se cijedi…i onda shvatim da to ja zapravo plačem….da kiše nema…za kim plačem? Za čim? Za onim što nikad ni nije bilo moje….za onim što nikad meni nije pripadalo…ali kako to da sam ja to svojatala i uporno vjerovala da će jednom biti moje…
Koga da krivim? Sebe-jer sam si uopće dopustila nešto tako vjerovati i osjećati…
Prijatelje- jer su me poticali u mojim mislima
Krivo protumačene poruke, lijepe riječi koje sam primila…
Ja-svemu sam ja kriva….
Glupost i sljepoća su tako veliki i tako jedna drugu podupiru da boli…
Koliko ja vjerujem u sebe….koliko vjerujem uopće….
Kažem da vjerujem…a sad mi stalno uletaju misli kao- ne sad…vjerovat ću kasnije…ali kasnije ne postoji
Zašto moram biti realna…zašto realnost….to je mlaka sredina
Praznina, želim plakati a ne mogu…
Sebična sam…
Sebična
Najsebičnija sam osoba koju znam…
I neka me nitko ne pokuša uvjeriti u suprotno…
19.04.2006. (23:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moraš imati neko svoje sredstvo, što ni iz čega pravi nešto, a sudbina ponekad greškom, sve sama stavi na svoje mjesto. Do jučer te nešto muči a danas ti se čini smješno. I to je sve... nemoj
20.04.2006. (18:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cuj, najlakse je samu sebe zavaravati ali samo tako sebi sve otezavamo...sto se tice ljubavi, i sama znas kako jos sasvim nisam preboljela onog, i da mi se dogodi da se jednostavno rasplačem, ali onda se pitam kakva svrha toga? Moramo ustati i krenuti dalje ma kako nam tesko bilo, i da, ta realnost ubija jer covjek ne može sanjariti ili se jednostavno razocara...cuj, može nam svatko tumaciti nesto kako je, ali opet mi sami donosimo neke odluke...toliko fali danasnjim osobama samopouzdanja, toliko toga odgađamo jer vjerujemo da će sutra biti bolje, a sto onda ako ne bude sutra???
I mozda jesmo mi za puno toga krivi ali moramo ostaviti proslost iza sebe, tesko si je neke greske oprostiti, ali ako to ne napravimo kako cemo dalje???
24.04.2006. (22:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
za jukebox i mene
Ima li definicija ljubavi?…Ako ima želim ju pronaći da vidim što nije u redu…gdje sam pogriješila…gdje sam propustila.. Jer imam osjećaj kao da sam propustila vlak i stojim na kiši i ona pada po meni ….i mokra sam…voda se cijedi…i onda shvatim da to ja zapravo plačem….da kiše nema…za kim plačem? Za čim? Za onim što nikad ni nije bilo moje….za onim što nikad meni nije pripadalo…ali kako to da sam ja to svojatala i uporno vjerovala da će jednom biti moje… Koga da krivim? Sebe-jer sam si uopće dopustila nešto tako vjerovati i osjećati… Prijatelje- jer su me poticali u mojim mislima Krivo protumačene poruke, lijepe riječi koje sam primila… Ja-svemu sam ja kriva…. Glupost i sljepoća su tako veliki i tako jedna drugu podupiru da boli… Koliko ja vjerujem u sebe….koliko vjerujem uopće…. Kažem da vjerujem…a sad mi stalno uletaju misli kao- ne sad…vjerovat ću kasnije…ali kasnije ne postoji Zašto moram biti realna…zašto realnost….to je mlaka sredina Praznina, želim plakati a ne mogu… Sebična sam… Sebična Najsebičnija sam osoba koju znam… I neka me nitko ne pokuša uvjeriti u suprotno…
19.04.2006. (23:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
balkanski tango
Moraš imati neko svoje sredstvo, što ni iz čega pravi nešto, a sudbina ponekad greškom, sve sama stavi na svoje mjesto. Do jučer te nešto muči a danas ti se čini smješno. I to je sve... nemoj
20.04.2006. (18:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
farinelli
cuj, najlakse je samu sebe zavaravati ali samo tako sebi sve otezavamo...sto se tice ljubavi, i sama znas kako jos sasvim nisam preboljela onog, i da mi se dogodi da se jednostavno rasplačem, ali onda se pitam kakva svrha toga? Moramo ustati i krenuti dalje ma kako nam tesko bilo, i da, ta realnost ubija jer covjek ne može sanjariti ili se jednostavno razocara...cuj, može nam svatko tumaciti nesto kako je, ali opet mi sami donosimo neke odluke...toliko fali danasnjim osobama samopouzdanja, toliko toga odgađamo jer vjerujemo da će sutra biti bolje, a sto onda ako ne bude sutra??? I mozda jesmo mi za puno toga krivi ali moramo ostaviti proslost iza sebe, tesko si je neke greske oprostiti, ali ako to ne napravimo kako cemo dalje???
24.04.2006. (22:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
farinelli
barby ajde novi post.....
10.05.2006. (19:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
renka
AJDE DOĐI POSJEIT MOJ BLOG.
01.05.2007. (16:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...