Kad bih sve jezike ljudske govorila...

nedjelja, 20.11.2005.

Malo da se napisem

Premalo vremena imam da bih se sad tu nesto raspisala: Samo toliko da vam dokazem da sam živa. Relativno sam dobro....a i frizura mi se sviđa(LoL)

Malo me pati net, odnosno veza, bolesno je spora. Spajam se sa nekih 14-30 kbps.... bolesno....Tako nije bilo ni u kamenom dobu.Valjda cu prezivjeti..


Imala sam opaku subotu... Vjerujte kad vam kazem da jedna prica uvijek ima 2 strane i nijedna nije tocna ako se gleda sama za sebe....Nikad nemojte tajiti stvari koje vas muce, pogotovo kad su u pitanju prijatelji. Ne vrijedi vam gubiti prijatelje zbog gluposti...

NIKAD nemojte odbijati pomoc prijatelja ili bilo koga drugog... kako ja to cinim... Biti sam je tesko i trebate ih...a uostalom nitko ne zna bolje kako se vi osjecate bolje od prijatelja...
Hvala vam prijatelji !!!!!!
p.s. Ovo je za one dvije tri osobe- oni znaju koji su
VOLIM VAS!!!!!!!!!!!!!

- 21:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 16.11.2005.

Nakon kiše dolazi sunce??!!!!!!!!!

Nakon one depre koja me prala neki dan osjećam se isprano i čisto. odlučila sam stvari uzeti u svoje ruke i ne brinuti se oko onoga... O daljim i dugotrajnim posljedicama potiskivanja ne želim raspravljati :)

U ponedjeljak sam si obnovila kolekciju donjeg rublja. Nove kul boje, novi dizajn, ne pamuk, već svila... I slično...
Nakon kupovine pošla sam kod sestrične- frizerke. Ne biste vjerovali ošišala sam se. To je za mene stvarno čudno jer sam freak što se tiče kose, a ovaj puta sam ju fest odrezala (dala odrezati).Komentari su bili razni, od toga da izgledam kao pas lika iz razreda, da sam si stavila petardu u kosu... neki su rekla da je dobro. Poprilično je čupavo i repasto... MOLIM VAS kad me vidite nemojte bacati fore na moju frizuru jer sam osjetljiva i raspekmezit ću se. (ona na koju se ovaj dio odnosi znat će :) ).
Stigla je još jedna ZAAAAAAAAAKON vijest. DOBILA SAM STIPENDIJU!!!!!!!!!!! I to onu župšanijsku za odličan uspjeh. Budite štreberi, vidite da se i nagrade dobivaju. Svim drugim razredima koji prolaze s pet savjetujem da se na godinu prijave! Šanse vam nisu male...
Mislim da će mi cijeli tjedan upropastiti zadaćnica iz njemačkog koju pišem u petak... :((

ANYWAY slovamo se later sad me izvanzemaljci opsjedaju( mein bruder)

- 20:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.11.2005.

YOU JUST WANT SOMEBODY LISTENING TO WHAT YOU SAY...

Što me pere raspoloženje ovih dana.... to nije za vjerovati.Osjećam se kao da me netko dobrano prožvakao pa ispljunio... mislim da ponekad tražim nešto što ne mogu naći, ili nešto što uopće ne postoji. Zaista bih htjela biti sretna i nasmiješena all the time...
al ne ide...ne znam ni izraziti što osjećam... kao da me nešto pritišće...

Glupo je osjećati nešto prema nekome, a ne možeš mu to reći, jer nema gotovo nikakve šanse da ikad bude nečega. To me deprimira, a događa mi se stalno.

Previše se vežem za druge i na kraju budem iskorištena jer mi je žao da netko bude nesretan zbog mene, pa redije ja budem nesretna, nego moji prijatelji. Nije da to radim namjerno, jednostavno sam takva. Kad nešto pokušam reći, imam osjećaj da me se ne sluša. Ono... pričam i stanovita osoba odsutno kima glavom, ili jednostavno gleda tv. Volim pomagati ljudima, volim davati savjete, pogotovo volim kad oni uspijevaju kod drugih . No ponekad je i meni potrebna pomoć, ali nema gorega nego kad se ti bojiš pitati za pomoć jer ne želiš druge opterećivati svojim problemima. Uvijek mislim da su problemi drugih važniji i veći od mojih... kao da se omalovažavam.... a ne bih to htjela raditi... glupo je... više se ni ne prepoznajem...

Ali kad slušam druge jednostavno mi je žao reći da nisam ok, jer prvo bih njima htjela pomoći, a tek bih onda od njih molila pomoć.
Obećala sam si de me neće bedirati to što sam sama, da ću si naći neku drugu zanmaciju, ali ....kao i uvijek... ništa nije onako kako želimo.

Treba mi netko kao oslonac, netko kome ću se moći posvetiti, darovati mu svu svoju pažnju, ljubav.A nje imam ne samo dovoljno, već za cijeli svijet i okolinu.
Uvijek izaberem pogrešnu osobu koja mi se sviđa( pri tom mislim na osobu suprotna spola). Ili ima djevojku, ili je preglup, ili neozbiljan....
Ispadam zahtjevna, a stvarno nisam. Ma ne mora tip biti komadina da druge cure padaju u trans kad ga vide. Samo da je na istoj valnoj duljini kao ja.

Ponekad me strah da se ta osoba nikad neće pojaviti. Možda je još i rano da o tom razmišljam ali ne mogu si pomoći. Strah me da ću ostati sama... a mrzim samoću...prezirem i bojim je se...
Anyway znam da si pomoći mogu jedino sama(gle ironije!?).... Znam da trebam samo čekati i da ću eventually biti happy. Nadam sa samo da će eventually doći soon. i da ću otpiriti ovu depru koja me pere...

- 21:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 12.11.2005.

GOSPODARI KAOSA

...je naziv knjige na čijem sam predstavljanju bila sinoć. Ni sama ne znam kako sam otišla tamo.Vjerojatno zato što mi je raska rekla, a usput nisam morala biti na zadnjem satu.
Već spomenutu kjigu napisao je poznati hrvatski admiral Domazet-Lošo. (mlađi možda i nisu čuli za njega).
Što se u knjizi nalazi???
.... osim mnogo slova na 500-tinjak stranica....
MNOGO TOGA
što bi šokiralo i najnepristraniju osobu.Stvari koje smo sinoć naučili teško je čak i opisati.
Uglavnom-lik tvrdi da će uskoro (za pedesetak ili manje ili više godina) doći do konačnog obračuna između zla i dobra, Pakla i Raja.
Sve to zvuči idiotski i nevjerojatno, ali ovaj čovjek doista ima argumente( LOGIČNE) za sve ono što tvrdi. Svoju knjigu je opisao kao prebacivanje(ili prijenos) Ivanovog Otkrivenja(posljednja knjiga Novog Zavjeta) u sadašnjost.
Pričao nam je o tome kako čitav svijet-gospodari zla iliti deterministi( svi oni koji su za globalizaciju i razne oblike ujedinjenja- wto, NATO, UN, i ostala kompanija- žele zapravo uništiti i istrijebiti nas kršćane, kako bi zlo, putem NEW AGE-a moglo zadobiti konačnu vlast.
Pričao nam je kako Hrvati imaju veliku ulogu u "konačnom obračunu". Imamo ogromne podzemne bazene pod Velebitom, a uskoro će onaj tko ima pitku vodu biti faca( moći će gospodariti životom), jer vode više biti neće. Zato nas već sad svi napadaju, da u budućnosti budu sigurni.....
Zaista, one stvari koje smo sinoć čuli nevele su nas na duboko razmišljanje... Ne trebam ni govoriti kako je admiral izvrstan govornik- ma najbolji...
Ovo sigurno ne znate: * da je Mičoševići bilo zapovijeđeno da osvoji Hrvatsku " kratko i bez puno krvi"
* da smo trebali pasti nakon 4 ( ili malo više -14) dana
* da nas je molitva spasila( pitajtesvoje kod kuće)


* da je jedna osoba 7 dana prije pada WTC-a kupila dvije zgrade i osigurala ih na 3 mld dolara - gle čuda - protiv terorizma.
* da je pod zgradama bio postavljen dinamit- inače se one nikad ne bi srušile


* da ćemo najvjerojatnije doživjeti početak kulminacije borbe između dobra i zla, ali ne i kraj
Kraj će možda doživjeti naši unuci...
* za početak se uzima Francuska revolucija

Čovjek je zbilja pametan. ovo možda zvuči nabacano i bez veze, ali ja ne znam to sročiti kao on, pa ćemo stoga svi morati pročitati knjigu- GOSPODARI KAOSA

- 00:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 09.11.2005.

Bez naslova

Rekli su mi da je ovo ok. Mislim ovak' pisati pomalo. Dobar je trening, to i ja mislim. Ako ništa drugo, mogu napisati štogod bez opterećenja čita li ovo tko ili ne. Znam da nitko neće čitati osim ako im ja kažem. A sumnjam da hoću.
Ha, ha imam novi način za ispucavanje, pošto mi je sport blizak otprilike kao Antarktika.A šta da radim, privlače me druge stvari, kao dobra knjiga na primjer. Ma neeeeeee.....uopće nisam štreberica.....samo sam malo bolja od ostalih.Nisam čak ni umišljena, samo savršena(liar :))
Saznala sam da je jučer pronađena djevojka koja je bila nestala na više od mjesec dana. Poznavala sam ju. Kratko smo se vrijeme kretale u istom društvu. N žalost, nije pronađena živa. Kažu da je bila pomalo čudna i neshvaćena. Meni se činila jako simpatična i povučena.
Nije bila sretna, to je sigurno.
Zašto mi nikad nismo sretni? I kad nas sreća grli i obasipa, uvijek nađemo neki razlog da ju odbijemo, otkantamo... Nikad nam nije dosta, koliko god imali... i onda ljudi kažu da nisu pohlepni... da samo žele biti sretni.
Zašto ih (nas) male stvari ne čine sretnima, kao na primjer činjenica da se ujutro probude u toplom krevetu, ili da dan bude sunčan.
mene je danas iz takta izbacio jedan kretenski profesor na zamjeni. Nikakvu ulogu nema u našem životu, ne predaje nam, samo ponekad mijenja profesoricu tzk-a.
Al' izbacio me totalno, poludjela sam... nemam pojma zašto. Sigurno sam opet tražila razlog da budem nesretna. Ili sam tražila opravdanje zato što sam nesretna? Ili to samo tako mislim8 da sam nesretna)?????????

- 22:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #