< | svibanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Promjene radi, a i promjena u mom životu, ajmo ispočetka...
Znači... ja sam Kristinka, to već znate! Rođena sam 3.6.1992. godine. Po novom, članica sam famoznog 1.a razreda Opće gimnazije Bjelovar. Isto tako sam i ponosna građanka tog grada, iako zapravo živim u Ždralovima-najboljem mjestu na svijetu (pati Vlatka! Pati!)
....ovaj put prvo obitelj...imam mamu i tatu (vauuu) i sis Renatu... e, to je divno stvorenje, časno-sestrinskog stila(ubit će me!)... s vremena na vrijeme naporno, ali ipak najdraže mi na svijetu...moj ponos...
...kad smo kod ponosa... ja sam najponosnija teta na svijetu, a imam ih čak četvero od svih bratića i sestrična, a obožavam ih kao da su mi pravi nećaci i nećakinje... ma oni to i jesu...znači, od najmlađeg to su: Borna, Lana, Nika i Mateo...
...a kad smo kod klinaca, tu je i moja najdraža susjeda Katja...moja mala pjevačica...
eto, a sad dalje...
...hmmm... prijatelji... moj najbolji prijatelj, na cijelom ovom svijetu, kojeg volim do mjeseca i nazad je Dario... a zatim slijede Domi, Zrinko, Marko, Hud, Ile, Šoc, Fix, Špehar, Deni, Gašo, pa ovi noviji malo- Sabo, Jurina, Tony, Kozić, Seba, Peky, Marko, Sven...
...hmmm... prijateljice... još teže... pa kao prvo želim istaknuti da nemam najbolju frendicu, niti ju želim više... ali ima netko tko zna sve moje tajne, a to je moja Antonela koju obožavam... e onda moja dva komada- Nana i Tena-cure koje me zbilja poznaju i kojima se beskrajno divim.... zatim moja Helena, ludica moja... moja Petra U., Ivana T. Monika, Anja, Dorothy (PIMDAK), Petra P., Nika, Iva, Dijana, Marijana, Ivana Ž., Dora, Tamara- cure iz razreda...pa iz ostalih razreda-Marty, Anja, Dalija, Musta i Vale; Lucija, Lorna...Ines i Mateja... itd.
...ovo uvijek zaboravim stavit...
MSN- kiky0306@hotmail.com
Free Counter
...e, ljudi molim vas, samo posjetite ove stranice... i pomozite mojim (ludim) frendovima u čemu god... hehe... ni ja ne kužim, al bit će dovoljno samo da otvorite stranicu...please.......
KLOKOCITY
MIMARINA
GORNJI-DONJI
JUBITO
...Ponekad nam netko toliko nedostaje, da ga poželimo izvući iz snova i zagrliti u stvarnosti.....
Vrijeme prolazi.
Život se događa.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umiru.
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali prijateljice ostaju tu,
koliko god vremena i milja bile daleko od tebe.
Trebalo bi ubijati prošlost
sa svakim danom što se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakše bi se podnosio dan što traje,
ne bi se mjerio onim što više ne postoji.
...Ovu pjesmu ću posvetit osobama koje su uvelike uljepšale moj život... mojim prijateljima... svaka riječ ove pjesme govori o tome koliko ih volim...hvala vam na svemu...
FAITH HILL- There you'll be
hm... ma šta da vam kažem... malo sam sad... ne mogu vjerovat da je ovo stvarno bio zadnji petak s učiteljem... kak je život nepravedan... postoje učitelji zbog kojih bi sve dao, samo da odu... a oni ko za inat neće... a postoje učitelji za koje bi dao sve samo da ostanu zauvijek tu... a to je nekad nemoguće... često se zapitam kako možemo voljeti osobe koje nas gnjave i dosađuju nam iz dana u dan svojim boring predmetima... ali postoje učitelji koji svoje predavanje svode na prijateljsko druženje... samo... takvih je malo... nažalost...
eto, takav je i naš učitelj Goran(kemičar)... stvarno je kemija s njim bila najbolji predmet (odmah poslije Engleskog...)... vjerojatno više nikad neće biti takva... ... al nama se uvijek takve stvari događaju!!! prvo nas napusti velik prijatelj- razrednik Pipa kojeg puno, puno pozdravljam... zatim nam škola uskrati predavanje najbolje matematičarke, a sad još ostanemo bez dva, trenutno najbolja učitelja na školi... to vam se zove sreća... ah... ne tješi me čak ni što škola uskoro završava... to samo znači još odlazaka... odlazak najboljih osmašica... odlazak prijateljica... Nadja, Ivana... neću vas zaboraviti...... obećavam...
ODLAZAK??? kakva je to uopće riječ???!' najgluplja koja postoji! jedina riječ koja me rasplače... a da ne spominjem RASTANAK.... ta će me riječ ubit već za godinu dana.... al nadam se da ću i ja to kao i svi preživjeti.... nadam se...
P.S. Hvala za comments!!! Jedino me to danas veseli... Maja, hvala i tebi...
Pusa svima koji su danas bili tu kad sam ih trebala... Ivana, nemoj plakat...molim te...
Pozdrav cijelom 7.d, najboljem razredu na svijetu, udruzi "HUD" i svim članovima, i svim mojim prijateljima... Stvarno ne znam što bih bez vas.... hvala vam svima na iskrenom prijateljstvu... Veliki pozdrav učitelju Goranu... vidimo se u utorak...
OVO SU SLIKE POSLJEDNJEG PETKA S UČITELJEM... UŽIVAJTE...