< | prosinac, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
The Truth Is Often Hidden In Plain Sight
Hej. Ovaj puta se javljam *live* iz Internet Caffea u Zagrebu na Cvjetnom placu. Imam laganu šoping ekskurziju, pa tek toliko. Dan je počeo predivno. U 5:00 zvonila je budilica, a ja sam se... lako poput perca i bez ikakve muke ustao iz kreveta. Dobro, ne lako poput perca, ali shvaćate što želim reći. Slijedilo je razbuđivanje, lomljenje kasice prasice, opraštanje od roditelja (kao da odlazim u daleke i nepoznate krajeve, a ne u naš dragi Zagreb Grad), te jurenje za vlakom. Nešto stila, beži Jankec beži Jankec - cug ti bu pobegel. Nakon nešto truckanja po vlaku i buljenja kroz prozor, stigao sam! U metropoli sam! Yey! Ono što me zapravo iznenadilo je koliko nam grad sliči na nešto iz cyberpunka. Na dolasku vas čeka čitava aleja propagandnih poruka velikih korporacija (T-HT, Coca-Cola) kao i prigodne reklame za nadolazeće izbore. Jadranka Kosor ima... nabrojeno... dvadeset i sedam plakata sa svojom nevjerojatno tupom i kontradiktornom porukom, "Ljudi ispred politike." Ali neću sad o izborima i politici. Neki idući post. Još je nešto dodavalo onoj slici velikog korumpiranog središta - industrija, tj. njezini ostatci. Pliva, Frank, te neimenovane i razrušene tvornice, beskorisne svima, samo dodatak panorami. Možda nije potpuni cyberpunk, ali je slično. First stop, Subway. Moj omiljeni sednvič od tune, sira, salate, kiselih krastavaca i tex-mex umaka, zaliven sa cappucinom (moram se s nečim razbuditi). Nakon toga, Algoritam. Night je naručio tri knjige, koje je (ludom srećom) sve uspio dobiti (sigurno će se pohvaliti na svom blogu, right Night?), a to su: The Complete Works o' Willie Shakespeare, Frank Herbert: Dune Messiah, te... George R.R. Martin: A Game of Thrones. Sve su naravno na engleskom, jer je to jedini način da se čitaju engleske knjige - NA ORIGINALU! Ja sam uzeo Shadow Puppets od Orsona Scotta Carda. To je treći i zadnji dio trilogije o Beanu. Nemate pojma o čemu govorim & I don't care. Ono kaj bi vas trebalo zanimati je to da su nas zaustavili na izlazu iz Algoritma jer je prokleti detektor počeo pištati. Nakon brze provjere računa, pustili su nas. Moram im samo priznati, bili su veoma ljubazni prema nekome tko je bio potencijalni lopov. Nakon toga, slijedilo je malo jurcanja po Profil Megastoreu. Sasvim zgodno mjesto, slično Algoritmu, ali sa više stila i jednim velikim plusom! DAJU TI DA SLUŠAŠ GLAZBU! Preslušal sam nešto što sam oduvijek želio čuti, ali nikada nisam uspio nabaviti (a CD sigurno neću platiti) - Gregorian. Zanimljiv New Age band koji kao glavni način stvarnja koristi gregorijanske korale u kombinaciji sa elektroničkom glazbom (ne techno, već samo zanimljiva umjetna podloga, ponekad zamjenjena orguljama ili klavirom). To je uglavnom to. Pokušat ću još pronaći izvjestan dućan sa pločama, ali zasad je to to. Pozdrav iz Zagreba! Glazba: Servus dragi Zagreb Grad Kierlan Darkskye, Agramer |
Tako sam se jučer dobro naspavao. To je živa milina. Nakon neumornog rada na ručku (koga zanima: Pomfrit, domaće kobase, juha iz vrećice i zelje salata.), i gotovo hedonističke uživancije u spomenutome, izvalio sam se na kauč pred televizorom, okrenuo mu leđa i zaspao slatkim snom sve do osam sati navečer. Predivno. Eh, da. Tata je u pozadini puštao ploče s gramofona. Malo Deep Purplea, Allman Brothers Banda i Wishbone Asha. Um... ovaj. Ništa drugo. Samo to. Glazba: Wishbone Ash - Time Was Kierlan Darkskye, Hrrrrrk |
Danas je bio proklet dan. Ispravak, još uvijek je... proklet dan. Još uvijek ne mogu vjerovati da sam iz ispita iz biologije dobio 5. Nisam bio previše zadovoljan time kako sam napisao, niti sa svojim sveukupnim znanjem, a kad je kontrolni pao na stol - bio sam uvjeren da ništa ne znam. Lady Fortune smiled at me today. Pa je vjerojatno morala to nadoknaditi... Sa hrvatskim. Nastavljali smo s realizmom i profesorica je, govoreći o tome kako se posve realni likovi pojavljuju u više romana kao glavni junaci ili sporedni junaci. Pa je nastavila: "Kad će recimo Kierlan kad odraste napisati svoj prvi roman, kad Marsovci slete na Zemlju u naš grad, koga će prvog vidjeti? (generičko ime nekog učenika iz razreda), kao tipičnog stanovnika! Isto tako, kad kasnije dođu u nekakvo podzemlje, tamo će biti Nighthawk, kao tipičan lik za podzeman svijet." Spominjali su se i nekakvi zombiji i općenito se izvrtala činjenica da volim pisati SF & F & H. Ono što je pokušala kasnije napomenuti da se popravi, kad je vidila da čupam kosu, jest da će se u romanu zasigurno pojaviti i neki od profesora. Da. Kao najmučnije žrtve zombija sa Marsa koji vole slušati Rafu. Govoreći o Marsovcima, pokušavam preslušati ploču koji sam kao mali slušao ko lud. Riječ je o "Jeff Wayne's Musical Version of War of the Worlds". Za sve one koji ne znaju o čemu je riječ, radi se o glazbenoj obradi besmrtnog H. G. Wellsovog djela "Rat svjetova". Glazba odlično dočarava sve trenutke, kombinacija orkestra i električnih gitara, te elektronike. Glas glavnom junaku daje nitko drugi do li poznati Richard Burton. A ako niste čuli za njega... tko vam je kriv. Odgooglajte. Sigurno ste gledali neki film s njim u glavnoj ulozi. Budući da Fortuna bila previše zadovoljna sa psihološkim provociranjem s hrvatskog, morala je dodati još nešto. Sedmi sat počeo je u mojoj školi susret s glumcem lokalnog podrijetla. Adamom Končićem. Ako niste čuli za njega... niste puno propustili. Uz jedan jedini dobar monolog i oko dva sata trkeljanja i mlaćenja prazne slame i govorenja o njegovom životu, bio sam posve u komi, a da ne spominjem da sam se vratio kući kasnije, na petak i zadnji dan u tjednu. AARGH! Vječnim Shakespearovim riječima: Oh, I am a Fortune's fool! Ali preživio sam. I Marsovce i biologiju i radni tjedan i mentalne napore i Fortunu i sad sam doma. Fino sam se najeo za večeru i spremam se baciti u stanje letargije. Nirvane ili kako god to želite zvati. Glazba: J.W.M.V. of War of the Worlds - Horsell Common & The Heat Ray Kierlan Darkskye, Fortune's Fool |
To je bio naslov izvjesne školske zadaće, koju si mogao odabrati. Nisam ju odabrao. Iako sam možda trebao. Gledajući neke blogove kojima bi se lako mogla pripisati karakteristika darkerskog bloga, počevši od mog omiljenog friend of miseryja, Nighthawka, shvatio sam da sam se posve krivo smatrao jednim od njih. Svi mi imamo probleme, neki veće, neki manje. Neki imaju ljubavne muke, probleme sa obitelji i prijateljima, neizvjesnost u prolasku u slijedeći razred (ili godinu faksa), a ja... nemam ništa. Zapravo sam, kad malo bolje razmislim, više manje sretan. Roditelji me vole, školu sam 'dosada' prolazio s odličnim uspjehom, ljubav me nikada nije previše mučila (ima još vremena) i sasvim mi odlično ide. Nemam se razloga žaliti. Možda me samo lovi još jedan moj poznati napadaj optimizma, ali barem ga onda otrpite. Moj najbliži problem je današnje ispitivanje fizike, za koje sam (više-manje) spreman. Moj najveći je problem moja budućnost. Previše daleko gledam. Brinem se ne samo za svoje postojanje, već za moju djecu (ako ikada dođem do toga). Umjesto romantičarskog junaka, ja sam realistični junak. Jedina stvar koja me brine hoću li imati uspjeh i afirmaciju u životu. Budućnost je moj problem. Vjerojatno zato i pišem toliko tema o budućnosti, sadašnjoj politici, i najviše uživam u pisanju SF-a. Pa kako da onda budem darker? Cijelo vrijeme sam u budućnosti, dok većina živi od trena do trena. Razmišljam o zaposlenju, još uvijek sam u srednjoj školi. Razmišljam o burzi rada, uništenim mladenačkim snovima i sjebanoj ekonomiji zemlje. Sjebanoj ekologiji planeta. Umjesto da budem totalno egocentričan i brinem se samo za sebe. Već sam pisao o altruizmu kojeg se, izgleda, nikako ne mogu riješiti. Ne mogu biti Byron, pesimist, mračnjak, jer ako prestanem vjerovati u budućnost, onda više nemam zapravo razloga tražiti nekakav smisao u svemu tome. Razum. Već onda sve mogu prepustiti slučajnom ponašanju i potpunoj posvećenosti hedonizmu i baciti si ostatak života u koš za smeće. A to ne mogu... Barem ne još, jer vjerujem u tu prokletu budućnost da će se isplatiti. Da ako stoički trpim sve neugodnosti školovanja, odrastanja, sazrijevanja da će mi se to sve negdje dalje u budućnosti isplatiti. Hoće li? Sad upravo svira Fight From The Inside. Odlično paše. Treba se boriti iznutra. Ako pobijedim samog sebe, svoje sumnje, onda nemam problema. Neću uspjeti, još nije vrijeme... ali mogu barem junački poginuti da ostavim traga budućnim generacijama. Do idući puta... Hey you boy hey you hey you boy Think that you know what you're doing? You think you're gonna set things to rights You're just another picture on a teenage wall You're just another sucker ready for a fall You gonna fight from the inside Attack from the rear Fight from the inside You can't win with your hands tied Fight from the inside Fight from the inside Right down the line P.s. Wish me luck na fizici. Glazba: Queen - Fight From The Inside Kierlan Darkskye, Futuregazer II |
"IT'S ALIVE! IT'S ALIVE! BWAHAHAHAHAHAHAHAHA!!!", uzviknuo bi pobjedonosno dr. Frankenstein, nakon što bi munja uspješno oživila Čudovište. Igor bi se valjao po podu od smjeha, a Čudovište bi zaurlikalo po prvi puta. Ovaj povratak prati glazba sa mog kućnog gramofona, koji je osposobljen istovremeno sa ovim paklenim strojem s kojeg šaljem poruku. Trenutno trešti Van Halen s te demonske kutije, koji je, s obzirom na svoju starost nevjerojatno moderan. Čini mi se da imam čitavu novu kolekciju glazbe za proučavanje. Klasike - AC/DC, Sabbath, Sinatru, Queen i još nebrojene druge (sve na pločama)... Riječi zastaju u grlu, dok se prsti muče sa tipkovnicom. Dugo nisam pisao... It's been so long... I 've been so long... but not too late! Glazba: Bach - Toccata i Fuga u D-molu (samo radi štimunga) Kierlan Darkskye, Undead |
Vidim da žalite za mnom. Ovu poruku pišem s kompa u školi, jer je moja makina (dobar vic) već neko dulje vrijeme na popravku. Stoga nisam bio u mogućnosti da se javim. Ali ne očajavajte. Još uvijek sam živ (koliko nevjerojatno se činilo). Nadam se da ću do kraja tjedna dobiti svoj komp natrag, ali nikad se ne zna. Uspio sam ga toliko kraljevski zeznuti (kao što i meni priliči) da ga još uvijek proučavaju. Otišle jedna ili možda oba dvije memorije, ne vrti se ventilator na grafičkoj, neće se upaliti, a ako se upali, onda radi možda kojih sat vremena nakon čega sam od sebe (uz neizbježni plavi ekran) rikne, oba diska mi imaju bad sectore. Zapravo, pravo je čudo što je živinče do sada radilo. U međuvremenu... slušajte muziku. Koju ja ne mogu jer mi je sve na kompu, uz iznimku gramofonskih ploča... Ali to je druga priča. We were nameless We have a name We were wordless The words came Still we are a little songless Yet we're not toneless You do hear it We aren't flawless Just a bit anchorless You will become soundless You'll never get rid of us Glazba: Rammstein - Los Kierlan Darkskye, Cut Off |