To je bio naslov izvjesne školske zadaće, koju si mogao odabrati. Nisam ju odabrao. Iako sam možda trebao. Gledajući neke blogove kojima bi se lako mogla pripisati karakteristika darkerskog bloga, počevši od mog omiljenog friend of miseryja, Nighthawka, shvatio sam da sam se posve krivo smatrao jednim od njih.
Svi mi imamo probleme, neki veće, neki manje. Neki imaju ljubavne muke, probleme sa obitelji i prijateljima, neizvjesnost u prolasku u slijedeći razred (ili godinu faksa), a ja... nemam ništa. Zapravo sam, kad malo bolje razmislim, više manje sretan. Roditelji me vole, školu sam 'dosada' prolazio s odličnim uspjehom, ljubav me nikada nije previše mučila (ima još vremena) i sasvim mi odlično ide.
Nemam se razloga žaliti. Možda me samo lovi još jedan moj poznati napadaj optimizma, ali barem ga onda otrpite. Moj najbliži problem je današnje ispitivanje fizike, za koje sam (više-manje) spreman. Moj najveći je problem moja budućnost. Previše daleko gledam. Brinem se ne samo za svoje postojanje, već za moju djecu (ako ikada dođem do toga). Umjesto romantičarskog junaka, ja sam realistični junak. Jedina stvar koja me brine hoću li imati uspjeh i afirmaciju u životu.
Budućnost je moj problem. Vjerojatno zato i pišem toliko tema o budućnosti, sadašnjoj politici, i najviše uživam u pisanju SF-a. Pa kako da onda budem darker? Cijelo vrijeme sam u budućnosti, dok većina živi od trena do trena. Razmišljam o zaposlenju, još uvijek sam u srednjoj školi. Razmišljam o burzi rada, uništenim mladenačkim snovima i sjebanoj ekonomiji zemlje. Sjebanoj ekologiji planeta. Umjesto da budem totalno egocentričan i brinem se samo za sebe.
Već sam pisao o altruizmu kojeg se, izgleda, nikako ne mogu riješiti. Ne mogu biti Byron, pesimist, mračnjak, jer ako prestanem vjerovati u budućnost, onda više nemam zapravo razloga tražiti nekakav smisao u svemu tome. Razum. Već onda sve mogu prepustiti slučajnom ponašanju i potpunoj posvećenosti hedonizmu i baciti si ostatak života u koš za smeće. A to ne mogu... Barem ne još, jer vjerujem u tu prokletu budućnost da će se isplatiti. Da ako stoički trpim sve neugodnosti školovanja, odrastanja, sazrijevanja da će mi se to sve negdje dalje u budućnosti isplatiti.
Hoće li?
Sad upravo svira Fight From The Inside. Odlično paše. Treba se boriti iznutra. Ako pobijedim samog sebe, svoje sumnje, onda nemam problema. Neću uspjeti, još nije vrijeme... ali mogu barem junački poginuti da ostavim traga budućnim generacijama. Do idući puta...
Hey you boy hey you hey you boy
Think that you know what you're doing?
You think you're gonna set things to rights
You're just another picture on a teenage wall
You're just another sucker ready for a fall
You gonna fight from the inside
Attack from the rear
Fight from the inside
You can't win with your hands tied
Fight from the inside
Fight from the inside
Right down the line
P.s. Wish me luck na fizici.
Glazba: Queen - Fight From The Inside
Kierlan Darkskye,
Futuregazer II
Post je objavljen 16.12.2004. u 12:19 sati.