Vidim da žalite za mnom. Ovu poruku pišem s kompa u školi, jer je moja makina (dobar vic) već neko dulje vrijeme na popravku. Stoga nisam bio u mogućnosti da se javim. Ali ne očajavajte. Još uvijek sam
živ (koliko nevjerojatno se činilo). Nadam se da ću do kraja tjedna dobiti svoj komp natrag, ali nikad se ne zna. Uspio sam ga toliko kraljevski zeznuti (kao što i meni priliči) da ga još uvijek proučavaju.
Otišle jedna ili možda oba dvije memorije, ne vrti se ventilator na grafičkoj, neće se upaliti, a ako se upali, onda radi možda kojih sat vremena nakon čega sam od sebe (uz neizbježni plavi ekran) rikne, oba diska mi imaju bad sectore. Zapravo, pravo je čudo što je živinče do sada radilo.
U međuvremenu... slušajte muziku. Koju ja ne mogu jer mi je sve na kompu, uz iznimku gramofonskih ploča... Ali to je druga priča.
We were nameless
We have a name
We were wordless
The words came
Still we are
a little songless
Yet we're not toneless
You do hear it
We aren't flawless
Just a bit anchorless
You will become soundless
You'll never get rid of us
Glazba: Rammstein - Los
Kierlan Darkskye,
Cut Off
Post je objavljen 08.12.2004. u 10:33 sati.