Nigdje Posebno, Zemlja

< listopad, 2004 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nigdje Posebno...
Zagreb at Night
A World Of...
Indie, nego što.
Kava, trava i novine
Dubia ne spava sama
Buđenje

Zbogom i dva zdravo
Zbogom i dva zdravo
Sudionica
Nula

Ostale priče i stilske
Zvijezde i prijatelji
Dokolico, tvoje kraljevstvo mora pasti
Fragmentarno
(battery low)
Ta mačka je nešto što ne mogu objasniti
Kriva boja

Ostatak je tinejždersko pizdakanje po raznim temama.
Tko voli, nek izvoli.

... and then some.
last.fm
Lična knjiga
twitter

Also, other people.
Atlas Sliježe Ramenima

The Truth Is Often Hidden In Plain Sight







21.10.2004., četvrtak

Multinacionalne tvrtke iliti korporacije

Vlast nad ovim majušnim planetom kojeg nazivamo Zemlja dijeli se na dva ključna dijela.

Državna vlast i trgovačka vlast. Tko upravlja protokom robe ili usluga neke zemlje, ima kontrolu nad ekonomijom te zemlje, pa stoga i tom zemljom. He who controls the spice, controls the universe... I slično. Nemam zapravo ništa više da ustvrdim što se tiče toga. Svatko tko je u novinama pratio zadnje manevre T-Coma i uporno odbijanje trećeg mobilnog operatera zna da se Vip i T-Com trude zadržati svoj duopol na telekomunikacije u ovoj zemlji. Uzmimo T-Com kao primjer. Imaju pod svojom kontrolom sve telefonske linije u ovoj zemlji. Da žele iskopčati sve telefone, mogu. I nitko ne može naći zamjenu, jer su oni jedini koji imaju tu uslugu. Prekasno je da se spasimo i sada smo samo robovi koji se nadaju da ih gospodari telefonije neće kazniti previsokim cijenama.

Nećemo se zadržati na tome. Imamo bezbrojne primjere kako korporacije svojim novčanim mogućnostima utječu na izbore u ponekim zemljama (uglavnom Trećeg svijeta), te time osiguravaju donošenje ili ukidanje zakona kakvi pašu njima za proizvodnju. Uostalom, ako nema nikakvog zakona koji diktira neke ekološke standarde, to je jedan aspekt industrije za koji se ne moraju brinuti. Također i zakoni za minimalnu plaću. Ako ih nema, multinacionalne korporacije već su uštedile milijune i milijune, samo zbog nemarnosti prema okolišu i gotovo nikakvih plaća radnicima.

A sa svom tom zaradom održavaju takvo stanje u državi putem korupcije, a kad uštede dovoljno, kreću na slijedeću metu. Nasreću, ne mogu to raditi u imućnijim zemljama, jer bi se inače dogodio scenarij iz Gibsonovih cyberpunk romana, gdje korporacije vladaju svime, samo zbog tog neugodnog pravila ponude i potražnje. Stvaranja gdje je najjeftinije, a prodaje gdje je najskuplje. Ima li spasa, može li se tome stati na kraj ili ne? Je li prekasno? Da, prekasno je. Ništa novog. Sjetite se toga kad kupujete svoju slijedeću bocu Coca-Cole ili uplaćujete još jedan račun za telefon. Također zapamtite da smo mi oni koji dajemo moć tim tvrtkama. Ako ne bi bilo potražnje, ne bi bilo niti tih tvrtki. To je uglavnom to. Think happy thoughts i nastavite programirati mozak reklamama kojima vas na svakom koraku bombardiraju.

Čujemo se.

Glazba: Aquanox Soundtrack - Cloud of Terror

Kierlan Darkskye,
Corporate Trooper
- 20:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

20.10.2004., srijeda

Newsflash...

... o vašem omiljenom blogeru (naravno, meni).

Za nekoliko će dana uslijediti post o korporacijama i njihovom utjecaju na društvo (pogotovo nakon fore koju je sada izveo T-Com), ali privremeno se vraćamo malo na mene i moje probleme. Moram se negdje jadati, a ovo mi se čini kao savršeno mjesto.

Škola me opet dohvatila. Točnije, fizika. Redovitiji čitatelji će se sjetiti da sam s tim paklenim predmetom i prije imao neke nesuglasice, ali nikada toliko strašne. Dobio sam 1 iz fizike iz kontrolnog. Ono što je strašno nije to što sam mogao imati bar tri da sam malo učio, već da mi je posve svejedno za tu jedinicu. U glavi stvaram sliku sebe kako ću se javiti taj predmet i ispraviti taj lapsus, ali ne znam točno kako, jer nemam nikakve volje za učenjem. A ako ne učim... ma, svi koji ste nekada išli u školu više manje znate o čemu pričam. Danas je roditeljski i odmah sam prije roditeljskog rekao svojoj ljubljenoj mami o toj jedinici, za slučaj da ju razrednik nije stigao upisati u izvještaj.

Zašto? Previše sam pošten. Dovraga, čak mi i internet testovi tvrde da sam dobrica koja sve radi po pravilima. Na lady bonhaminom sajtu sam našao test ličnosti i ispao sam nešto dugog naziva, a svodi se na to da sam nesebični pomagač koji traži izgubljenu djeci preko interneta. Uostalom, Pulp Fiction - Ezekiel 25:17.

"... who shepherds the weak into the valley of darkness. For he is truly his brother's keeper, and the finder of lost children."

Sad slijedi nekoliko prokletih kontrolnih, za koje sam više manje spreman (neke manje, neke više), ali mi se svejedno ne da ponavljati za njih. Tipična učenička letargija. Kao da moram pobrati loših ocjena, tako da bih mogao gubiti živce predkraj polugodišta. Uostalom, tradicija je tradicija, ne? Osim toga, kakve koristi uopće imam od svog tog znanja - kad lopovi, varalice i dripci koji se prijavljuju na Big Brother imaju veći uspjeh u životu nego ja? Obrazovanje ništa ne znači. Pa zašto se mučiti.

Ipak, kao što rekoh, igram po pravilima. Glumim da sam dio te idealizacije u kojoj znanje znači moć, a marljiv je rad nagrađen. Samo želim da se pokrenem. Spread My Wings & Fly Away. Ako barem jesam takav anđeo kakvim me smatraju.

Glazba: Queen - Spread Your Wings

Kierlan Darkskye,
^^Angel^^
- 19:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.10.2004., nedjelja

Euroskepticizam

Naša buduća zastava? Strateško-politički postovi se nastavljaju, nakon kraćeg prekida, za koji se ispričavam. Bog zna da pokušavam redovito pisati. Resist je komentirao da pišem o očitome, svima vidljivome. Vjerojatno da. Barem svima koji su dovoljno ludi da prate zbivanja u svijetu i koji iskazuju više manje brige za ostavštinu djeci. Nekima možda ipak nije sve jasno. A čak iako je, možda pišem ovo samo da meni drugi objasne o čemu je riječ, ako sam ja primio krivu sliku stvari. Molim vas, ispravljajte me, ako se ne slažete. Ja čitam komentare.

Danas ćemo malo o velikim unijama.

Činjenica je (barem nas tako uče u novim udžbenicima iz zemljopisa) da se u svijetu provode dva procesa. Prvi je proces usitnjavanja političkog zemljovida, tj. raspadanja zemalja na više manjih (npr. bivša Jugoslavija ili S.S.S.R.). Istovremeno se teži ujedinjenju u velike zajednice (EU, NATO, UN) koje bi trebale dovesti mir, stabilizaciju, te ekonomsku i vojnu sigurnost među članicama. Meni se čini da to nije uvijek tako. Uzmimo kao primjer našu situaciju. Crnčimo se da upadnemo u Europsku Uniju, tvrdimo da će nam to dovesti blagostanje u zemlju i biti magično rješenje naših problema.

Možda će biti rješenje nekih problema, ali sigurno neće biti brzo i bezbolno, a o blagostanju niti da ne pričam. Kao prvo, Europa ima kilometarni niz standarda koje nam želi nametnuti. Dobro, recimo da će neki ekološki i zakonski standardi pomoći da učinimo Hrvatsku boljom, ali neki nam se sigurno neće svidjeti. EU nam neće sve to dati besplatno. Tražit će nešto natrag. Pravo na resurse, na našu lijepu prirodu (kojom se toliko ponosimo i koju toliko nemilosrdno uništavamo), pravo da šalju naše oružane snage kamo god njima treba. Ne znam što će još htjeti, ali mi ćemo se morati pokoriti. Ako je bilo toliko teško upasti u Uniju, zanima me koliko će nam trebati da izađemo... Tu je i pitanje eura. Ako euro vrijedi otprilike 7,5 kuna (nemojte mi sad komentirat da tečaj nije takav nego manji ili veći....) to znači da će se cijene na tržištu jako mjenjati. Plaće, režije, sve će biti ili dosta skuplje nego što je danas. Ili to, ili nam u Europi slijedi porast životnog standarda, jer će takve stvari ipak u rukama imati naši političari.

Možda možemo postići to blagostanje, nirvanu, bez Europe? Ne bih znao, ne znam što nas priječi i što bi trebali učiniti. Smanjiti carine na izvoz da što više svojeg šaljemo van u svijet i zarađujemo (zašto inače imamo poznate tvrtke - Pliva, Podravka, Kraš...)? Poticati malo i srednje poduzetništvo, a ne šopati ionako prevelike tvrtke? Ne znam. Možda se nešto može napraviti, a možda i ne. Ne razumijem se u stanje u državi.

Ako ipak uđemo u tu Europu (jer je to očito veliki modni hit sada...), moramo se pobrinuti za samo jednu stvar. Ne smijemo im dopustiti da nam otmu našu prirodu. Jer je to jedino što imamo. Jer je jedina unosna branša u zemlji turizam.

Za kraj, evo nešto citata iz Zlikavaca, odlične crtane verzije Zločeste Djece.

"Tko je to rekel da su Slovenci prešli v Europu?! To je čista laž! Ja sam jučer bil u Celju i oni su još tam!"
"A kaj se tiče ovih euroskeptika u vladi, ak su toliki skeptici - nek vrate te silne eure kaj ih imaju po bankama!"

Glazba: AC/DC - Highway to Hell

Kierlan Darkskye,
Eurosceptic


- 21:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.10.2004., utorak

Istine i laži o američkoj vojsci...

America's Army... Samo funkcionira na Netu. Većina onoga što ću sada napisati mi kola po glavi još otkad sam prije godinu i pol pročitao izvrsnu knjigu Johna Pilgera "New Rulers of the World" ili "Novi vladari svijeta". Knjiga se pretežito bavi sa tri glavne teme: postupci američke vojske u Indoneziji, kaos u Iraku nakon oba pustinjska rata, te britansko-australsko zatiranje Aboriđina. Za jednog Engleza, tip stvarno ne podnosi svoj narod...

Tema posta bi bila američka najmoćnija sila - propaganda.
Neki bi pomislili da želim navesti američku vojsku, ali od toga ništa. Od malena, promatrajući filmove tipa Rambo i bilo kakve sa Arnoldom Šrafincigerom, te čitavom alejom filmskih heroja, utirana mi je u glavu slika Amerike koja pobjeđuje sve prijetnje, vanjske i unutrašnje sa puno pucnjave, eksplozija, odlične špijunaže, vrhunskih manevriranja avionima i tenkovima i raznim drugim prometalima. Sve je to laž.

Istinabog, vidjeli smo neke dosta zgodne primjere laserski navođenih bombi i ostalih blagodati napredne tehnologije, ali samo stiskanje gumbi ne čini čovjek vrhunskim ratnikom za kojeg se izdaje. Istina je da je američka vojska puna prištavih adolescenata, privučenih propagandom da šire propagandu i koji, unatoč naprednijem naoružanju nisu u stanju kontrolirati zemlju poput Iraka. Zašto?

Sami su si krivi. Ne shvaćaju da njihov neprijatelj nije samo jedna vojska od nekoliko desetaka tisuća ljudi, već čitav narod. Svojim provođenjem politike sveprisustnosti američkih vojnika na svakom uglu samo pogoršavaju svoje ionako veoma srozano mišljenje kod naroda. Glavno oružje koje bi morali uperiti protiv Iraka je propaganda. Povući se iz Iraka, osigurati se da na izborima pobijedi marioneta, izdati Iraku kredit od stotinu milijuna dolara i time pretvoriti Irak u vječnog dužnika Ujaka Sama. Od propagande im priznam samo jednu stvar. Uspješno su uvjerili svijet da su oslobodili Irak od tirana, ali su zaboravili spomenuti (nakon tobožnje pobjede u ratu - čista glupost jer se borbe još i danas vode) da su ga i oni postavili u Irak.

Što se tiče vojske, ne mogu se nastaviti boriti protiv samoubojica. Još su u drugom svjetskom ratu počeli cuclati motku kad su Japanci, vidjevši da gube, počeli slati kamikaze. Da Ameri nisu bacili bombu na Hirošimu i Nagasaki, rat je mogao drugačije završiti, jer su kamikaze činile američkoj floti teške gubitke. Nikakvo učinkovito oružje protiv njih nije pronađeno, što se potvrđuje još i dan danas. Popularne su slike frajera u staroj bubi na željezničkom kolodvoru, koji uz loše izgovoreni "aj nid help" zove pola voda Amera da mu pomognu pokrenuti automobil, koji ubrzo potom leti u zrak. Jedan Iračanin, 5-6 Amera, odlična zamjena.

Činjenica je da je američka vojska nesposobna za išta drugo osim za obranu zemlje, a tu bi im ionako pomogao prosječni Amerikanac, naoružan sa svojom vjernom vinčesterkom ili M16ticom. Vojske svih zemalja ionako više nemaju neku smislenu svrhu, jer makar su odlično opremljene za borbu protiv drugih vojski, nisu sposobne boriti se protiv lokalnog stanovništva i gerilaca. Potrebno je ili razraditi nove taktike za borbu protiv takvih elemenata ili se naučiti boriti propagandom i manipulacijom medija, te politikom.

Ovaj više manje smisleni blog ću sad završiti, samo zato jer bi se mogao protegnuti u dulji sastavak ako nastavim filozofirati. Ostatak politike slijedi kroz idućih par dana, sati, sekundi, minuta. Ovisi o tome kako sam raspoložen stanjem u svijetu (vidimo se uskoro!).

Glazba: Bin Laden - I Love Osama

Kierlan Darkskye,
Drowning in Politics
- 21:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Uvod u svijet po Kierlanu

Politika me u životu uvijek pratila u stopu... Daklem, ponovno krenimo. Nakon ljepota moje male sestričnice, koja sad doma muči ujaka i ujnu, vraćamo se na temu politike i mojeg viđenja golemog svijeta oko mene. Netko je nekada rekao da je znanje opasna stvar. Jer što više toga znaš i shvaćaš, to ti je gore kad pouzdano izračunaš da ne možeš svijet spasiti od neizbježne propasti u koju srlja. Zato sve ostaje na praznim riječima poput ovih i na izrekama poput - a da smo to napravili bilo bi bolje, a možda smo mogli i ono napraviti... Dosta je toga što se moglo, a što se nije. Our world is doomed, a s njim smo i mi. Jedini način da preživimo što dulje jest da ga što bolje shvatimo. Nekoliko slijedećih postova će biti strogo vojno politički i ne mogu si pomoći. Preskočite ako ne želite, ili navali narode!, svejedno mi je.
- 20:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.10.2004., nedjelja

Sličica...

Malo slatko... Evo još jedan kratki blogić, ovaj puta upotpunjen prvom slikom male Maje / Lucije - kako god se zvala. Nažalost, kvaliteta nije na razini...
- 14:23 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.10.2004., petak

Bratić

Fala bogu, pouzdano znam da beba tak ne izgleda. Jučer oko 12:20 PM moja ujna je iz sebe izbacila mali curetak od 52 cm i 3480 grama...

Postal sam bratić!

Nemam nikakvih slika sretnog događaja, niti sam prisustvovao samom činu, ali glavno je da ću sad imati malu štrucu kruha za zafrkavati svaki puta kad dođemo ujaku u posjet.

Za ime se još nisu skroz dogovorili, ali jedno je Lucija, dok je alternativa Maja. S tim da Maja ima više šanse da bude prihvaćeno ime.

Ovo je sve što mi je palo na pamet da napišem. Molim vas da me ispričate, ali još uvijek mi šumi u glavi nakon jučerašnje proslave rođenja, a i tek sam se probudio.

Glazba: Vivaldi - Proljeće

Kierlan Darkskye,
Cousin
- 12:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.10.2004., utorak

Diktator novog kova

Nation States... Ajde da malo opravdam ime ovog webloga tako da na njemu i pohvalim pokoju stranicu. Danas je na redu Nation States.

Za sve vas internet junkiese tamo negdje, koji više ne znate koji bi stranicu koristili za vaš slijedeći šut, odgovor je tu. Ovdje na Nation States možete osmisliti i pokrenuti svoju vlastitu državu (teokracija, diktatura, demokracija, socijalizam, 1984), te opisivati državno stanje raznim dekretima koje vam redovito nude. Jedna od prvih stvari koje morate napraviti jest odabrati koliku slobodu pri odabiru vladara dajete narodu. Ne budite demokratski slabić već bez grižnje savjeti kliknite na zabranu glasovanja. Narod je ionako preglup da zna što je dobro za njih.

Zatim slijedi gospodarstvo. Predlažem da srušite bilo kakve prašume koje vam smetaju na vađenju urana iz zemlje, te da stavite porez na meso. Tako ćete udovoljiti blesavim ekolozima, jer se životinje više neće klati jer će meso bit preskupo. Što se tiče zločina, najbolji sistem rješavanja je Veliki Brat sistem. Kamere na svakom uglu, barokodovi na građanima, čipovi za praćenje i identifikacijske kartice za gotovo svaki aspekt života. Privatnost? Kome treba privatnost, kad je sigurnost građana u opasnosti...

Što se tiče državne religije, sasvim je pošteno da svaki ludi kultist ima pravo na svoje, pa tako i kršćani, židovi, muslimani, pogani itd. Na zdravstvo i edukaciju nije potrebno trošiti, jer su ljudi u idealnoj zemlji ionako samo resursi, a pravi uspjeh je visoki bruto nacionalni proizvod. Legalizirajte kloniranje, dopustite uzimanje organa od mrtvaca za one kojima trebaju (jer mrtvacima sigurno ne trebaju...), itd...

A ako vam to dojadi, učlanite se u U.N. pokajte se za svoje grijehe u diktaturi i zatim se pobrinite kupnjom glasova od drugih lidera da se nuklearno oružje ozakoni, a roblje postane nova pogonska sila za vaše predivne ekološki odurne tvornice. Nije previše zahtjevna stranica (tipa da ne treba svaki sat ići provjeriti promjene), čak je prenezahtjevna i premalo ima nekih mogućnosti, ali je zato posve besplatna i jednostavna za uporabu. Toplo preporučam.

Kierlania National Anthem: Duel of Fates (Episode I Soundtrack)

Kierlan Darkskye,
The New Dictator
- 21:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

03.10.2004., nedjelja

Kreativno konstruktivna blokada

Trenutno stanje u glavi. Nema ništa u mojoj glavi.

Otkad je počeo malo veći pritisak iz škole, nemam vremena da razmišljam o nečemu drugome. Mrzim biti odlikaš. (Sad ovdje svi učenici koji nisu odlikaši počnu klikati na back ili mijenjati stranicu.) Ono kaj je najgore... je da moje učenje uopće nije kampanjsko. Učim svaki dan po nekoliko predmeta i svejedno ne uspijevam pohvatati sve konce. A kad sredim školu, nemam mira u glavi - nikakvog mira u kojem bi me mogla zahvatiti nekakva inspiracija. Samo brinem. Što ako me sutra pita ono, kako ću se stići naučiti fiziku kad imam lektiru za pročitati, biologiju za shvatiti i matematiku za provježbati? Mrzim to.

Pokušat ću se popraviti.

Inače, internet mi je sad potreban kao droga. Mjesto za opuštanje. Odem na Koalicijski forum, svaki ponedjeljak i četvrtak na Order of the Stick, pogledam PvP, pa svoju naciju na NationStatesima, te odigram svoj potez na Freecivu. Ako mi se tijekom dana uspije u glavi izroditi kakva ideja - posjetim i ovo prokleto mjesto.

Možda ću se morati liječiti, kad napokon škola stane.

I to je to za danas... žalim narode.

Trenutno se vrti: Hladno Pivo - Ljetni Hit

Kierlan Darkskye,
Hollow Phrenum
- 16:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>