Većina onoga što ću sada napisati mi kola po glavi još otkad sam prije godinu i pol pročitao izvrsnu knjigu Johna Pilgera "New Rulers of the World" ili "Novi vladari svijeta". Knjiga se pretežito bavi sa tri glavne teme: postupci američke vojske u Indoneziji, kaos u Iraku nakon oba pustinjska rata, te britansko-australsko zatiranje Aboriđina. Za jednog Engleza, tip stvarno ne podnosi svoj narod...
Tema posta bi bila američka najmoćnija sila - propaganda.
Neki bi pomislili da želim navesti američku vojsku, ali od toga ništa. Od malena, promatrajući filmove tipa Rambo i bilo kakve sa Arnoldom Šrafincigerom, te čitavom alejom filmskih heroja, utirana mi je u glavu slika Amerike koja pobjeđuje sve prijetnje, vanjske i unutrašnje sa puno pucnjave, eksplozija, odlične špijunaže, vrhunskih manevriranja avionima i tenkovima i raznim drugim prometalima. Sve je to laž.
Istinabog, vidjeli smo neke dosta zgodne primjere laserski navođenih bombi i ostalih blagodati napredne tehnologije, ali samo stiskanje gumbi ne čini čovjek vrhunskim ratnikom za kojeg se izdaje. Istina je da je američka vojska puna prištavih adolescenata, privučenih propagandom da šire propagandu i koji, unatoč naprednijem naoružanju nisu u stanju kontrolirati zemlju poput Iraka. Zašto?
Sami su si krivi. Ne shvaćaju da njihov neprijatelj nije samo jedna vojska od nekoliko desetaka tisuća ljudi, već čitav narod. Svojim provođenjem politike sveprisustnosti američkih vojnika na svakom uglu samo pogoršavaju svoje ionako veoma srozano mišljenje kod naroda. Glavno oružje koje bi morali uperiti protiv Iraka je propaganda. Povući se iz Iraka, osigurati se da na izborima pobijedi marioneta, izdati Iraku kredit od stotinu milijuna dolara i time pretvoriti Irak u vječnog dužnika Ujaka Sama. Od propagande im priznam samo jednu stvar. Uspješno su uvjerili svijet da su oslobodili Irak od tirana, ali su zaboravili spomenuti (nakon tobožnje pobjede u ratu - čista glupost jer se borbe još i danas vode) da su ga i oni postavili u Irak.
Što se tiče vojske, ne mogu se nastaviti boriti protiv samoubojica. Još su u drugom svjetskom ratu počeli cuclati motku kad su Japanci, vidjevši da gube, počeli slati kamikaze. Da Ameri nisu bacili bombu na Hirošimu i Nagasaki, rat je mogao drugačije završiti, jer su kamikaze činile američkoj floti teške gubitke. Nikakvo učinkovito oružje protiv njih nije pronađeno, što se potvrđuje još i dan danas. Popularne su slike frajera u staroj bubi na željezničkom kolodvoru, koji uz loše izgovoreni "aj nid help" zove pola voda Amera da mu pomognu pokrenuti automobil, koji ubrzo potom leti u zrak. Jedan Iračanin, 5-6 Amera, odlična zamjena.
Činjenica je da je američka vojska nesposobna za išta drugo osim za obranu zemlje, a tu bi im ionako pomogao prosječni Amerikanac, naoružan sa svojom vjernom vinčesterkom ili M16ticom. Vojske svih zemalja ionako više nemaju neku smislenu svrhu, jer makar su odlično opremljene za borbu protiv drugih vojski, nisu sposobne boriti se protiv lokalnog stanovništva i gerilaca. Potrebno je ili razraditi nove taktike za borbu protiv takvih elemenata ili se naučiti boriti propagandom i manipulacijom medija, te politikom.
Ovaj više manje smisleni blog ću sad završiti, samo zato jer bi se mogao protegnuti u dulji sastavak ako nastavim filozofirati. Ostatak politike slijedi kroz idućih par dana, sati, sekundi, minuta. Ovisi o tome kako sam raspoložen stanjem u svijetu (vidimo se uskoro!).
Glazba: Bin Laden - I Love Osama
Kierlan Darkskye,
Drowning in Politics
|
