Strateško-politički postovi se nastavljaju, nakon kraćeg prekida, za koji se ispričavam. Bog zna da pokušavam redovito pisati. Resist je komentirao da pišem o očitome, svima vidljivome. Vjerojatno da. Barem svima koji su dovoljno ludi da prate zbivanja u svijetu i koji iskazuju više manje brige za ostavštinu djeci. Nekima možda ipak nije sve jasno. A čak iako je, možda pišem ovo samo da meni drugi objasne o čemu je riječ, ako sam ja primio krivu sliku stvari. Molim vas, ispravljajte me, ako se ne slažete. Ja čitam komentare.
Danas ćemo malo o velikim unijama.
Činjenica je (barem nas tako uče u novim udžbenicima iz zemljopisa) da se u svijetu provode dva procesa. Prvi je proces usitnjavanja političkog zemljovida, tj. raspadanja zemalja na više manjih (npr. bivša Jugoslavija ili S.S.S.R.). Istovremeno se teži ujedinjenju u velike zajednice (EU, NATO, UN) koje bi trebale dovesti mir, stabilizaciju, te ekonomsku i vojnu sigurnost među članicama. Meni se čini da to nije uvijek tako. Uzmimo kao primjer našu situaciju. Crnčimo se da upadnemo u Europsku Uniju, tvrdimo da će nam to dovesti blagostanje u zemlju i biti magično rješenje naših problema.
Možda će biti rješenje nekih problema, ali sigurno neće biti brzo i bezbolno, a o blagostanju niti da ne pričam. Kao prvo, Europa ima kilometarni niz standarda koje nam želi nametnuti. Dobro, recimo da će neki ekološki i zakonski standardi pomoći da učinimo Hrvatsku boljom, ali neki nam se sigurno neće svidjeti. EU nam neće sve to dati besplatno. Tražit će nešto natrag. Pravo na resurse, na našu lijepu prirodu (kojom se toliko ponosimo i koju toliko nemilosrdno uništavamo), pravo da šalju naše oružane snage kamo god njima treba. Ne znam što će još htjeti, ali mi ćemo se morati pokoriti. Ako je bilo toliko teško upasti u Uniju, zanima me koliko će nam trebati da izađemo... Tu je i pitanje eura. Ako euro vrijedi otprilike 7,5 kuna (nemojte mi sad komentirat da tečaj nije takav nego manji ili veći....) to znači da će se cijene na tržištu jako mjenjati. Plaće, režije, sve će biti ili dosta skuplje nego što je danas. Ili to, ili nam u Europi slijedi porast životnog standarda, jer će takve stvari ipak u rukama imati naši političari.
Možda možemo postići to blagostanje, nirvanu, bez Europe? Ne bih znao, ne znam što nas priječi i što bi trebali učiniti. Smanjiti carine na izvoz da što više svojeg šaljemo van u svijet i zarađujemo (zašto inače imamo poznate tvrtke - Pliva, Podravka, Kraš...)? Poticati malo i srednje poduzetništvo, a ne šopati ionako prevelike tvrtke? Ne znam. Možda se nešto može napraviti, a možda i ne. Ne razumijem se u stanje u državi.
Ako ipak uđemo u tu Europu (jer je to očito veliki modni hit sada...), moramo se pobrinuti za samo jednu stvar. Ne smijemo im dopustiti da nam otmu našu prirodu. Jer je to jedino što imamo. Jer je jedina unosna branša u zemlji turizam.
Za kraj, evo nešto citata iz Zlikavaca, odlične crtane verzije Zločeste Djece.
"Tko je to rekel da su Slovenci prešli v Europu?! To je čista laž! Ja sam jučer bil u Celju i oni su još tam!"
"A kaj se tiče ovih euroskeptika u vladi, ak su toliki skeptici - nek vrate te silne eure kaj ih imaju po bankama!"
Glazba: AC/DC - Highway to Hell
Kierlan Darkskye,
Eurosceptic
|
