svibanj, 2004 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
The Truth Is Often Hidden In Plain Sight
Nije me opet bilo jučer na blogu, kao što ste mogli vidjeti. Uzrok tome je bio jedan cijelodnevni izlet u prirodu. Točnije, na jednu obližnju (50tak kilometara) planinarsku kućicu. Budući da se ja i priroda jako volimo, zaradio sam oko tri krpelja, nekoliko desetaka ugriza komaraca i natučeno koljeno. Malo sreće me spasilo da se ne zakoljem sa sjekiricom za drva kad sam ju pokušao baciti u stablo. Osim toga dan je bio savršen. Pjevanje ptičica, jurcanje male dječice. Eh da, prokleta dječica, majčicu im njihovu. Naravno, kao najstarije dijete tamo, dobio sam naređenje pratiti svu tu malu gamad i paziti da se ne poubijaju međusobno. Naravno, nitko nije ništa rekao da ne smiju klati mene. Kad su me nakon desetak minuta svi izmorili, nastavili su se dalje mačevati s golemim granama. Jedan si je gotovo iskopao oko, drugi se skotrljao niz brijeg u potrazi za loptom, a ja sam bio kriv jer ih nisam pazio. A jebiga. Kad sam se vratio doma, stvari nisu bile ništa bolje. Mala gamad je iskazala veliki interes za moje računalo. Kao i prčkanje po njemu. Kad sam ih napokon odmaknuo od Windows direktorija objasnivši im da tamo nema nikakvih igrica, i iz nekakve stare prašnjave diskete izvukao DOSovskog Lion Kinga, bio sam presretan. Malo mira. Dječica su igrala punih 45 sekundi, a onda su se posvađala oko toga tko će igrati. Naravno, ja sam morao odrediti sretnika. Kad sam se nekako dogovorio sa svima, daljni PAX IN DOMUM je trajao samo pet minuta, kad su dragi liganjci odustali nakon prve hijene koja ih je napala jer je bila previše strašna. Nakon toga sam, cijeneći red i čistoću na računalu uninstalirao jadnog lavića. I, prema cijenjenom Murphyju, zajedno s njime i maknuo nekoliko zanimljivih DLL fileova. Nakon restarta, računalo se na samom ulazu u Windowse, čim se pojavi desktop zamrzne uz poruku "EXPLORER - this program has made an illegal operation and will be shut down". Naravno, slijedi popravljanje. Bez ikakvih živaca, i sa tračkom planiranja unaprijed, presnimio sam si Favoritese i My Documentse na drugi hard i potom prvoga (sa Windowsima) nemilosrdno formatirao. Kad su THE SOULLESS MINIONS OF ORTHODOXY napokon otišli, čitavu sam večer popravljao prokletu mašinu, pritom pišući depresivne pjesmice po papiru iz printera. Inače, sve je bilo ok. Dan savršen, život predivan. Think pink. Glazba: Onaj Crnac S Hrapavim Glasom - Wonderful World Kierlan Darkskye, Soulless Minion Of Orthodoxy |
Život je breskvast. Life's peachy. Ništa se nije promjenilo, znači sve je ostalo na starom. SNAFU. Situation Normal: All Fucked Up. Današnja tema: Jugio i zmajevi Ne znam točno kako se ime te smrdljive serije piše, ali znam da se ovako izgovara. Zašto? Zato jer je moj čitavi razred poludio za tim. Sad, da sam negdje između prvog i četvrtog razreda osnovne škole, to bih mogao shvatiti. K vragu, vjerojatno bi se i meni svidjelo. Ali... u srednjoj sam školi, a moj čitav razred gleda neko sranje slično onim prokletim Pokemonima. Nekolicina je i kupila karte i blati čitav niz poštenih TCG-a (Trading Card Games) tipa Magic i slično. Nezamislivo mi je vidjeti skupinu čisto kul frajera kak se u kutu razgovaraju o nekakvim jugijima i zmajevima i kaj ti ja znam sve ne. Posve djetinjasto. No dobro. I ja se bavim zmajevima i ponašam se djetinjasto. Samo moji zmajevi zaista lete po zraku. Jučer sam puštao zmaja. Nighthawk bi na ovu izjavu odvratio da ga se ne tiču moje pervezije. Pet godina od mojeg zadnjeg zmaja, kojeg sam s ponosom dotjerao do kraja njegove žice od 50m, jučer sam ponovno puštao zmaja. Vrijeme nije bilo idealno, vjetar je puhao na mahove, često mijenjao smjer, a moj suradnik je često presporo odmotavao ili previše zatezao špagu kad nije trebalo. Pa ipak, bilo je zabavno. Već se dugo vremena nisam ponašao kao malo dijete, i ovo mi je jednostavno pomoglo. Skinulo malo briga s leđa. Vratilo mi duh koji mi tako dugo nedostaje. No, to je ipak prekratko trajalo. Po povratku kući, sjetio sam se svih briga koje me očekuju kroz iduća tri tjedna. Još samo tri prokleta tjedna do kraja nastave. Tri paklena tjedna. Imat ćemo nastavu popodne, a prema prognozi, vrućina će biti nevjerojatna. Svako iduće ljeto je sve gore i gore. Pitam se što to govori o ekološkoj ravnoteži. Bez obzira na sve ovo, jedva čekam jesen, uz nadu da će biti vjetrovita. Glazba: Scorpions - Wind Of Change Kierlan Darkskye, Getting Up From The Floor |
Dvije čarobne brojke, koje su mi uzdrmale svijet. Zašto? Zato jer su stigli rezultati iz Mense. Zato jer prva brojka označava moj kvocijent inteligencije (nemreš bilivit!), a druga centil. To praktički znači da je moj izmjereni IQ na onom testu 172, ali da bi mogao biti i viši, a centil od 99 znači da se na tako visokom nivou nalazi samo 1% ljudi moje dobi. Nije velika utjeha, ali dovoljno je da ti potpuno zezne čitav dan. Pozvali su me da se učlanim u Mensu. U početku sam bio oduševljen, a kasnije se u moju glavu ušuljala tjeskoba. Lijepo je to, imati veliki IQ, ali... što to znači? Ako ikome kažem za to (osim vama jer vi ne znate tko sam ja zapravo), svaka moja greška koja ću u budućnosti napraviti bit će tim strašnija što će ljudi misliti da sam pametniji. Svaka šugava ocjena, svaki jezični zajeb, sve što nema nikakve veze s mojim IQ-om, bit će stavljeno na ispit i trideset i tri puta pregledano prije daljnje procjene. A tako iznutra izgaram od želje da ljudima kažem. Kako, kad se u mom razredu i okolici nalazi nekoliko takvih debila koji to ne bi shvatili? Koji bi moj uspjeh preokrenuli u moju propast. Zato sam rekao samo nekolicini dobrih prijatelja, zamolio ih da šute. I naravno, rekao vama. Zar ne da vam vjerujem? :D Kad sam vidio taj broj na papiru, crno na bijelo, prva misao je bila - "To je neka pogreška. Nema šanse." Nisam si mogao zamisliti da sam toliko dobro riješio kad sam bio na prokletom ispitu. Čak i ako nema nikakve greške, ako je to stvarno istina... Što mogu s tim? Ništa, praktički. Hrvatska je ionako zemlja koja ne potiče inteligenciju u svojoj populaciji. Ako to stavim na rezime za budući posao, još će me odbiti jer sam previše pametan. Neću se dati vući za nos. Ali ipak, lijepo je misliti da si pametan. Barem se nekakve stvari ipak motaju po unutrašnjosti moje glave. Glazba: Avantasia - The Metal Opera Pt.1 - Inside Kierlan Darkskye, Genius At Large |
Nije me bilo jedan dan, isprika vjernim čitateljima, ali moja draga majka je okupirala računalo s veoma uvjerljivom isprikom da mora raditi. Nekako sam joj povjerovao, vjerojatno zbog pola metra papira koji sad još uvijek stoje pored kompa. U školi je sve OK. Nekako sam sve manje živčan što se više približava kraj godine, i to mi se ne sviđa. Imam osjećaj zatišja pred oluju. Vratio sam si radne navike, barem sad pred kraj. Možda još nešto bude od mene. Barem sam si nadoknadio san dobro se naspavavši danas prilikom učenja zemljopisa. Današnja dilema: Laptop ili električna gitara? Marljivo štedim i starci mi tvrde da kad zašparam za trećinu laptopa, otprilike 4000 kn, da će mi pomoći pri kupnji. Međutim, za laptop još ima vremena. Kad jednom postanem poznati pisac, onda ću imati vremena za laptop. Pa ipak, dobro bi mi došao preko ljeta, kad ispišem barem jednu bilježnicu materijala, a onda mi se to ne da prepisivati u Word. S druge strane, još sam mlad, u samouko sam naučio svirati gitaru. Jedina koju imam kod kuće je stara akustična od mojeg ujaka. A recimo Metallikine stvari jako loše zvuče na akustičnoj. Uz iznimku Mama Saida, koji je ionako pisan za akustičnu i izvodi se djelomično na njoj. Osim toga, svoj zašparani novac mogu već sad dati za gitaru, dok bih se za laptop morao malo načekati. Zasad navijam za gitaru, ali svako se malo predomislim. Npr., kad me ulovi inspiracija. Nemam se zapravo oko čega predomišljati kad tako i onako nema ništa od toga ako ne prođem s pet. No dobro. Barem se trudim oko toga. Počeo sam učiti njemački više, a i vježbati da od profe iz tjelesnog izmuzem ocjenu viška. Ako mi samo jedan od ova dva upali, a niti jedna ocjena mi u međuvremenu ne padne u ovim završnim ispitivanjima i kontrolnim radovima, bit ću presretan. 4,53333333333333333333333. Obožavam taj prosjek. :) P.S. Čitam ja tako danas program, pažljivo gledajući kad je Wolf Lake (jako zanimljiva serija, stvarno), kad ono... njega nema u programu! Ne znam koji im je vrag! Mogu se samo nadati da neće sve ponovno otići k vragu, kao i sve dobre serije. Pokažu prvu sezonu, a onda... CAK! Žalim narode, nema više. Dobro. Moram ići. Mama Said she's gotta work. Glazba: Metallica - Mama Said Kierlan Darkskye, Livin' Large |
Jee. Sutra pišem dva kontrolna. Geografija und Deutsch. Geografiju, koja mi je sporedna i iz koje ću ionako imati pet, sam više manje uspješno naučio. Naravno, Deutch kann ich nicht gut sprechen. Oder schreiben. Jedva čekam. A moglo bi me se i pitati biologiju. Koju, već pogađate, ne znam ništa. Sad kad sam ispucao dnevnu dozu školskih frustracija (bolje ovdje nego da se u školi za ocjene pogađam sa pištoljem - jedan tebi, tri meni). A današnja tema je... Nema je zapravo. Osim činjenice da sam prokockao čitav dan ne radeći ništa, tako da sam se morao od 18 do 23 učiti. Jedino me razveselila današnja emisija sa Sanjom Doležal na RTLu. Inače to ne pratim, ali publika puna ljudi u Star Trek uniformama me zaintrigirala. Moram napisati RTLu da se trebaju sramiti. Ispod imena ljudi koje je draga Sanjica (koja je non-stop tupila o nekakvim Klingorcima, Bižutercima i Bađorcima) intervjuirala je često pisalo fan Star Tracka. Star TRACKA, majčicu im nepismenu! Da ne spominjem Klingorce, koji su očito, kako je jedan Trekkie napomenuo, neki mješanci između Zagoraca i Klingonaca. Mislim, stvarno... Osim toga, emisija je bila pomno razrađen freak show, koji je napravljen s namjerom ne da se prikaže zanimljivost, već da se postavi društvena stigma na jadne zaljubljenike u SF. Iako ne mogu shvatiti te frikove koji nose odijela i mašu okolo bat'lethima, svejedno nije fer postavljati dvosmislena pitanja i optuživati ih da se skrivaju od stvarnog života. Ako to ljude zabavlja, nek si imaju. Niti naš narod nije posve tolerantan - sjećam se da je jedan iz publike pitao Trekkije dal imaju aute na warp pogon, našto su oni, posve hladnokrvno odgovorili da nemaju, ali da imaju comm sistem u autima. Kasnije su me starci poučavali predivnim pjesmama hrvatske prošlosti, na čelu s bakom, prethodno me upozorivši da takve pjesmice nije pametno pjevati u javnosti. Nakon tog upozorenja sam mogao čuti nekoliko ustaških (nešto o branjenju hrvatskog doma...), pa nekoliko partizanskih (ustaški roj i nešto slično, tko će se još sjećat teksta), pa nekoliko partijaških (u divljaka luk i strijela... te Internacionalu), a onda je stara našla negdje slovensku pjesmaricu, pa su nastavili dokazivati da smo si mi Hrvati s Janezima furt bili dobri, te da čak znamo i neke njihove pjevati. Totalno ludilo. I kak da se čovjek onda uči uz sve to? Glazba: bilo kaj od Thompsona - po mogućnosti Jasenovac i Gradiška Stara (nije da sam fan, ali se samo to može nastaviti na glazbenu večer) Kierlan Darkskye, Remembering The Past |
I tako, svjež i odmoran nakon vikenda, vraćam se na bojišnicu. Nakon pomnog prebrojavanja dana shvatio sam da je kraj školske godine bliže no što sam mislio. Dva ili tri tjedna. Za dva do tri tjedna se puno toga stigne uprskati, a premalo se toga dade ispraviti. No, trebao sam na to prije misliti. Dao sam obećanje da se neću žaliti. Karte koje imam u ruci sam si ionako sam podijelio. Stoga, krenimo! Današnja tema je budućnost. Pročitao sam u Večernjakovom Spektru nešto povezano uz film Dan Poslije Sutra. Predivnog li prijevoda. Ameri nemaju riječ za prekosutra već se služe ovim izrazom (The Day After Tomorrow). Ali to nas ne bi trebalo spriječiti da to prevedemo pravilno: "Prekosutra". Da ne skrećem s teme komentarima o užasnim prijevodima filmskih naslova, želio bih vam prepričati što je bilo u tom članku. Navodno je, uz pretpremijeru tog filma u Americi iscurila jedna procjena iz CIA-e, u kojoj su zaposleni svjetski vodeći klimatolozi, koji su zaključili da će se u BLIŽOJ budućnosti (za našega života) dogoditi nešto veoma slično kao u zadanom filmu. Naime, polarne kape će se otopiti zbog efekta staklenika i prevelika količina slane vode će se spustiti u more. Neke od važnijih struja, mislim da je bila Golfska u pitanju, nisam siguran, će zbog smanjenja koncentracije soli slabije prenositi toplinu. Dogodit će se to da će čitava situacija kod sjeverne polarne obratnice naglo zahladniti. Obala Sjevernog mora i Engleska će se naći okovana ledom. Istovremeno, na suhim mjestima kao u pustinjskim i vrućim područjima (Afrika i slično) će se javiti još jače suše i požari zbog prevelikih vrućina. Ovo je samo jedna situacija. Prema toj procjeni, nebrojeno su puta upozorili Amere da postupno smanjuju količinu štetnih plinova u zraku, da se prekine masovno štancanje automobila i smisli više ekološki način prijevoza. Naravno, Bush nije niti želio čuti za to. Što bi on bez svoje drage naftne industrije koja ovisi o tome da ostatak nacije kupuje aute koji gutaju po litru benzina na kilometar... Toliko o vrlom novom svijetu kojeg ostavljaju budućim generacijama. A ako vam ova mračna mogućnost ekološke katastrofe nije dovoljna, imam još jednu hipotezu. Ponovno se vratimo na novine. Prije nekoliko dana pročitao sam da cijena nafte naglo raste. Zašto? Zato jer su količine nafte i ostalih fosilnih goriva gotovo pri kraju. Oko 2030 mogli bismo već biti na zadnjim kapima. A bez nafte nema naših dragih automobila, guma, katrana i sličnih prerađevina. Trebalo bi već danas početi štedjeti. Uvesti aute na vodik i na struju. Solarnu energiju. Čak i novi patent auta na magnetski pogon. Ali neee... automobilska industrija ponovno zaustavlja svaku masovnu prozvodnju ovakvih enviroment-safe prometala. Zašto? Jer to ne donosi zaradu. Ostavlja ljude na rafinerijama, tankerima bez posla. A kad nafte neće biti dovoljno, kad ukupna količina nafte na Bliskom Istoku, najvećem kopnenom nalazištu, bude vrijedila nekoliko trilijuna dolara, onda ćemo vidjeti kako će stvari funkcionirati. Poput Nostradamusa, predviđam još sukoba na tom modernom žarištu oko te proklete crne tekućine. S jedne strane Ameri, s druge Arapi, s treće Europljani. Sve dok nekome ne pukne i odluči iskoristiti nuklearno oružje koje ionako bezveze stoji u silosima diljem svijeta. Stvarno, vrli novi svijet. Dan Poslije Sutra. Naša budućnost. Glazba: Iron Maiden - Brave New World Kierlan Darkskye, Awaiting The Bombs |
Moram se prestati družiti s maturanticama. Njima je sada ionako svejedno, škola je za njih završila, dok si ja takvo razmišljanje nipošto ne mogu dozvoliti u ovim zadnjim stadijima. Neprestano mislim kako bih trebao početi raditi, pozabaviti se knjigom, zagrijati stolicu. Međutim, to samo ostaje na razmišljanju. Radnje su uvijek drugačije. Spavanje, čitanje (Kingov Dark Tower), gledanje telke. Čak sam pronašao vremena za dva foruma (forum.hr i oblivion), a brigu o blogu ne želim niti spomenuti. Pokrenut ću se. Počet ću raditi, brinuti se više o školi i svemu, ali... od sutra. Čini mi se da je to uvijek odgovor. Od sutra. Danas još imam vremena. Stari Japanci su bili u pravu svojom filozofijom da sutra ne postoji, ali ipak trebam razmišljati o budućnosti, a ne uzimati preuranjene godišnje odmore. Dosta jadanja. Prestat ću razmišljat negativno. Možda me onda zaobiđu svi ti prokleti Murphyjevi zakoni koji se u zadnje vrijeme toliko manifestiraju u mom životu. Dosta. Prije no što odem k čovjekovom najboljem prijatelju (krevet) moram još samo pogledati Vučje jezero. Nat mi je preporučila da pogledam, a još uz to spomenula i nekakve vukodlake. Ako to nije dosta da me zakači, onda ne znam što je. U zadnje vrijeme me i bez toga dovoljno muče vukovi. Razmišljam o hijerarhiji, o samotnjacima, o čoporima. Trebao bih napisati neku kratku priču da si to izbacim iz glave. Jedino moram paziti da posve zaobiđem Jack Londonovu sliku vukova. Vukovi su tako ionako u nama. U ljudskoj rasi. Vukovi su hrabri borci, ali i bijedne kukavice. Oni su samotnjaci, ali se ujedinjuju u čopore kad imaju zajednički cilj. Brane svoj teritorij do zadnje kapi krvi, ali i znaju kada treba odustati. Preživjeti da bi se borba nastavila neki drugi dan. A najveći bonus je divljenje Mjesecu i zavijanje. I ja se divim Mjesecu. Ali se trudim zavijati samo kad nitko ne gleda. Glazba: Metallica - Of Wolf And Man (S&M verzija) Kierlan Darkskye, Controlling The Beast |
Još jedan smrdljivi tjedan se primakao kraju. Privremeno olakšanje i veselje brzo zamijenjuje očaj, kad se naš dragi protagonist sjeti da preko vikenda ima obraditi jednu temu iz hrvatskog, naučiti oko šezdeset stranica povijesti i zemljopisa, nešto više fizike i biologije. I naravno, napraviti sve pripadajuće zadaće i pritom se, bez ikakve sumnje u to, dobro zabaviti. Hah. Upozorenje, temporalni paradoks. Iako na ovom blogu piše da je napisan 21.05.2004. , ne dajte se prevariti draga nacijo. To sam samo vratio vrijeme unatrag, kako bi ispalo da sam u petak nešto zapisao. Zato jer je sada 00:45, subota, unatoč činjenici da me moj vjerni krevet još uvijek čeka, te da je u mojoj glavi još uvijek petak. Eto. Drago mi je da sam to rasčistio. Inače, danas je bio predivan dan. Doza optimizma u mojem tijelu je bila gotovo smrtonosna, sudeći po mojem veselom skakutanju po gradu, pjevušenju pjesmica i pucketanja prstima. Ljudi su me čudno gledali, a moji depresivni frendovi (Night i Nat) su se posebice trudili da me bace u depresiju. Well, ha! Nije vam uspjelo. Još uvijek sam presretan i život je super. Razlog ove sreće je izuzetno dobar školski dan, koji je dokazao da možda i nije sve tako crno. Možda čak i moj tanak plan za dobivanje željene ocjene uspije. Za sve vas koji ovo čitate i nadate se da je ta ocjena 2 ili 3, reći ću vam da je to 5, a vi me zovite prokletim štreberom koji se nema zašto buniti. Neću se protiviti tome jer sam jednostavno previše sretan. Ionako je puno teže kao kampanjac održavati peticu, nego četvorku ili trojku. Dosta za danas. Glazba: U2 - Beautiful Day Kierlan Darkskye, Getting Brighter All The Time |
Evo me natrag. Sori škvadro, što sam nisam nastavio redovitu rutinu pisanja, ali bilo je sranja i poslova za raditi uz živčane rokove. Budite sretni da sam se uopće vratio. :) Daklem. Što ima novog? Ništa posebno. Potratio sam dva dana svog života i više ih neću dobiti natrag. U međuvremenu sam pisao tri kontrolna, odgovarao na jednom predmetu - tipične školske stvari. Vrućina je počela opet pritiskati, danas sam se u školi skuhal u svojoj trenirki s kapuljačom, dok je vani veselo krčkalo dvadesetiosam i pola stupnja. Osim toga, vrućina me primorala da se ošišam na vojnički kratko. Znači, ništa od dugačke frizure za headbanganje u skorije vrijeme. Stara mi veli da ok zgledam (vjerojatno zato jer je ona šišala), iako ja smatram da izgledam kao nešto uglađeniji skinhead... No dobro. Nadajmo se samo da se promjena imidža neće odraziti i u promjeni karaktera. Ako počnem pisati antisemitističke parole i najavim svoje učlanjenje u KKK, spriječite me. Komentarima. Ak ništa drugo, prema komentarima vidim da barem Achtung Baby prati moju... ovaj... kolumnu? Koji bi zapravo bio pravi naziv za ovu zbrčku blogova? Ne mogu se sjetiti ničega. Možda se vi sjetite. Naravno, slobodno komentirajte. Zašto toliko jako želim da ljudi nešto napišu? Zato da, k vragu, vidim čita li ovo itko osim Achtungice i slučajnih prolaznika. I možda Nighthawka. Ok. Malo podatka o zbivanjima u prošla dva dana. Danas smo uspijeli cvijećem i lijepim riječima nagovoriti profu iz zemljopisa da otkaže kontrolni. Malo olakšanje, jer ću se vjerojatno stići naučiti više od onoga što sam znao danas. Jedva za pozitivno. A iz zemljopisa bi mi trebala petica ako želim ispuniti svoju kvotu i završiti školovanje sa zamišljenom mi ocjenom. Zadnji kontrolni iz glazbenog je bil sasvim super. Jednostavan i zabavan. Najveća fora mi je bila kad je profesorica kao glazbeni primjer koji smo trebali identificirati pustila "Satisfaction" od Rolling Stonesa. Neki debil otraga je dobacio da to nismo učili. A jako se imaš puno namučiti da skužiš u koji glazbeni stil to spada. Sigurno je neoklasika. Ma nee... Ekspresionizam. :) Dobro. Čujemo se sutra. Eh.. da. Još samo nešto. Kad mi profa iz etike ispravi sastavak na temu totalitarizma, morat ću ga objaviti ovdje i podijeliti s vama. Toliko sam pun sebe, što se tiče tog sastavka, da jednostavno ne mogu to suzbiti. Još samo nešto i to zadnje. Izgleda da je pojavljivanje jedne moje priče u školskom listu (čijeg sam ponosni urednik.. hehe), izazvalo pravo zanimanje za moje pisanje. Life just keeps getting better and better. Glazba: System of a Down - Theta Waves Kierlan Darkskye, On The "Other" Side Of The World |
Yeah. Uspio sam preživjeti jedan bloggerski tjedan. Prije točno tjedan dana (sat više manje) sam načinio svoj prvi povjesni korak u svijet bloga. Veliki za mene, jer sam se dva sata mučio s prisjećanjem HTML koda i aranžiranjem bloga kakvog danas poznajete, a mali korak čovječanstvo... jer prema mojem vjernom counteru, ovaj blog je posjetilo samo 180 ljudi dosada, a to sam u 60% slučajeva bio ja. Hmm... pitam se gdje je pošlo ukrivo. K vragu! Dajte komentirajte malo, ljudi! Ako ništa drugo, onda barem što vam se ne sviđa. A sad natrag mom redovnome jadanju... Mrzim ponedjeljak. Prvi dan školskog tjedna. Dosada je bio podnošljiv zbog ne previše zahtjevnog rasporeda sati. Međutim, maturanti nisu mogli otići a da nam ne ostave neko neugodno iznenađenje. Tako smo danas umjesto normalnog ponedjeljka imali gnjavažu od dana. Informatika, blok matematike, fizika, blok latinskog, kemija. Dan za ubit se. Dobro, kemija je bila zabavna. Čitav sat sam vježbao crtanje krajobraza po svojoj bilježnici. Fizika također nije bila tako loša. Čitav sam sat uživao u razgovoru sa škvadrom iz klupe iza mene. Kad sam već spomenuo fiziku, bio bi red da svoje nevjerne čitatelje obavjestim da me profa iz fizike nije kaznio, čak nije niti oduzimao bodove s kontrolnog. A slova na šalabahteru su mu očito bila presitna za čitanje, pa nije niti pitao za porijeklo. Niti očekivana jedinica nije uslijedila, već bijedna, nategnuta dvojka, jer nisam stigao dovoljno prepisati sa prokletog papira. Nikakve posljedice. Potpuno mi je svejedno je li to samo zatišje pred oluju, ili sam se stvarno izvukao. Glavno da danas nije bilo nikakvih posljedica. Glazba: Iced Earth - Consequences Kierlan Darkskye, Off The Hook |
Dobar film. Istinabog, vidi se da ga je režirao Kubrick. Iz njegove filmske radionice rijetko (zapravo... nikada) nisu izašli normalni filmovi. Također moram spomenuti izvrsnu trostruku ulogu Petera Sellersa (Inspektor Clouseau, za neupućene), kao Dr. Strangelove, američki predsjednik i RAF-ov brigadir. Inače nikako nisam mogao podnjeti Kubrickove filmove. Uzmite, recimo, Paklenu Naranču. Ako je to mentalno zdrav film, onda je sasvim sigurno čitav svijet otišao k vragu. No dobro, neću sad tupiti o ostalim Kubrickovim ostvarenjima. Dakle, Strangelove. Radnja filma se zbiva za vrijeme hladnog rata, kad jedan poludjeli general pošalje apsolutno sve atomske bombardere na bivši Sojuz Sovjetskih Socijalističevskih Respubljik. Sve ih nekako uspiju na kraju opozvati, nakon mnogo peripetija i problema, osim jednog, kojem je radio uništen od ruske paljbe. On baci bombu na Ruse, nakon čega slijedi jedna od najboljih ideja postapokaliptične budućnosti. Naravno, ljudi će se morati sakriti pod zemlju, u rudnike i komplekse. Međutim, nema dosta mjesta za sve. I sad, koja je to logika: omjer žena na muškarce mora biti 10:1, da se zemlja može ponovno napučiti nakon kataklizme, kad za sto godina bude ponovno nastanjiva. Dobra ideja. Ne... povlačim... odlična ideja. No offense, ladies, ali svijet bi bio puno ljepše mjesto kad bi vas bilo po deset na svakog frajera. Da zaključim, jer počinje Star Trek film, dr. Strangelove je bio odličan film i možete se sramiti ako ga niste pogledali. Samo zbog nuklearnog kraja, ako zbog ničeg drugog. Glazba: Roy Orbison - Pretty Woman Kierlan Darkskye, Too Darn Lonely |
Draga nacijo, evo mene opet. Nisam vam još dosadio? Dobro. Sutra opet počinje radni tjedan. :( K vragu. Ovaj vikend mi je baš dobro došao da se odmorim od svakodnevice i točno kad sam se smirio, počet će sve iznova. I jučer navečer sam ludovao s maturantima. Kako i ne bi kad su svi pošteni rockeri i metalci iz okolice došli pokazati što znaju željnoj publici. Masni ćevapi su padali s neba, a pivo je teklo u potocima. A kad je domaća grupa počela svirati Wake Up od Rage Against The Machinea, rulja je podivljala. Nakon toga se i pojavila Zadruga (za sve neupućene, najbolji zagorski metal bend) i održala koncert. Bilo je super. No... vratimo se u stvarnost. Fućkaš stvarnost. Maturanti su otišli i ne moram ih više gledati. A što se tiče maturantica - we'll stay in touch. Škola. Obrazovna ustanova. Zvuči kao ime horor filma. Sutra imam fiziku (da... horor), jedva čekam da vidim kak će profesor reagirati. Uzevši u obzir da se sjetio ispraviti kontrolne i pogledati moj šalabahter. Morat ću biti dobar, gledati ravno u oči, jasno odgovarati na sva pitanja koja mi uputi... osim na ono otkuda mi taj pakleni komadić papira. Pokušao sam učiti, za slučaj da odustane od svoje doktrine ispitivanja jedinica zadnjih po redu. Međutim, ostalo je na pokušajima. Moja greška je bila ta što sam si uzeo gitaru u sobu gdje sam učio, pa sam malo čitao o zemljinom magnetskom polju, a malo proučavao kako odsvirati Mama Said od Metallice. Sad znam odsvirati Mama Said, ali o magnetskom polju ne znam ništa, osim da ima dva pola. Koga zanima, jedini durovi i molovi koji se koriste u Mama Saidu su: Dm, C, Am, G, F i njihove varijacije. Eh, da. Pročitao sam Starship Troopers do kraja. Film definitivno ne valja. Verhoevenu bi trebalo odsjeći jaja i poslužiti mu ih za večeru. Heinlein se vjerojatno okretao u grobu prilikom svakog prikazivanja tog smeća. Još kad se sjetim da mi je taj film bio sasvim solidan i gledljiv... Ma fuuj! Svima savjetujem da pročitaju. Ocjena 8/10. Javit ću vam kad si uzmem neku drugu knjigu za recenzirati. Nećete morati dugo čekati. Glazba: Sepultura - Kaiowas (tribal jam) Kierlan Darkskye, Lazy as Hell |
Ma predivno. Danas sam, dragi moji, bio na testiranju mog kvocijenta inteligencije u FERu. Mensa je otvorila vrata svima koji žele pljunut sedamdeset kuna i napisat kratki testić (oko jedan sat) na temelju kojega će izračunat kvocijent inteligencije. Počelo je predivno, uspio sam krivo napisati svoje ime, a gumice nije bilo na vidiku. Nisam znao dal se smije precrtavat, ali... dobro. Zadaci su bili OK, i mislim da sam dobro napisao. Međutim, sjetimo se besmrtnog Murphyevog zakona: "Ako nešto može poći ukrivo, poći će ukrivo." Naravno, javit ću vam što je bilo kad mi pošalju rezultate. Bit će još genije od mene. :) Osim toga, Zagreb je bio posebice vruć i zagušljiv danas. Jedva podnošljiv. Subotom su automobilske gužve najgore i dvaput smo morali čekati po pet minuta samo da možemo prijeći cestu. Totalna gnjavaža. Ipak, isplatilo se. Moram ići. Javit ću se još kasnije. Dotada... Glazba: TBF - Genije Kierlan Darkskye, Wannabe |
Rat je gotov, mladi i naivan regrut vraća se iz dugog i mukotrpnog boja kući pun iskustva, ožiljaka, pozdravlja svoju curu, koja ga vjerno čeka i govori, posve drugačijim tonom glasa, kao novi čovjek: "I? Preživio sam. Želiš znati kako?" Djevojka klima, trepće svojim dugim trepavicama. Oni zagrljeni odlaze u svoj dom. Situacija je otprilike bila ista, samo nažalost nigdje nije bilo djevojke. Kad je odjeknuo poslijednji akord, bacio sam prokleti tekst što dalje od sebe i dao u mikrofon jedan zadnji, metallica "Yeah!". Nakon tupog javljanja profama, koji su me pohvalili da sam odlično obavio posao, isteturao sam iz šatora na danje svjetlo. Nije me toliko mučila činjenica da ne čujem gotovo ništa tiše od pedesetak decibela, koliko umor, slabost i neopisivo olakšanje koje sam osjetio. Bilo je posve svejedno što sam izvodio na pozornici, jer su svi oni do čijeg mi je mišljenja stalo bili pijani ko majke. A svi drugi nisu niti obraćali previše pozornosti na mene. Dovukao sam se kući i zavalio u krevet. Dohvatio sam piće (žalim, samo voćni sok, alkohola nije bilo u kući) i pročitao dva poglavlja Zvjezdanih Jurišnika. Ipak sam se sjetio svoje vjerne (ha!) publike i odlučio ih obavijestiti o tome kako je prošlo. E, pa... Bilo je OK. Što god vam drugi rekli, ako ikada pripremate kilometarni govor kao maturant, bolje vam je da ga podrapate i nešto brzo izimprovizirate. Sve će vam se oprostiti, jer matura je... konačno sam shvatio... opraštaj od čitavog bezbrižnog djetinjstva. Nema nikakve veze što su neki po zakonu odrasli (18+ godina). Mentalni sklop, koji je vladao u onom šatoru, nije bio ozbiljan. Bio je posve zabavan i opio je sve, pa čak i mene. Ajde da prestanem filozofirati, za kraj imate nekoliko stihova, bez glazbenog primjera, jer još uvijek ništa ne čujem dobro. Stihovi nisu moji - nemojte se bojati. "You see me now a veteran Of 1000 psychic wars, I've been living on the edge so long, Where the winds of Limbo roar... You see me now a veteran Of 1000 psychic wars, My energy is spent at last, And my armor is destroyed..." P.S. Sad idem opet van. Maturanti (tj. maturantice) traže bis. :) Kierlan Darkskye, Soldier of Fortune |
Uspio sam se usositi za čitavo poslijepodne. Danas u 17h počinje prijem za maturante u velikom šatoru pored naše škole. I pogodite tko mora voditi predstavu. Da, dame i gospodo, meine Damen und Herren - moja malenkost. Radim ko dvostruki agent. U dva prijašnja bloga jasno sam naveo kako prezirem maturante, a sada radim u njihovu korist (no dobro, takvi prijemi su rijetko kada zanimljivi i samo su interludij u ludu noć punu pijanstava, ispumpavanja želuca i razbijačina). Stari se na spomen ove dužnosti veselo nasmijao, preletio po tekstu i rekao sjetnim tonom... ahh, u moje vrijeme smo maturantima uvijek trebali govoriti: "Dobar dan, gospon maturant, gđice maturantice:" , ako nismo željeli dobiti po nosu. Hvala Bogu, ta su vremena prošla. Ali danas, kad se ja popnem na pozornicu i primim mikrofon u ruke - slijedi propast svijeta. Dobro, dosta pretjerivanja. Jednostavno me hvata takva prokleta trema. Što ako mi se jezik splete? Što ako maturanti budu previše... ovaj... divlji? Ne brinem se za gimnazijalce, ali tehničari i obrtnici nisu baš poznati po dobrom ponašanju. Iako nisu niti profesori ništa bolji. Sve je to ista banda, čak su i isplanirali "spontano" pjevanje pjesme "Zlatne godine" na kraju. Odmah nakon što maturanti pročitaju svoj zadnji tekst, svi će spontano zapjevati "Zlatne godine". Živjela organizacija. Javit ću vam kasnije kako je prošlo. Glazba: Gibboni - Zlatne Godine Kierlan Darkskye, Doublecrosser |
Na telki u zadnje vrijeme vidim puno sivih filmova i serija. Da objasnim za sve one koji nisu upućeni u moju terminologiju. Sivi film je film u kojem se možeš vezati za oba glavna lika - i negativca i pozitivca - jer zapravo niti jedan nije posve pozitivac, niti je drugi posve negativac. Koji ostane živ na kraju, taj je dobar. Zadnji takav je bio Snake Eyes. Gary Sinise i Nicholas Cage u kriminalističkom trileru. Nicholas Cage je potplaćeni policajac, uvijek gleda na drugu stranu za određenu količinu zelenih papirića. Ukratko, gnjus od čovjeka. Dobro je obučen, vozi Ferarija, a radi u policiji. S druge strane, Gary Sinise je posve pošteni mornarički časnik, niti jedna mrlja u dosjeu. Marljivo služi državi i bori se. U čemu je štos? Na jednom boksačkom meču, neki terorist (inače imena Tarik) upuca kongresmena koji je imao glavnu riječ u odobrivanju proturaketnog sustava "Air Guard". Nicholas Cage, kojeg je njegov dugogodišnji prijatelj Gary pozvao na meč, se zainteresira za slučaj i otkrije da je čitavo ubojstvo isplanirao Gary, jer je kongresmen želio smanjiti sredstva za vojsku i otkazati Air Guard jer je na nekoliko balističkih testova popušio. Pritom ubije svoje suučesnike, terorista i dvoje agenata koje su mu pomogli. Gary je dobar zato što čini najbolje za ljude slične njemu, vojnike - govori kako će Air Guard spašavati živote. Loš je zato što ubija i što želi još ubijati da zataška sve. Tako se i želi domoći djevojke koja ima podatke o tim balističkim testovima, a donijela ih je na meč kongresmenu. Traži pomoć od pokvarenog murjaka, koji zna gdje je cura i nudi mu mito. Znači - dobar čovjek sa predrastičnim mjerama, bori se za kvazi-dobar cilj. Nicholas je gad. Živi od mita - u jednom trenu čak pušta novinara u zaštićeno područje, nakon što mu ovaj plati. Pa ipak, kad ga djevojka zbog koje su ubili kongresmena (ona koja zna istinu o balističkim testovima) zamoli za pomoć, njegov poljuljani moralni sistem se ispravlja. On ne želi primiti mito, želi jednom učiniti dobru stvar. Zbog toga nadrapa - natuku ga, pucaju po njemu, a na kraju se otvoreno na televiziji sazna da je pokvaren i zovu ga na suđenje zbog korupcije. Nagrada za dobro obavljen posao. Život je sranje - govori nam film - a ljudi nisu uvijek onakvi kakvima se čine. Isto to je bilo danas na Zvjezdanim Stazama. Kapetan koji se uvijek držao zakona i propisa, previše se osobno zakači za lovljenje jednog zločinca, i krene u razne krajnjosti samo da ga se dočepa. Krši naredbe, kreće u lov sa napola onesposobljenim brodom, a na kraju zatruje čitavu atmosferu jednog planeta i učini ga nenastanjivim za 50 godina. I naravno, budući da je glavni lik, ulovi prokletog gada. Samo taj gad nije baš takav gad. Bori se za protjerivanja okupatora sa planeta u bivšem vlasništvu njegovog naroda, sličnim atmosferotrujućim oružjem, ali on je uvjeren da čini dobro. Miče agresore sa svoje zemlje. Sve do zadnjeg trena uvjeren je da ga kapetan Zvjezdane Flote neće uloviti, jer je previše dobar. Na kraju, poziva ga na blef, ne vjerujući da je u stanju otrovati planet samo da ga se dočepa - i na tome nadrlja. Želite još jedan primjer? Pravda za sve. Tko je dulje gledao seriju, zna o čemu govorim. Drago mi je da još uvijek postoje ljudi koji znaju pokazati da nema dobrih niti loših ljudi u ovoj našoj ljudskoj rasi. Samo normalnih. Sivih. Glazba za slušati: The Verve - Bittersweet Symphony Kierlan Darkskye, Wandering The Hills |
Varanje se nikad ne isplati. Ne znam je li to u potpunosti istina, ali u mom se slučaju odlično dalo primjeniti. Profesor me ugledao sa šalabahterom i oduzeo ga. Ništa posebno, jedinica iz prepisivanja nije prava jedinica. Međutim, ono što će ga fascinirati kad bude provjerio moj šalabahter je moja nevjerojatna sposobnost pisanja šalabahtera samo za ona pitanja koja će se pojaviti na kontrolnom. I to ne sva pitanja, nego samo pitanja moje grupe. Po redu kojim dolaze u kontrolnoj zadaći. Nisam mogao dobiti pitanja od nekog drugog, jer je moj razred prvi pisao. Hmm... Dal da mu probam prodati foru da gledam u budućnost ili ne? Mislim da ne. Maturanti nisu bili ništa bolji ni danas, još jedan dan je iza mene. Sutra je kraj tjedna. Hvala Bogu da je petak. Iako niti to nije neka posebna utjeha, jer do ponedjeljka imam napisati lektiru, napraviti esej, naučiti se 1,2,3 predmeta od polugodišta ići u Zagreb i naći vremena za opuštanje. Teško. Evo, opet se jadam, a rekao sam da više neću. Ajmo o nečem drugom. Jučer sam, učeči za kontrolni, našao šest godina starog Roberta A. Heinleina u paperbacku. "Starship troopers". Kupio sam to još u dalekoj osnovnoj, na jednoj rasprodaji knjiga - 25 kn - ako se dobro sjećam. Nisam bio previše impresioniran, jer sam bio još šmrkavi klinac. Propalo mi učenje zbog toga. Zaboravite sve što vam kažu, knjiga je bolja od filma. Svima toplo preporučam da pročitaju. Istina, još nisam došao dalje od sedmog poglavlja, ali svejedno. Ima potencijala. Ovaj put nećete morati čitati moje bijedne pokušaje u poeziji. Možete umrijeti sretni. Glazba: Lonely Kings - Atom Bombs Kierlan Darkskye Peddler of Souls, Extraordinaire |
Mrzim maturante. Nemoguće je proći kroz grad, a da kući ne donesem barem pola kile konfeta. Pogodite tko onda mora počistiti čitavo mjesto stanovanja? Da. Ja. Jedino ne mrzim maturantice. Spašavaju me iz lošeg raspoloženja (thanx Nat, :) ) i daju mi snage za nove radne pobjede. Ili poraze. Prokleta me vrućina baca u letargiju, pa nemam previše volje za pisanje. Osim pod fizikom, kad mi dosada na vidjelo izvuče moju inspiraciju (u zadnje se vrijeme previše igraš skrivača, gaduro). Želio bih podijeliti s vama nešto što je proizašlo sa tog sata: laughing at my ruin all of which my doing forcing my despair and there is no one there life's a piece of shit when you look at it that is what they all will say while I fight a battle lost keeping melancholy at bay... Eto. Javih se još malo. Glazbeni primjer: Nightwish - Sleepwalker Kierlan Darkskye Peddler of Souls, Extraordinaire |
Eto, poigrah se i ja malo sa mojim blogom. Nije još ni približno gotov, ali je barem bolji od onih blesavih templatea koje se dobiju na početku (no offence, guys :) ). Morao sam ga znatno potamniti, da bude u skladu sa svim ostalim. Mračnim desktopom, mračnim kompom, mračnom dušom... Ili sam ja preveliki pesimist, da tako na sve neprestano gledam crno, ili je svijet jednostavno previše optimističan. Uostalom, opće je poznata činjenica da su pesimisti dobro obaviješteni optimisti. The whole world has gone to hell, but... How are you? Ma sve je super. Upravo sam proveo prošlih dva sata prepisivajući nešto za rad iz informatike. Trebalo je prepisivati zadatke i njihova rješenja zbog... ma ne znam zbog čega. Uglavnom, trebalo je. Ono što me ubijalo su sami zadaci. Evo primjera: "Ivica se sa svojim društvom želi igrati lovice. No prije samog početka igra potrebno je odrediti tko će loviti. Kao najstariji, Ivica je zadužen za to. Njegov postupak određivanja onoga tko će loviti je slijedeći: svi igrači, njih n, poslože se u krug, i to tako da svaki igrač ima svoj broj iza kojeg dolazi njegov slijedbenik (iza n dolazi 1). Zatim netko kaže prirodan broj m, a Ivica počinje izbacivati igrače iz kruga. Lovi onaj tko poslijednji ostane u krugu. Postupak izbacivanja je slijedeći: Ivica počne odbrojavanje od igrača s brojem 1 i odbrojavanje od (m+1)-og igrača... Napišite program koji za ulazne parametre n(n<200) i m ispisuje broj igrača koji će loviti." Da mi je samo znati koji bi debil, pa makar bio i Ivica, prošao kroz toliko muke samo za igru lovice. Osim toga, da mi je znati koji bi se informatičar, barem onaj koji je toliko vješt da može riješiti ovaj zadatak, išao igrati lovice. Ukratko, to je jedan od najinteligentnijih zadataka. Tako se moglo naći i male Marice i toga da ona voli jesti napolitanke i riješavati matematičke zadatke. Ma fuj. Idem spavati, možda mi sutrašnji (zapravo, današnji) dan donese nešto mira. Teško vjerojatno. Glazbeni primjer: Red Hot Chilli Peppers - Huyre Man Kierlan Darkskye Peddler of Souls, Extraordinaire |