Nigdje Posebno, Zemlja

  svibanj, 2004 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nigdje Posebno...
Zagreb at Night
A World Of...
Indie, nego što.
Kava, trava i novine
Dubia ne spava sama
Buđenje

Zbogom i dva zdravo
Zbogom i dva zdravo
Sudionica
Nula

Ostale priče i stilske
Zvijezde i prijatelji
Dokolico, tvoje kraljevstvo mora pasti
Fragmentarno
(battery low)
Ta mačka je nešto što ne mogu objasniti
Kriva boja

Ostatak je tinejždersko pizdakanje po raznim temama.
Tko voli, nek izvoli.

... and then some.
last.fm
Lična knjiga
twitter

Also, other people.
Atlas Sliježe Ramenima

The Truth Is Often Hidden In Plain Sight







22.05.2004., subota

Preuranjeni godišnji odmor / Vukovi u svima nama

Mjesec. Najveća zagonetka. Cilj svih naših težnji i divljenja. A diviti mu se može svatko, kao što se na slici vidi. Moram se prestati družiti s maturanticama.

Njima je sada ionako svejedno, škola je za njih završila, dok si ja takvo razmišljanje nipošto ne mogu dozvoliti u ovim zadnjim stadijima. Neprestano mislim kako bih trebao početi raditi, pozabaviti se knjigom, zagrijati stolicu. Međutim, to samo ostaje na razmišljanju. Radnje su uvijek drugačije. Spavanje, čitanje (Kingov Dark Tower), gledanje telke.

Čak sam pronašao vremena za dva foruma (forum.hr i oblivion), a brigu o blogu ne želim niti spomenuti. Pokrenut ću se. Počet ću raditi, brinuti se više o školi i svemu, ali... od sutra. Čini mi se da je to uvijek odgovor. Od sutra. Danas još imam vremena. Stari Japanci su bili u pravu svojom filozofijom da sutra ne postoji, ali ipak trebam razmišljati o budućnosti, a ne uzimati preuranjene godišnje odmore. Dosta jadanja. Prestat ću razmišljat negativno. Možda me onda zaobiđu svi ti prokleti Murphyjevi zakoni koji se u zadnje vrijeme toliko manifestiraju u mom životu. Dosta.

Prije no što odem k čovjekovom najboljem prijatelju (krevet) moram još samo pogledati Vučje jezero. Nat mi je preporučila da pogledam, a još uz to spomenula i nekakve vukodlake. Ako to nije dosta da me zakači, onda ne znam što je. U zadnje vrijeme me i bez toga dovoljno muče vukovi. Razmišljam o hijerarhiji, o samotnjacima, o čoporima. Trebao bih napisati neku kratku priču da si to izbacim iz glave. Jedino moram paziti da posve zaobiđem Jack Londonovu sliku vukova.

Vukovi su tako ionako u nama. U ljudskoj rasi. Vukovi su hrabri borci, ali i bijedne kukavice. Oni su samotnjaci, ali se ujedinjuju u čopore kad imaju zajednički cilj. Brane svoj teritorij do zadnje kapi krvi, ali i znaju kada treba odustati. Preživjeti da bi se borba nastavila neki drugi dan. A najveći bonus je divljenje Mjesecu i zavijanje. I ja se divim Mjesecu. Ali se trudim zavijati samo kad nitko ne gleda.

Glazba: Metallica - Of Wolf And Man (S&M verzija)

Kierlan Darkskye,
Controlling The Beast
- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>