Uspio sam se usositi za čitavo poslijepodne. Danas u 17h počinje prijem za maturante u velikom šatoru pored naše škole. I pogodite tko mora voditi predstavu. Da, dame i gospodo, meine Damen und Herren - moja malenkost. Radim ko dvostruki agent. U dva prijašnja bloga jasno sam naveo kako prezirem maturante, a sada radim u njihovu korist (no dobro, takvi prijemi su rijetko kada zanimljivi i samo su interludij u ludu noć punu pijanstava, ispumpavanja želuca i razbijačina).
Stari se na spomen ove dužnosti veselo nasmijao, preletio po tekstu i rekao sjetnim tonom... ahh, u moje vrijeme smo maturantima uvijek trebali govoriti: "Dobar dan, gospon maturant, gđice maturantice:" , ako nismo željeli dobiti po nosu. Hvala Bogu, ta su vremena prošla. Ali danas, kad se ja popnem na pozornicu i primim mikrofon u ruke - slijedi propast svijeta.
Dobro, dosta pretjerivanja. Jednostavno me hvata takva prokleta trema. Što ako mi se jezik splete? Što ako maturanti budu previše... ovaj... divlji? Ne brinem se za gimnazijalce, ali tehničari i obrtnici nisu baš poznati po dobrom ponašanju. Iako nisu niti profesori ništa bolji. Sve je to ista banda, čak su i isplanirali "spontano" pjevanje pjesme "Zlatne godine" na kraju. Odmah nakon što maturanti pročitaju svoj zadnji tekst, svi će spontano zapjevati "Zlatne godine". Živjela organizacija.
Javit ću vam kasnije kako je prošlo.
Glazba: Gibboni - Zlatne Godine
Kierlan Darkskye,
Doublecrosser
Post je objavljen 14.05.2004. u 14:44 sati.