Još jedan smrdljivi tjedan se primakao kraju. Privremeno olakšanje i veselje brzo zamijenjuje očaj, kad se naš dragi protagonist sjeti da preko vikenda ima obraditi jednu temu iz hrvatskog, naučiti oko šezdeset stranica povijesti i zemljopisa, nešto više fizike i biologije. I naravno, napraviti sve pripadajuće zadaće i pritom se, bez ikakve sumnje u to, dobro zabaviti. Hah.
Upozorenje, temporalni paradoks. Iako na ovom blogu piše da je napisan 21.05.2004. , ne dajte se prevariti draga nacijo. To sam samo vratio vrijeme unatrag, kako bi ispalo da sam u petak nešto zapisao. Zato jer je sada 00:45, subota, unatoč činjenici da me moj vjerni krevet još uvijek čeka, te da je u mojoj glavi još uvijek petak. Eto. Drago mi je da sam to rasčistio.
Inače, danas je bio predivan dan. Doza optimizma u mojem tijelu je bila gotovo smrtonosna, sudeći po mojem veselom skakutanju po gradu, pjevušenju pjesmica i pucketanja prstima. Ljudi su me čudno gledali, a moji depresivni frendovi (Night i Nat) su se posebice trudili da me bace u depresiju. Well, ha! Nije vam uspjelo. Još uvijek sam presretan i život je super. Razlog ove sreće je izuzetno dobar školski dan, koji je dokazao da možda i nije sve tako crno. Možda čak i moj tanak plan za dobivanje željene ocjene uspije. Za sve vas koji ovo čitate i nadate se da je ta ocjena 2 ili 3, reći ću vam da je to 5, a vi me zovite prokletim štreberom koji se nema zašto buniti. Neću se protiviti tome jer sam jednostavno previše sretan.
Ionako je puno teže kao kampanjac održavati peticu, nego četvorku ili trojku.
Dosta za danas.
Glazba: U2 - Beautiful Day
Kierlan Darkskye,
Getting Brighter All The Time
Post je objavljen 21.05.2004. u 23:55 sati.