U egzilu...
09.01.2006., ponedjeljak
Inicipit vita nuova
 ''Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari Žita priviđa samo onda kad se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije pošlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...'' Đorđe Balašević - Jedan od onih života... Moj je običaj da često okrećem neke ''nove listove'' i moram imati neki poseban datum za to... i do tog određenog datuma trpim sve ''stare listove'' jest, prilično sam nelogičan... ali to je jednostavno moj način... tako sam odlučio s novom godinom okrenuti i novi list... moj preobražaj, posljednja faza odrastanja je u prilično velikom zamahu i nosi sa sobom svojevrsnu uvredljivo-hirovitu odjebavačku podfazu koja podrazumijeva ''čišćenje kukolja'' iz mog života... prilično je optimistična i sebična ova podfaza i lagao bih kad bih rekao da pomalo i ne uživam u njoj... Da, dragi moji, dosta mi je bilo biti mr. Nice Guy i povodim se pomalo za svojim kvaziuzorom Freddiem Mercuryem kad kažem ''I'm mr. Bad Guy'' odsad! Znate, okolina me prisljava na ovo, bar na neko vrijeme, jer već mi je dosta... mudrijaša i kvaziintelektualaca koji misle da su popili svu pamet svijeta i osjećaju se pozvanima drugima držati bukvice i soliti pamet, licemjera svih vrsta koji se prijetvorno skrivaju u liku sasvim tolerantnih i dobrih ljudi, ljudi a la don Corleone koji rado pomažu, kupuju, daju, a onda sve pamte i traže natrag u najgorim mogućim trenucima i u najgorim mogućim varijantama... dosta mi je ljudske gamadi i ljudske gluposti... odsad, dragi moji, režem vas po kratkom postupku... nema više perioda durenja, hlađenja glava, razmišljanja... dosta mi je toga da stalno popuštam... odsad se okrećem na peti i odlazim, bez imalo razmišljanja i otezanja, baš poput mog kolege portira koji bezobrazlukom riješi svaki problem... jer, znate, rečeno mi je da si licemjeran kad si pristojan u društvu osobe s kojom nisi baš u najboljim odnosima i kad nastojiš izgladiti neke stvari... nema više tog ''licemjerja''... odsad samo ''odjeb''... dok ne naiđem na koju pristojnu i normalniju osobu... koja može priznati da ima neke skeletone u ormaru i da nije bogomdani prorok koji zna riješiti sve probleme ovog Planeta... Preopteretili su me sa svih strana Svojim... pa šta ljudi misle, tko su oni? Da su njihove osobnosti i mišljenja mjerilo svih stvari? Eto, po nekima ispada ispraznim provoditi vrijeme s osobom koju voliš... Ljubav je po nekima isprazna... a s druge strane čitati o Ljubavi nije isprazno? Ne razumijem... za iste nije isprazno sjediti solo doma i kljukati se rakijom uz neku kvazifilozofsku knjigu ex-yu pisca iz najveće zabiti u Srednjoj Bosni... zar TO nije isprazno? Za druge pak bogatiti duh znači provoditi vrijeme slušajući pijana trabunjanja sredovječnih i inih likova za šankom nekog fancy kluba u Centru ispijajući preplaćenu premalu količinu neke inače ne pretjerano skupe cuge... to daleko više krijepi dušu i tijelo nego provoditi vrijeme s voljenom osobom?! A onda pojedinci koji drže do svog znata više neg' do suvog zlata... Ljudi koji izlaze sa govorima da čovjek ništa ne zna dok ne nosi 70 kg na plećima ili da ništ ne vrijedi ak ne zna šta je to kirna, glet-masa, ZKP, kuplung-lamela ili nešto slično... E, pa takvima poručujem... u svijetu majmuna i Einstein je autsajder ako ne zna što je banana... okan'te me se! Ljudi moji, sada napokon smatram da sam već dovoljno odrastao da mi ne trebaju vječni napu(t)ci i savjeti o tome što krivo ili što pravo radim... a sad uviđam i da mnogi od tih savjetodavaca su osobe (jest ovo će ružno zvučati, ali...) manje kvalitete od mene... znate, završio sam i ja poneku školu... navodno prilično kvalitetnu... Klasičnu Gimnaziju... i pročitao par dobrih knjiga... odsad mi pametovati može samo netko s titulom dr.sc. i bar 10 godina stvarnog životnog iskustva ili bliske mi osobe koje me istinski dobro poznaju... a ne neki umišljeni tatini sinovi i kćeri, ljudi koji nepozvani upadaju u moj život i oni koji drže najviše do sebe i Svog... a bez ikakvih stvarnih uporišta... Odsad više držim do sebe i Mog... (molim perverzne čitatelje da ovo ''Mog'' i ''Svog'' ne shvaćaju u uobičajenom smislu iz svakodnevnog govora, već u onom kantovskom ''Dva starca koji muzu jarca'' smislu... hvala) vrijeme da se i ja počnem nametati... da pametni uvijek popuštaju dokle bi svijet dogurao? Lajte kere moje, samo znajte... ne slušam vas... Čini mi se da će stvari napokon krenuti s dobrog na bolje... jer ovo još nije moj vrhunac.... |
