U egzilu...

''Što više izučavam religije, sve sam uvjereniji da čovjek nije nikad obožavao ništa osim sebe''
Richard Francis Burton

Rijetki su trenuci lucidnosti. Tek pokoja pažljivo sakrivena nit besmisla se povremeno uvuče u vrijedno istkanu tkaninu ispitnog gradiva. Besmisao je ono što tražimo kad previše toga ima smisla. U svijetu pravila, rokova, uvjeta, anarhija je jedini način da se preživi, jedino revolucionarno što je ostalo, jedino za što bi neznani junaci još mogli ginuti. Da, dragi moji, vrijeme ispitnih rokova, najpogubnije je u životu jednog sasvim običnog studenta. Najgore u svemu je... svijet se i izvan četiri zida moje sobe, još uvijek, neumoljivo... okreće...

Tužna su i teška vremena za matore, prijatelju moj, kako je to nepogrešivo spjevao Štulić. Ono rijetko što van ispitne materije gledam, čitam, vidim, čujem je samo... Zlo... došlo je i uvuklo se... u svaku poru, u samu srž ovog svijeta... i čini mi se da povratka nema... zla krv kola ljudskom rasom... nema više ni topline u ljudskom stadu, ostao je samo smrad...

Gdje je i kada sve počelo? Gdje je nestalo zanosa? Kada se izgubio sjaj svega što je nekada bilo sveto?

Čovjekova religioznost može biti moćno oružje u rukama pametnih i zlih... Religija nije opijum za narod, ali to svakako može biti... pojavili su se brojni veliki, ali lažni proroci, pogrešni vjerski vođe, religioznost se počela iskorištavati za pokretanje zle krvi... već u starom Babilonu se samovoljno uzvisivao sloj ''povlaštenih'' svećenika koji su bili ništa drugo nego biznismeni koji su iskorištavali ljudsku religioznost... mnogi bi rekli... glupost... a i o takvima ću pokoju napisati... jer ne radi se gluposti koja ljudsko biće čini slijepim instrumentom, već o religioznosti... koja je jedna od onih sitnih, a opet neizmjerno uzvišenih stvari koje nas čine bićima razuma, dostojnima ovog predivnog Svijeta...

Prvi svećenik ujedno je bio i prvi ateist... pretpostavivši - ''Boga nema.'' on se okrenuo ekonomiziranju... uvidjevši silnu korist koju može izvući iz ljudi koji vjeruju - moć, novac, ugled, poštovanje, upustio se u ekonomski pothvat dostojan najboljeg poduzetnika... Kao one žene što ulaze u restaurante ili na ulici zaskaču mlade parove sa prigodnom, ali skupom ružom... vjeruju li takve žene u romantiku i ljubav? Doista misle da trebaju iskakati pred nekoga sa svojim (ponekad čak i plastičnim) ružama? Ili misle samo na svoj džep? Isto je sa svećenicima... oduvijek... i ono što su takvi svećenici napravili bilo je samo širenje njihove religije... ateizma... Naime, takvo iskorištavanje puka nije moglo dugo trajati, a ljudi umjesto da se okrenu protiv lažnih ''slugu Božjih'', okrenuli su se protiv samog Boga... osjećali su se izdano i glupo... ateizam je bio začet i rasprostranjen...

Pojavio se tokom povijesti jedan čovjek koji je rekao ''Ne'' prodavanju religije... ali njega su svećenici nazvali lažnim prorokom, ubili ga na križu, a njegovu filozofiju izokretali kako im je pasalo i ona je postala još jedan moćan agens ateizma... jedina njegova pogreška je bila što je ostao neshvaćen... ništa nije napisao, nije bilo bloga u njegovo vrijeme... a njegov sasvim običan život koji je za razliku od mnogih drugih u to vrijeme bio možda nešto ispravniji i bolje ''izveden'', ljudi oko njega nisu mogli pojmiti i nazvali su ga čudom, a njega proglasili Bogom i napravili od njega tabu... Oprostite molim, ali lijepo vam piše da je Krist bio čovjek... zašto ga pretvarate u zlatno tele? Uistinu, Isus Krist nije bio ništa drugačiji od svevremenog normalnog, dobro odgojenog, pametnog i religioznog čovjeka... jedino što je kod njega bilo posebno je to što je bio glasan... i ukazao na grešnike... na zle iskorištavače ljudske religioznosti...

I nije ostavio traga... tek dvanaestoricu zbunjenih ljudi koji nisu znali što će jer je cijeli svijet za njima digao hajku... i oni su svoje rekli, a glas po principu ''pokvarenog telefona'' što dalje putuje, to se više iskrivljuje... i eto... janje sa sedam glava, zlatni križevi, ratovi u ime Boga - za pravoslavlje, za katoličanstvo, za islam... uništena ljudska vjera na raznim stvarima koje su plod iskvarenog ljudskog uma... pretpostavivši da nema Boga, uzeli su ljudi Sudbinu u svoje ruke... i nisu znali upravljati njome... eto vam... naravno da sve vrijeđa Boga... od lažnih svećenika, proroka, ratova, izrugivanja... a najviše boli taj ''ateizam''...

Ateizam je pojam koji shvaćam kao vjeru u ništa... Osoba koja u ništa ne vjeruje... žalim je... ali, ujedno je hrabro biti ateist... živjeti iz dana u dan, ne vjerujući da postoji smisao, dakle, vjerujući u besmisao svakog prolazećeg dana... gledajući na sve stvari kao prazne objekte materije, definirajući emocije, razlažući ih na one koje su ekonomski upotrebljive i one koje to nisu... letargija koja se uvukla u svijet, ''alijenacija'', Američki psiho... sve je rezultat vjere u besmisao... sve se radi na brzinu, sve se radi bez emocija, sve se radi bez obzira na drugog... cinizam je rezultat ogorčenosti ateista... biti ciničan, sprdati se sa svim što je nekome sveto, to je rješenje za vlastitu nemogućnost poimanja istog... Prvo su ukinuli vjeru u Boga, pa vjeru u bližnjeg, pa vjeru u ljubav i tako vjeru u sve... od onoga što je ostalo, napravili su skupinu svojih pravila... pravo i državu... a danas... eto... nestaje vjere u državu, nestaje i pomalo vjere u pravo... komplicirano je i preteško ''vjerovati''...

Cinizmom i izrugivanjem najlakše je poniziti onoga koji vjeruje... pogotovo ako možeš očekivati da će preburno reagirati i da ga na temelju toga možeš i dalje ponižavati... u tom slučaju jedini pobjednik je Zlo... jedni se izruguju, drugi zanemaruju svoju vjeru i ljudska priroda još jednom okreće leđa u potpunosti Bogu degradirajući se tako do nivoa ispod životinjskog... besmisao koji je proizašao iz praktičnog razuma ono je što najviše ponižava Čovjeka...

Zato, dragi moji... vjerujte u nešto, bilo što... i pokušajte shvatiti religioznost drugih, ne tražite razumna objašnjenja tamo gdje razum još uvijek ne može... ne objašnjavajte neobjašnjivo... poštujte sve, ali držite do svog... pri tom ne dopustite da vas zavode lažnim ideologijama, budite oprezni... nikada ne napadajte drugog, a izbjegavajte one koji su bučni, agresivni, koji sprdaju ono što vam je sveto, jer takvi će, ako im burnim reakcijama ne date povoda, podviti rep, ušutjeti... bolji ste od njih... ne izdajte sebe i svoju ljudskost radi jeftinih provokacija... pokažite da ste dostojni umnih bića koja imaju dušu... i što je najvažnije... budite u miru s Bogom - Allahom, Kristom, Budom, Jahvom, Energijom, Silom, Svemircom, Jupiterom, Zeusom, Mamom, Tatom, Starcom Na Oblaku, Suncem... ma kako god zamišljate ono što pokreće ovaj divan svijet...

Ovu moju filozofiju daleko bolje odražava pjesma Maxa Ehrmanna iz 1927. godine, pa stoga...

Desiderata,
Idi smireno kroz buku i užurbanost i sjeti se mira koji možes naći u tišini. Koliko je moguće, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govori svoju istinu smireno i jasno i slušaj druge, čak i glupe i neuke, i oni imaju svoju priču.
Izbjegavaj bučne i nasilne osobe, one su teret duhu.
Ako uspoređujes sebe s drugima, mozes postati ogorčen ili ponosan; jer uvijek će biti većih ili manjih od tebe.
Raduj se svojim dostignućima i planovima. Održi zanos za svoj osobni poziv, ma koliko on skroman bio, to je tvoje blago u promjenjivim vremenima.
Budi oprezan i u svojim poslovima; jer svijet je pun prijevara. Ali neka te to ne ometa da vidiš vrline koliko je ima. Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun heroizma.
Budi ono što jesi! Budi svoj!
Pogotovo nemoj glumiti ljubav. A nemoj ni biti podrugljiv prema ljubavi, jer usprkos ogorčenosti i razočarenjima, ona je vječna kao trava. Spokojno primi iskustvo godina, skladno napustajući stvari iz mladosti. Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće. Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljanjima. Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti.
Osim održavanja zdrave stege, budi blag prema sebi.

Ti si dijete svemira, ništa manje nego što je to drveće i zvijezde.
Imaš pravo biti ovdje.
I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kako treba.
Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako ga zamišljaš i bez obzira kakav ti je posao i čemu težiš u bučnom komesanju života, zadrži mir u svojoj duši.
Pokraj sve prljavštine i jadikovanja i porušenih snova ovo je ipak divan svijet.
Budi pažljiv!

TEŽI DA BUDEŠ SRETAN!!!