.quoted{margin: 0;padding: 0px 10px 0px 10px;margin: 15px 0px 15px 0px;border-left: 6px solid #fff;border-right: 6px solid #cccccc;color: #fff;} -->
< | kolovoz, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu
xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave
xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje
xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati
saša matić
kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
donna ares
ostavljaš me samu
ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu
Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini
Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti
Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude
Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati
XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....
xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene
xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...
xxx
find something to live for
and
something to die for!!!
XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše
učini nešto
da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...
kad vrijeme
kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....
Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr
slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...
ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..
dođete s ljetovanja i prva stvar koja vam naravno zagrije srce je pogled na svoj dragi dom.....ma koliko nam drag bio odmor i uživancija po cijele dane ipak je "doma najljepše"....
tu jednominutnu idilu rasprsne pogled u vaš poštanski sandučić......već iz daljine može se zaključiti da će vam trebati vremena da od onoga što se inače naziva "pošta" to uistinu i napravite.....još imate i sreće ako ne morate "sadržaj " kupiti po podu.....ili onaj koji se na njemu nalazio, ali je vjetrom netragom nestao......
vratiti ću se unatrag nekih 10-15 godina....bijah tad još mala, ali se jako dobro sjećam kako se dragi gospon poštar čekao uredno pred kućnim pragom....posebno je bilo od važnosti vrijeme blagdana kad se očekivala nečija čestitka ili pak pismo od prijateljice iz nekog drugog grada....veselju nikako kraja kad bi pismo i stiglo....
u toj priči bi se gospona poštara lijepo ponudilo sokom ili nekim drugim napitkom, prebacilo par novica i tako....sasvim sam sigurna da su poštari osobe na drugom mjestu, poslije frizerki , koji prvi saznaju glavne tračeve i najzanimljivije novice, a da ne govorim o onome što mogu saznati samo po boji kuverte koju isporučuju....
kakva je situacija sada?
u malim gradovima više manje vrijedi ona stara : "bolje utrt ,selo nego tradiciju" iako s malom preinakom : gospon poštar se ne čeka više "kao ozebao sunce" već mrzovoljnih lica jer iz njegove torbe izlaze čestitke, ali one zvane trajni nalog s uglavkom -uplatiti najkasnije do....
čemu slati pismo ili čestitku kad su tu supstituti zvani SMS, E-mail, a i pozivi više nisu tako skupi....
no da se ja vratim na temu poštanskog sandučića.....
otvorim ta mala vratašca.....pola se nađe na podu, većina je u poparanom stanju još zakačeno u malom otvoriću, a nađe se nešto i u unutrašnjosti......
gušt mi je skuhati kavu i lagano krenuti.....o pa propustila sam dva izdanja ZG News-a, otvorena je nova pizzeria, uskoro otvorenje novog trgovačkog centra i to baš u Novom Zagrebu.....ah tu su i dva letka za onu staru pizzeriu ( očito je netko htio prije na pauzu)....krediti povoljno.....računi za vodu, struju, odvoz smeća, halo usluge, adsl, plin, striček koji očitava brojilo je ostavio svoju obavijest...na akciji u Konzumu...40 % sniženje baumax...lidl nudi....ma veselje svud....
ma u biti, ja se ne ljutim na sve te sadržaje koje dobijem u sandučić ( da je računa manje ne bi škodilo) jer se i putem njih informiram o onome što se zbiva u gradu...posebno mi se sviđa izdanje Zg Newsa....osim raznih obavijesti npr o ZET-u, izgradnji cesta, popravku ovoga ili onoga nađe se i zanimljivijih tekstova....
nije na odmet znati da se otvorila nova pizzeria i pogledati ponudu ( mada već znam da neću naručiti iz nje već iz one čiji broj imam memoriran u telefonu)....
posebno me razveselila obavijest o otvaranju trgovačkog centra...nema više kilometarskih šetnji na plus 30 ili -6 po cijelom gradu da bi si našla nešto iz ljetne/ zimske kolekcije....i nema više moljenja brace da me vozi na Jankomir....juhuu...
račune lijepo skupih na hrpicu, pripremim karticu i lagano peglanje....ma super je to internet bankarstvo.....tek ga od nedavno koristim ,ali se fakat isplati....
u slučaju da drugi put u svom sandučiću nađem kakvu opomenu razlog je vjerojatno vjetar koji je odnio sadržaj kojemu je bilo mjesto u sandučiću, ali nije bilo suđeno:-)
no, ono što treba biti bit ovoga posta je: nisam protiv nikakvih letaka, časopisa, obavijesti i slično, ali fakat bi oni koji ih raznose trebali imati obzira kad ugledaju da je sandučić pun, a ne uguravati ono što stati ne može ....
ne samo da ono što se nađe unutra izgleda kao "kupus živi", nego je tu i još veći problem: naši do grla puni sandučići šalju finu poruku-free shop u mom domu....