|
|
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu
xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave
xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje
xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati
saša matić
kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
donna ares
ostavljaš me samu
ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu
Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini
Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti
Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude
Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati
XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....
xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene
xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...
xxx
find something to live for
and
something to die for!!!
XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše
učini nešto
da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...
kad vrijeme
kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....
Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr
slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...
ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..
moja prijateljica....ona koju zovem najboljom.....ne javlja mi se više.....
kad sam ju zadnji put zvala pričala je rezervirano......
što sam napravila????
pa jesam i neka sam.......
kakva sam ja osoba....prilagodljiva u svakom slučaju.....
jedno duže vrijeme ( oko 4 godine) izlazile smo samo nas dvije....
ista mjesta.....
isti ljudi...........
nas dvije...................
naše priče..................
prijateljstvo.........................
ali naravno.....nešto je falilo.....meni.......
kakva je u biti situacija....ona je već skoro pa 8 godina u vezi sa mojim bratom, završila je faks, radi....izgrađen život i sad je potrebna neka viša stepenica na koju ona još nije "spremna".......znam da zvuči čudno da smo nas dvije best frendice (bar ona to meni jest), ali eto.....
počele smo izlaziti tamo negdje kad je ona bila na kraju svog faksa, a ja sam taman krenula na svoj.......
ja sam inače avaturistički tip osobe.....imam puno ljudi koje poznajem i uvijek bi si mogla naći društvo....još studiram, željna provoda, tražim osobu koju bi voljela....ma u biti ta osoba već postoji, ali nije suđeno...valjda....
ona je pak mirna, ima 2-3 osobe s kojima može ići na kavu kad ja nisam kod kuće......više voli mirne šetnje i slične stvari.....
ali ipak smo se nas dvije našle, nekako.....
i bilo mi je super izlaziti s njom......
veliki problem je predstavljalo to što nam nitko nije od muškog spola smio prići ili nismo mogle sjediti u muškom društvu zbog moga brata.....jer ne daj Bože da bi se netko mogao zagledati u mene, svi su zainteresirani baš za nju...ma istina jest ona lijepa i zgodna, onako ful , ali zar ne razmišlja kako je to ponašanje prema meni...nisam ja nikakav gabor, smatram se normalnom, neki bi rekli lipa i zgodna.,....ja bi rekla normalna....
on je dosta ljubomoran i svaki put ako bi s nekim i sjele i pričale on bi prodikovao sa svoje strane.....
još jedan problem je što sam ja navikla sa ostalom svojom ekipom imati lude provode koji su uključivali alkohol i plesanje, zajebanciju,....
ona si takve provode nije mogla priuštiti, ali ne iz financijskih razloga ,već zato što živimo u malom gradu, a ona radi na takvom mjestu zbog kojega joj takvo ponašanje nije ni "dopušteno"......
uza sve to ja sam bila u fazi preboljavanja bivšeg pa me nitko nije ni zanimao i nije mi smetalo što nam nitko nije mogao prići od muških osoba......
onda sam ja počela izlaziti na jedno mjesto u gradu gdje zabave ne fali......
dodatni razlog je i to što ON ide tamo.-.......
ona tamo ne ide opet zbog posla, ali s druge strane opet je tu utjecaj moga brata.....
on zbog posla ne izlazi toliko često s njom pa je zato i izlazila samnom.....
i što se onda dogodilo...........
izađemo van.....
idemo na mjesto po njezinoj volji.....
naravno meni misli na onom drugom......
ja hoću ići tamo, ona neće....
A mene vuče srce i zabava......
ja odem tamo, ona kući ili se nađe sa svojim burazom pa bude s njim vanka..........
i naravno nafuri se na mene.......
i onda se ja trebam oduživati i ispričavati.....
jesam jer mi je bilo žao da bude ljuta na mene jer sam ju kao ostavila na cjedilu.......
e ali ne sjeća se onih večeri kad sam zato što bi moj buraz zovnuo u zadnji tren nju da izađu, a nas dvije već dogovorile sve, ja ostala sama, pa se snađi....
ne, nisam se bunila nikada.....rekla bi joj idi....ja ću se snaći...i obično se jesam snašla.....
a nije se zapitala kako je meni..?
ma nisam ja od toga nikad ni pravila buru.....
znala je da sam prilagodljiva.....
ali zašto ona sad radi buru kad je meni nešto važno u životu?
i ja bi se sad trebala ispričavati i ne znam što.....
u biti, znala sam da se ljuti pa sam ju i nazvala da stvar riješimo.....
a ona samnom tako rezervirano........
e pa kad je tako neka tako i bude......
sad me ne zove niti mi se javlja......
znam d aće se javiti prvi put kad budu ona i moj buraz na "ratnoj nozi"...............
i tad ću ja biti rezervirana..............
e tek kad ona osjeti kako je to, onda možemo razgovarati......
ma ne znam da li shvaćate ovo što pričam...naravno ima tu milijun pojedinosti koje se mogu dodati, ali ovo je najkraće što mugu opisati situaciju.....
krivo mi je da bi izgubila nju kao prijateljicu, ali što mogu.....
eto to je jedan od razloga zašto sam sva nemirna......
ali kad budemo vodile taj razgovor reći ću joj sve što je ide....
ide i mene puno stvari, ali sad ću i ja postati zanovijetalo.....
nadalje......
ON......ma što da kažem.....
vidim da mu uopće nije bilo stalo do mene.....
ja sam to sve romantizirala......
a tu ni R od romantike......
bio mu je i ostao cilj samo sex......
i sad mi je drago što mu taj gušt nisam priuštila......
ostala sam svoja.....
i kad se u životu sretnemo jedino što će moći reći je
TO JE ONA KOJU NISAM "IMAO".......
a to što ga moje srce voli više nije važno......i veće sam boli preživjela.......
i njega ću......
e da .....počela sam učiti......dajem od sebe 60- 70 %......
ali to mi nije dovoljno....
hoću 85-90%.....
nekako se sve lakše orijentiram na učenje....evo pokucala sam u drvo da se ne ureknem:-)
želim upisati tu cijelu treću godinu....
ne želim razmišljati o strahu niti ga osjećati....
moram i hoću...jer to želim i mogu........
evo sad vas sve lijepo pozdravljam......
