|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu
xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave
xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje
xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati
saša matić
kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
donna ares
ostavljaš me samu
ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu
Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini
Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti
Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude
Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati
XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....
xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene
xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...
xxx
find something to live for
and
something to die for!!!
XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše
učini nešto
da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...
kad vrijeme
kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....
Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr
slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...
ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..
jutros sam imala jedno od uobičajnih buđenja...tj onih koji su se učestalili tokom zadnjih 6 mjeseci...naime oko 5 ujutro čula sam čeprkanje u zidu...opet vrapac...ta uporna ptičurina...sve moje metode nisu ga uspjele otjerati...ni glasna muzika, ni lupkanje po zidu, ni tjeranje...ništa...
nekako sam se s vremenom navikla na njega, a i on na mene...
pustila bi ga da se ugnijezdi i onda bi bio miran...sve do pred jutro...nekad bi znao dovesti partnericu pa bi onda bio raspšou...e onda bi stvarno bila ljuta.....
jutros je prekršio sve moguće granice mojih živaca...kasno sam zaspala...i on me probudi u 5 ujutro...
došao je dan da ga izbacim iz podstanarstva...bila je to mučna borba...
trajala je pola dana....kad sam shvatila da se zaglavio i da ne može van, nije bilo druge nego probiti rupu u zidu i izbaviti ga...bila sam luda...do granice neuračunljivosti...
i tako sam mu oslobodila prolaz...
i on fino sleti na fotelju i neće van...sjedim ja tako i psujem mu sav živi leteći rod...on me flegmatično promatra...lijepo sam mu otvorila prozor da može ići....a on je samo sjedio...i gledao mene dok izričem beside....i tako na kraju balade jedva ga istjeram van...i poletih ta prokleta ptica , nadam se u nepovrat...
začepila sam sve moguće rupe i rupice i nadam se da neće ponovno naći neki svoj prolaz do svog starog gnijezda jer vjerujte to bi me stvarno dovelo do granica ludila....
za ne povjerovati je koliko je uporan...
ne čuje se više čeprkanje...hvala Bogu....napokon miran san...
i tako mi je pola dana prošlo u bijesu...
no druga polovica je bila burna...
nazvao me moj dragi "prijatelj"....i napokon sam shvatila svo njegovo ponašanje zadnjih dana...
naime priznao mi je ono što sam i sama slutila...čekala sam samo da to čujem iz njegovih usta...
u petak se nije zalomio s kolegama do 5 ujutro....naravno i bilo mi je čudno jer u to vrijeme u gradu ništa ni ne radi...
bio je s njom...djevojkom koja je "kao "njegova vizija...njegov prvotni cilj...ja sam bila ta koja mu je uletila u život i poremetila planove...skoro i uspjela...ali to nije bilo to...
no kako smo se odlučili i dalje biti prijatelji ponovno o svemu pričamo i razglabamo...
naime ja se sutra vjerojatno spremam doma...
i naravno kad sam mu to rekla, odmah je bio vesel jer "ide" samnom vanka...
ja sam rekla da to baš nije pametno...grad je mali...vidjeli su nas zadnji put skupa i svi su pomislili da smo u vezi iako smo to negirali....vjerojatno da sada izađemo ljudi bi skoro pa bili uvjereni...
rekla sam mu da neće ići ponovno takva priča i da ne možemo skupa van iz 2 razloga:
što ne želim biti sredstvo da bi se nekoga pravilo ljubomornim kao npr nju jer njih dvoje još nisu zabrijali, samo su pričali...kao drugo: ako me svi vide s njim odoše moje ribice....misliti će da imam dečka pa će prestati truditi se....to nipošto ne želim...
ali više od svega ne želim da me opet ljudi vide s njim solo, a među nama nema ništa i pomisle sasvim suprotne stvari od realnosti....ja bi se vratila u Zg, on bi vjerojatno tad izašao s njom u javnost pa bi ispalo da mi nabija rogove...e ne može to tako...ja u tom gradu ipak imam ime...
s druge strane bilo mi ga je žao jer su mu cimer i taj drugi frend otišli doma pa nema s kime vanka....
da se razumijemo, ja stvarno volim izaći s njim jer mi bude zabavno...i tako sam morala brzo smisliti nešto pametno....
naravno odmah sam zvala best frendicu i nakon što sam joj ispričala cijelu priču i malo ga ogovarale, ali to sad nije bitno već rješenje koje smo smislile...
naime jednostavno ću svima reći da mi je bratić....iako laž valjda će otkloniti sve moguće sumnje...
iskreno da vam kažem: nemam nikakve osjećaje za njega, ali svejedno mi se nije svidjelo kako je postupio i što mi odmah nije rekao da ju je vidio i da stvar postaje aktualna...
no opet je tu sve čudno jer u sebi imam veliki nagon da mu to vratim...ja kao ja, naravno da hoću...jer sve mi ne zvuči kao završena priča...
neću više brijati s njim, to je moja čvrsta odluka, ali ću se svojski potruditi da njemu bude žao......
i planiram to sve izvesti ovaj vikend...kad budem doma vjerojatno neću javljati što se zbiva svaki dan, nego ću o tome izvjestiti kad se vratim...:-) biti ću opaka i u elementu...i naravno ovaj put ne pod utjecajem alkohola...sve razumno i čistog uma...
pa ako ćemo se igrati, onda neka bude fer play....jer nikad nisam niti ću ostati ikome dužna:-)
tek kad poravnamo račune, onda možemo ponovno po starom....
možda zvučim previše osvetoljubiva, ali jednostavno to je jače od mene...
nije stvar to što će on biti s njom, pa ja sam mu i nabavila njezin broj...u bit ja sam nekako i razlog zbog kojeg mu je pisala jer kad ga onu večer vidjela samnom kod nje se naravno probudlia neka vrsta ljubomore...
ona je super cura i meni bi bilo drago da na kraju završi s njom...problem je samo u načinu postupanja...
no budem ja to sve riješila....
ako ništa bar se nešto u životu zbiva...
naravno u svemu tome moram spomenti svoju dijetu...u biti ne volim to tako zvati....volim reći da je to novi način prehrane i novi način života....
dobro mi ide...sutra je uh dan...dakle treći ciklus ( svakih 4 dana)...već se sad osjećam lakše...prvo vaganje imati ću u ponedjeljak pa ćemo vidjeti rezultate....
malo sam razmišljala o svemu tome...
u biti ako dijeta traje 90 dana....kad bi se svakih 10 dana gubio po 1 kilogram, a što je realno i moguće,mada se postižu i bolji rezultati to znači da bi prosječna osoba koja bi to provodila bez većih napora i odricanja izgubila 9-10 kg bez problema....
to je taman onoliko koliko ja želim....
a stvarno želim i neću odustati..i zato ovaj vikend kad budem vanka jedino piće koje ću piti je mineralna voda...eto...
