ketcha`s mind

ponedjeljak, 25.09.2006.

[Piskarlijem..]

Često pročitam u opisima blogova da ako ljudi često pišu znači da im je knjiga za ispit s desne strane. To se i meni često desi jer kao i mnogi i ja u „žaru muka“ pribjegavam svemu osim učenju.

No, ako puno pišem postoje 2 razloga i to pod:
A) nešto me muči .... i
B)predugo sam sama i previše razmišljam.

Kad mene nešto ne muči? Od 0 – 24 sam na mukama, muči me život.

Predugo sam sama i previše tazmišljam? Mozak će mi iskipiti kojom brzinom procesiram i učim taj život koji me muči.

Život u solo projektu u 20 kvadrata je SUPER! S-U-P-E-R! Sve što mi treba je samnom i grije me (zahvaljujući Starcima). No, kad sam mislila ono : „predugo sam sama“ nije se odnosilo na to soliranje, već fali mi nečeg novog.

U tom planu radim 100 na sat iako bi se trebala fokusirati na fax i samo na fax, al dobro. Stojim iza svake svoje odluke, pa makar i one glupe da od sebe napravim čovjeka.

Za početak – upisujem 4.tu godinu (same situation like [mALa:) i nadam se da ću dati uvjet danas! A uvjet mi je šarmirat asistenta, zadovoljiti ga predajom programa i teti sive kose(prof.) prodati priču koju će ona popušiti. Dakle, danas je u mom životu nemoralna priča i spremna sam na sve! Jer kako se kaže : SVE ILI NIŠTA! Jednom gotov plan podmirivanja uvjeta sjedam u bolid (palim cipelcug) i riješavam bratove obaveze. S tim gotova, nastavljam sa planom : odmor, okrijepa, vježba..i puno sna. I tako do srijede. U srijedu bježim u PU, kako bi rekli doma. Mada je meni Zgb odavno dom jer me u PU nitko i ništa ne čeka. Osim mora, dugih šetnji i razdraganih osmjeha ljudi maloga grada.

A onda će odzvoniti 1.10. i vrijeme je za nešto novo. Samo se nesmijem zapetljati u želje i moram brzo odlučiti što će to biti..javim vam kad sve izprocesiram. Za sad imam par želja vezanih uz fizičke aktivnosti, jednu vezanu uz intelektualnu sposobnost i par poslovnih želja. Mislim da će se na kraju morati ostvariti ovo zadnje jer za svoje 24 više ne želim biti teret Starcima. How sweet, zar ne?

Kisses