ponedjeljak, 04.09.2006.
[filmovi..]
Volim s vremena na vrijeme pogledati dobar film. 
Ne palim se na komercijalne fore : „ Pogledajte u kinima. Odlična režija..dobra gluma..“ 
i ništa mi ne znači ako je film preplavljen nizom poznatih imena. Upravo taj niz (poznatih imena) govori da je visoko budžetni film i u samom startu komercijala.
Nedavno sam u Jutarnjem pročitala kako Michael Douglas i Cathrine Zeta – Jones ne gledaju filmove, pa čak ni vlastite iz razloga što je danas pojam filma – pojam već ispočetka znanog kraja. Dakle, smeta ih što su filmovi predvidljivi.
Kao mala, voljela sam gledati mjuzikle i „stare“ al jako dobre filmove.
Bila sam fascinirana sa Shirley Temple i htjela sam plesati step. 
Voljela sam i onaj film o Jerry Lee Lawisu (u kojem glumi i mlada Winona Ryder) i htjela sam i svirala sam klavir. No, nisam gledala samo strane filmove. Zahvaljujući Areni i Filmskom Festivalu
zavoljela sam i naše filmove i naše glumce. Od svog rođenja do danas sam propustila možda 4 godine(a imam ih 24) Festivala jer sam bila spriječena nečim da odem. Ne pamtim tko je koje godine dobio Areni za najbolji film al zato pamtim noći pod Zvijezdama i veliko filmsko platno ispred sebe.
Bila je 1988. i tata je donio doma neko malo čudno crno kučište. 
Rekao je da je to video i da ćemo od sad na dalje na njemu moći gledati i snimati filmove. Al video nije naš i moramo biti pažljivi (to se odnosi na moju nespretnost da razbijem sve što taknem i rastavim sve što ne smijem
bio je naš..tata je lagao ). Naravno da sam svaki dan bila u strahu da mu se nešto ne desi. Iste te godine krenula sam u prvi osnovne. U Ulici je stanovao E. Njega nisam poznavala dok nisam krenula u školu, bili smo isti razred. Svako jutro kada su roditelji i (revni) brat otišli iz kuće, došao bi E., skuhali bi si čaj i gledali crtiće. 
Onda nisu postojali sinkroniziani crtiće koji kvare real doživljaj i nije bilo titlova, postojale su samo engleske verzije. Jedno jutro E. nije došao gledati crtiće. 
Popodne sam saznala da je pretrčavajući Ulicu nastradao. Malo nakon toga su Starci saznali da njihovo 6-o godišnje dijete doma samo kuha čaj i od tada sam uvijek bila u pratnji dede.
Video revolucija me opčinila i svaki film koji sam si snimila na kazetu morala sam pogledati bar 20 puta! Nikad mi nije bilo dosadno isti film gledati više puta. Tako su mi najdraži film postali: Tko pjeva zlo ne misli, Imam dvije mame dva tate, Zlatne Godine, Dirty Dancing, Princeza (sa Shirley Temple)..itd.
A sve ovo sam gore nadrobila jer sam noćas pogledala dobar film - Let 93!
Recenzija uskoro slijedi..
kisses
