Sinoc sam bio na jednom jako zanimljivom koncertu.
Moj stariji sin svirao je kao pred grupa, poznatoj kontroverznoj Rijeckoj grupi LET3.

U poznatom Münchenskom domu za mlade "VOLXMUSIK - Feierwerk" sa pocetkom u 20:00 na binu su izasli "The Rozzzzers" grupa mladih muzicara od 17 - 18 godina (medju kojima je i moj sin) koji su zagrijali atmosferu do dolaska LET3.
Nesto iza 21:00 izasli su na binu u svom stilu odjeveni u kozu i sa prepoznatljivim brkovima.

Moram priznati da sam u taj tren ostao nakon dugo vremena ugodno iznenadjen.
Slusao sam neke njihove pjesme, gledao sam ih na TV nekoliko puta cak i u "Nedjeljom u 2", ali nikad nisam posvetio vise pozornosti tim deckima tko zna iz kojih razloga.
Neznam zasto, ali nikada nisam cuo o njima komentare kao o izvrsnim muzicarima koji to zaista jesu sto su sinoc i dokazali u Münchenu.
Dva sata zestoke svirke, mogu slobodno reci na zavidnom nivou poznatih europskih grupa i muzicara koje sam gledao, na zalost pred malobrojnom publikom (bio je radni dan).
Ne mogu reci da sam slusatelj takve vrste muzike, ali od sinocnjeg koncerta ovi decki iz Rijeke dobili su jos jednog obozavatelja.
Nije bilo playbacka kao kod dosta nasih poznatih estradnjaka koji dodju samo da pokupe lovu i odu.
Svirali su sa srcem kao da su na stadionu ispunjenom do posljednjeg mjesta i zato im skidam kapu !!.

Naravno da je tu bilo i ispucavanja cepova iz guzice sto je njihov stil, ali publika je sve to prihvatila sa humorom, a razgovarao sam sa organizatoricom koncerta koja je takodje bila odusevljena i kvalitetom zvuka ali i humorom koji njemci posebno u Bayernu dobro razumiju.

Svaka cast LET 3, radujem se novom koncertu.

Uvijek kada sam u mome Vukovaru osjecanja mi se izmjesaju sa tugom i gorcinom.
Sa nevjericom gledam tragove rata koji su vidljivi na svakom koraku pa i u mojoj ulici.
Gledam na ostatke i rusevine kuca mojih prijatelja i susjeda, onih sa kojima sam odrastao i sa kojima sam igrao nogomet, kosarku. Na one sa kojima sam dijelio prve tajne o ljubavi, a danas ih nema.
Danas 18 godina poslje tragedije koja je zadesila moj Vukovar, grad kojega jos nazivaju i HEROJEM, grad heroj u kojem nema heroja, a svi su bili heroji.

Zapitam se ponekad koliko ljudi poznaju Gotovaca, Nivesica, glazbenika, politicara a ni jednoga ili mozda samo jednoga heroja iz Vukovara, covjeka koji je svoj zivot dao za slobodu ove drzave, pa i za onoga koji je ovu napacenu drzavu pokrao na razne nacine.

Pisati o Vukovaru meni je tesko zato sto ja to gledam sa drugacijim ocima od vas i na jedan drugaciji nacin, ali ponekad me tuga i gorcina zanesu a posebno u ovo vrijeme kada obilazim grobove mojih mrtvih prijatelja i susjeda.

Ovih dana svi se sjecaju Vukovara, a posebno politicari koji obilaze groblja, pale svijece, odrzavaju govorancije koje su vec toliko puta ponovili, a onda odu i ne sjete se grada heroja do sljedece godine.
Mogu vam pokazati na stotine slika Vukovarskih heroja cije kuce ni do danas nisu obnovljene iz smijesnih ili neobjasnjivih razloga, a samo novac iz "afere kamioni" ili "afere Podravka" mogao je obnoviti pola grada.

Tko jos danas pamti heroje ?

Preporucujem za citanje knjigu Petra Janjica - Tromblona "ZEDNI KRVI GLADNI IZDAJE"
U koliko zelite doznati istinu o borbama za Vukovar ovo je pravi nacin pisano od istinskog heroja
za kojega vi a ni Hrvatska javnost mozda nikada niste ni culi.