Oni se nikada neće zaboraviti, ako i postoje neki kojima bi zaborav odgovarao morat će umrijeti sa tom željom jer mi se čini što vrijeme više odmiče sjećanja su jača. Na žalost malo se izdvaja iz proračuna, malo se čini da se Vukovaru vrati život.:-(
06.11.2009. (10:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tanja
SIGURNA SAM da nisu zaboravljeni.....kengi...pozdrav
06.11.2009. (10:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da ih sve manje ljudi pamti. nažalost je to tako :( i mislim da ih se sjetimo jedino u ovakvim trenucima.i može nas biti stid zbog toga. Inaće bila sam u Vukovaru jedne zime i hodajući tim gradom, njegovim ulicama, vožnjom kroz Borovo, osjećala sam neki strah i hladnoću i nelagodu. Bez obzira što se razvija i gradi doživjela sam Vukovar kao grad duhova. Možda je i snijeg i vjetar i hladnoća doprinjelo tome. Voljela bih ga posjetiti u proljeće. Da vidim hoću li tada isto osječati. Sa druge pak starne obilaskom Ovčare toliko me intenzivno boljela duša. To mjesto protrese čovjeka. Smatram da bi ondje i kamen proplakao. To je bila bol koje se dugo nisam mogla otresti.
06.11.2009. (12:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E, moj strikane, svake godine isto - naši masno plaćeni šoumeni par sati galame i javno se busaju u prsa na prigodnim lokacijama, poslikavaju se između cvijeća i svijeća, degustiraju lokalno iće & piće i odu kući pjevajući. I zemlju - čiji se svaki metar nekad branio - rasprodavajući. A novcima od te rabote, vidi čuda, ni traga; ni za žive ni za mrtve "sitnozube". Ni za ovu školu, na primjer. Zaboravnost, da...galopirajući Alzheimer spopadne svakog tko se dočepa vlasti na ovim prostorima.
06.11.2009. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja sam mlađa generacija, i ne sasvim iz Vu, nego iz Os (mi smo ti ratni klinci, koji smo 1991. imali 6-7 godina i koji smo provodili igranja s prijateljima u podrumima dok su iznad nas fijukale granate i svirala opća opasnost), i tek sam pred nekoliko mjeseci prvi put bila u Vukovaru, koji ni danas ne izgleda kao što je izgledao prije rata. Ipak, Vukovar koji ja poznajem je simbol razrušenog grada i sudbine svih nas su neizbježno vezane za njega (Vukovar koji mene proganja u glavi nije ni sličan Vukovaru kakav je u stvarnosti, a vjerujem da ni Vukovar u tvojoj glavi nije ni sličan onome u mojoj, ili Vukovatu kakav je danas). Vukovarska ulica u Osijeku je svakog 18. studenog puna srednjoškolaca koji drže svijeće u spomen Vukovara.
06.11.2009. (13:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e sad si me bacio u depru... ja sam već dvije godine za redom sa navijačima u Vukovaru i svaki put mi se plače kad odem tamo.. po meni, taj je grad žrtvovan i poslužio kao dobar eksperiment. a najviše mi se sere od činjenice da ratni zločinci i huškači sad slobodno šeću gradom i sudjeluju u vlasti. Volim Rvacku.
06.11.2009. (13:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bila sam prošle godine u Vukovaru i to mi bilo prvi put u životu...naslikala sam se tih ruševina i žalosno je to što se grad,kuće itd. nije obnovilo - glavno da se troše pare pogotovo sad na ove stupid precjedničke kampanje -.-
06.11.2009. (16:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ove fotografije i tekst su pun pogodak. naš Vukovar je zaboravljen od takozvanih velikih faca, politike i političara, uhljebljenih stranačkih aparatčika, ali ga pamte obični mali ljudi koji ne traže korist nego samo pravdu, i po tome nisu ni mali ni obični, već veliki, najveći.
06.11.2009. (17:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što reći danas, poslije tolikih godina, tebi, koji to proživljavaš jače od bilo koga od nas.
Meni nikad neće biti jasno, zašto ta naša mlada država nije smogla snage i proglasila svoje heroje časno i ponosno, ne samo Hrvatskoj i Europi, već cijelom svijetu!
06.11.2009. (19:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neke zivotne rane nikada ne zacjeljuju. I to bez obzira koliko nas zivot odnio dalje. Ostaju oziljci. U mislima i u srcu koji to vise bole cim ima vise gluposti. A glupost je golema. Beskonacna. U nekih zbog kratke pameti, u drugih zbog zloce u dusi i srcu, u trecih radi pokvarenosti ...
'Pa dobro, reci nam kakve veze pokvarenost ima sa kratkom pamecu?' pitat ce neki. A ja velim da ima. Jer pokvaren covjek cini zlo. Pokvaren covjek je licemjer. Pokvaren covjek je lazljiv. A kako u se u zivotu sve vraca i placa, tako i pokvaren na kraju bude nagradjen kaznom. Samo uvijek ostaje ona gorcina i pitanje zasto su drugi zbog njegove pokvarenosti morali stradati. zasto moraju postojati mucenici? A da iskren budem, odgovora na to ne znam. U takvim trenucima naprosto mi stane pamet.
'A kakve veze ovo tvoje, Bocaccio, ima sa onim sto Kenguur pise?' pitaju neki. A ima. Upravo stoga sto se radi o licemjerju kojim se kite mnogi oni koji ovih dana posjecuju i Vukovar i Skabrnju (dogodi se otprilike u isto vrijeme) i mnoga druga znana mjesta na kojima za neki dan treba biti slikan. Drugi pak ne posjecuju vec salju svoje izaslanike ili jednostavno ignoriraju ali su zato prvi u redovima kad treba dobiti sto medalje, cast, vlast, slas i stogod drugo.
Stari moj, i ti i ja i drugi, mi koji smo negdje bili i podmetnuli svoju kozu za ono sta danas drugi (ne svi ali ovi su vrlo vrlo glasni) blate, omalovazavaju, ismijavaju, mi smo, svaki na svoj nacin potrazili srecu izvan milog nam kokosinjca kojeg zovemo nasom domovinom Hrvatskom. I zato nam tim teze pada (meni sigurno a vjerujem i tebi) kad vidimo oko sebe kako razni jebivjetri, a sve kako bi bili zapazeni i na neciji racun sebi nesto priskrbili, sustavno pljuju po Domovini. Ali i dalje zive u njoj i drze je se jer to je valjda jedina zemlja na kugli zemaljskoj u kojoj zbog gluposti za takve slasti ima.
Eto, ja mozda pretjera ali jednostavno ne mogu podnijeti onog i ono tko cini zlo mojoj Domovini. Mislju, rjecju, djelom. I osjetljiviji sam na to od kokosi u kokosinjcu a koje zbog kretke pameti, u ime pomirbe i oprosta sve relativiziraju i prihvacaju. Mogu razumjeti one iz vana koji to od nas traze jer to cine zbog svojih interesa. Ali nikako ne mogu razumjeti nas (ne govorim sad o sebi, a mozda niti o tebi, vec o kokosima u kokosinjcu) koji smo zrtva i jos im se zbog toga ispricavamo, pa cak ih i velicamo. Imena namjerno ne spominjem ali ih sva mozes naci, i ne samo ovih dana u domacem tisku, prepunom storija o aferama, ovakvim ili onakvim.
I zato, stari moj, sakrij svoj oziljak, u nabaci osmijeh. Zbog sebe i svojih do kojih drzis. Kojima si drag i koji su ti dragi. A one o kojima sam pisao u komentaru ignoriraj s visoka. Kao da ne postoje. Zaboraviti ne mozes ali zivot ide dalje i on je igra u kojoj najvise gubi onaj tko najvise da ali ga zato vole andjeli. I ubpravo stoga, ponekad se dogodi da biva nagradjen da i sam postane andjeo.
Pozdrav iz Bocacciograda
P.S. Moza sam malo pretjerao ali sve sto napisah jednostavno izadje iz mene u jednom dahu. Necu citati i korigirati da mozda u trenutku gluposti to ne bi izbrisao i napisao uobicajene fraze.
06.11.2009. (21:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imala sam ga čast upoznati , Tromblona, prošloga svibnja kad sam vodila svoje osmaše u Vukovar. Pričao nam je ... i sad se naježim kad se sjetim. Dugo smo nakon toga šutjeli u autobusu. Bilo je to jedino mjesto na ekskurziji nakon obilaska kojega nisam morala umirivati učenike. Svatko je bio zabavljen svojim mislima , a svima je tema bila ista. Pozdrav i osmijeh
07.11.2009. (02:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nitko s imalo pameti neće zaboraviti Vukovar. Jedino što će ga se svi sjećati na svoj način, baš onako kako mogu. Zato ovi koji znaju i osjećaju bolje od drugih neka se pobrinu za sve heroje, a tako puno ih je. I svi vi koji mislite da ima lošega u tome ako se kaže volim Hrvatsku i vidite sve osim domoljublja nije vam tu mjesto jer kako se živi tamo gdje vam nije dom.
07.11.2009. (11:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Normalno je da tebe sve to pogađa puno više, pa to je tvoj grad, poznavao si sve te ljude kojih više nema. Šta reći, sve pomalo pada u zaborav, prave vrijednosti ostaju u srcima ljudi kao što si ti, život ide dalje, ali svakako sam mišljenja da takve ljude ne treba zaboraviti. Lijepo od tebe što im svake godine posvetiš jedan post.
07.11.2009. (12:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vi koji ste tamo bili i sve to preživjeli drugačije to pamtite od nas koji smo u to vrijeme spašavali vlaste glave i malo vremena imali za vijesti iz Vukovara. Ipak su nam bile stravične. Pitam se hoćemo li ikad doznati istinu? Jer....puno je tu pitanja. Među kojima su i zašto su ti ljudi zaboravljeni..........
07.11.2009. (23:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatka paprika
tko ih pamti? pamtis ih ti i podsjecas nas na njih.....
06.11.2009. (10:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dante
Dok ih pamti i jedna osoba - nisu mrtvi.
06.11.2009. (10:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Oni se nikada neće zaboraviti, ako i postoje neki kojima bi zaborav odgovarao morat će
umrijeti sa tom željom jer mi se čini što vrijeme više odmiče sjećanja su jača. Na žalost
malo se izdvaja iz proračuna, malo se čini da se Vukovaru vrati život.:-(
06.11.2009. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tanja
SIGURNA SAM da nisu zaboravljeni.....kengi...pozdrav
06.11.2009. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ssibenka
matineje bi puštala filmova i dokumentaraca s tematikom Domovinskog rata...da se ne zaboravi...ja neću!
06.11.2009. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEZAMJETNA
mislim da ih sve manje ljudi pamti. nažalost je to tako :( i mislim da ih se sjetimo jedino
u ovakvim trenucima.i može nas biti stid zbog toga.
Inaće bila sam u Vukovaru jedne zime i hodajući tim gradom, njegovim ulicama, vožnjom kroz Borovo, osjećala sam neki strah i hladnoću i nelagodu. Bez obzira što
se razvija i gradi doživjela sam Vukovar kao grad duhova. Možda je i snijeg i vjetar i hladnoća
doprinjelo tome. Voljela bih ga posjetiti u proljeće. Da vidim hoću li tada isto osječati.
Sa druge pak starne obilaskom Ovčare toliko me intenzivno boljela duša. To mjesto protrese čovjeka. Smatram da bi ondje i kamen proplakao. To je bila bol koje se dugo nisam mogla
otresti.
06.11.2009. (12:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MiniMaxine
E, moj strikane, svake godine isto - naši masno plaćeni šoumeni par sati galame i javno se busaju u prsa na prigodnim lokacijama, poslikavaju se između cvijeća i svijeća, degustiraju lokalno iće & piće i odu kući pjevajući.
I zemlju - čiji se svaki metar nekad branio - rasprodavajući.
A novcima od te rabote, vidi čuda, ni traga; ni za žive ni za mrtve "sitnozube".
Ni za ovu školu, na primjer.
Zaboravnost, da...galopirajući Alzheimer spopadne svakog tko se dočepa vlasti na ovim prostorima.
06.11.2009. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEZAMJETNA
Ja sam opet čitala tvoj post.....boli me svaka tvoja riječ ;(
06.11.2009. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
ja sam mlađa generacija, i ne sasvim iz Vu, nego iz Os (mi smo ti ratni klinci, koji smo 1991. imali 6-7 godina i koji smo provodili igranja s prijateljima u podrumima dok su iznad nas fijukale granate i svirala opća opasnost), i tek sam pred nekoliko mjeseci prvi put bila u Vukovaru, koji ni danas ne izgleda kao što je izgledao prije rata. Ipak, Vukovar koji ja poznajem je simbol razrušenog grada i sudbine svih nas su neizbježno vezane za njega (Vukovar koji mene proganja u glavi nije ni sličan Vukovaru kakav je u stvarnosti, a vjerujem da ni Vukovar u tvojoj glavi nije ni sličan onome u mojoj, ili Vukovatu kakav je danas).
Vukovarska ulica u Osijeku je svakog 18. studenog puna srednjoškolaca koji drže svijeće u spomen Vukovara.
06.11.2009. (13:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamish
e sad si me bacio u depru...
ja sam već dvije godine za redom sa navijačima u Vukovaru i svaki put mi se plače kad odem tamo.. po meni, taj je grad žrtvovan i poslužio kao dobar eksperiment. a najviše mi se sere od činjenice da ratni zločinci i huškači sad slobodno šeću gradom i sudjeluju u vlasti. Volim Rvacku.
06.11.2009. (13:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MiniMaxine
(...pečem kruh, domaći; pssst...nije za blog, za tatu je ;-*...)
06.11.2009. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Senjoritine Misli..
Bila sam prošle godine u Vukovaru i to mi bilo prvi put u životu...naslikala sam se tih ruševina i žalosno je to što se grad,kuće itd. nije obnovilo - glavno da se troše pare pogotovo sad na ove stupid precjedničke kampanje -.-
06.11.2009. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
ove fotografije i tekst su pun pogodak. naš Vukovar je zaboravljen od takozvanih velikih faca, politike i političara, uhljebljenih stranačkih aparatčika, ali ga pamte obični mali ljudi koji ne traže korist nego samo pravdu, i po tome nisu ni mali ni obični, već veliki, najveći.
06.11.2009. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zmajka
Što reći danas, poslije tolikih godina, tebi, koji to proživljavaš jače od bilo koga od nas.
Meni nikad neće biti jasno, zašto ta naša mlada država nije smogla snage i proglasila svoje heroje časno i ponosno, ne samo Hrvatskoj i Europi, već cijelom svijetu!
06.11.2009. (19:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
Neke zivotne rane nikada ne zacjeljuju. I to bez obzira koliko nas zivot odnio dalje. Ostaju oziljci. U mislima i u srcu koji to vise bole cim ima vise gluposti. A glupost je golema. Beskonacna. U nekih zbog kratke pameti, u drugih zbog zloce u dusi i srcu, u trecih radi pokvarenosti ...
'Pa dobro, reci nam kakve veze pokvarenost ima sa kratkom pamecu?' pitat ce neki.
A ja velim da ima. Jer pokvaren covjek cini zlo. Pokvaren covjek je licemjer. Pokvaren covjek je lazljiv. A kako u se u zivotu sve vraca i placa, tako i pokvaren na kraju bude nagradjen kaznom. Samo uvijek ostaje ona gorcina i pitanje zasto su drugi zbog njegove pokvarenosti morali stradati. zasto moraju postojati mucenici? A da iskren budem, odgovora na to ne znam. U takvim trenucima naprosto mi stane pamet.
'A kakve veze ovo tvoje, Bocaccio, ima sa onim sto Kenguur pise?' pitaju neki.
A ima. Upravo stoga sto se radi o licemjerju kojim se kite mnogi oni koji ovih dana posjecuju i Vukovar i Skabrnju (dogodi se otprilike u isto vrijeme) i mnoga druga znana mjesta na kojima za neki dan treba biti slikan. Drugi pak ne posjecuju vec salju svoje izaslanike ili jednostavno ignoriraju ali su zato prvi u redovima kad treba dobiti sto medalje, cast, vlast, slas i stogod drugo.
Stari moj, i ti i ja i drugi, mi koji smo negdje bili i podmetnuli svoju kozu za ono sta danas drugi (ne svi ali ovi su vrlo vrlo glasni) blate, omalovazavaju, ismijavaju, mi smo, svaki na svoj nacin potrazili srecu izvan milog nam kokosinjca kojeg zovemo nasom domovinom Hrvatskom. I zato nam tim teze pada (meni sigurno a vjerujem i tebi) kad vidimo oko sebe kako razni jebivjetri, a sve kako bi bili zapazeni i na neciji racun sebi nesto priskrbili, sustavno pljuju po Domovini. Ali i dalje zive u njoj i drze je se jer to je valjda jedina zemlja na kugli zemaljskoj u kojoj zbog gluposti za takve slasti ima.
Eto, ja mozda pretjera ali jednostavno ne mogu podnijeti onog i ono tko cini zlo mojoj Domovini. Mislju, rjecju, djelom. I osjetljiviji sam na to od kokosi u kokosinjcu a koje zbog kretke pameti, u ime pomirbe i oprosta sve relativiziraju i prihvacaju. Mogu razumjeti one iz vana koji to od nas traze jer to cine zbog svojih interesa. Ali nikako ne mogu razumjeti nas (ne govorim sad o sebi, a mozda niti o tebi, vec o kokosima u kokosinjcu) koji smo zrtva i jos im se zbog toga ispricavamo, pa cak ih i velicamo. Imena namjerno ne spominjem ali ih sva mozes naci, i ne samo ovih dana u domacem tisku, prepunom storija o aferama, ovakvim ili onakvim.
I zato, stari moj, sakrij svoj oziljak, u nabaci osmijeh. Zbog sebe i svojih do kojih drzis. Kojima si drag i koji su ti dragi. A one o kojima sam pisao u komentaru ignoriraj s visoka. Kao da ne postoje. Zaboraviti ne mozes ali zivot ide dalje i on je igra u kojoj najvise gubi onaj tko najvise da ali ga zato vole andjeli. I ubpravo stoga, ponekad se dogodi da biva nagradjen da i sam postane andjeo.
Pozdrav iz Bocacciograda
P.S.
Moza sam malo pretjerao ali sve sto napisah jednostavno izadje iz mene u jednom dahu. Necu citati i korigirati da mozda u trenutku gluposti to ne bi izbrisao i napisao uobicajene fraze.
06.11.2009. (21:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Imala sam ga čast upoznati , Tromblona, prošloga svibnja kad sam vodila svoje osmaše u Vukovar.
Pričao nam je ... i sad se naježim kad se sjetim.
Dugo smo nakon toga šutjeli u autobusu.
Bilo je to jedino mjesto na ekskurziji nakon obilaska kojega nisam morala umirivati učenike.
Svatko je bio zabavljen svojim mislima , a svima je tema bila ista.
Pozdrav i osmijeh
07.11.2009. (02:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
by Ty
Nitko s imalo pameti neće zaboraviti Vukovar.
Jedino što će ga se svi sjećati na svoj način, baš onako kako mogu. Zato ovi koji znaju i osjećaju bolje od drugih neka se pobrinu za sve heroje, a tako puno ih je.
I svi vi koji mislite da ima lošega u tome ako se kaže volim Hrvatsku i vidite sve osim domoljublja nije vam tu mjesto jer kako se živi tamo gdje vam nije dom.
07.11.2009. (11:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Kora*
Normalno je da tebe sve to pogađa puno više, pa to je tvoj grad, poznavao si sve te ljude kojih više nema.
Šta reći, sve pomalo pada u zaborav, prave vrijednosti ostaju u srcima ljudi kao što si ti, život ide dalje, ali svakako sam mišljenja da takve ljude ne treba zaboraviti. Lijepo od tebe što im svake godine posvetiš jedan post.
07.11.2009. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kojotica
a nemam što za napisat, osim da me ovo ražalostilo, a inače bi svoje osjećaje spram svega skupa opisala isto kao mamish
07.11.2009. (18:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tibica
Tužno dragi moj Kenguure, tužno....
A pamtit će ih uvijek netko. Barem netko.
Ja pamtim Sinišu i Praskozorja....
07.11.2009. (20:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suncokretica
Vi koji ste tamo bili i sve to preživjeli drugačije to pamtite od nas koji smo u to vrijeme spašavali vlaste glave i malo vremena imali za vijesti iz Vukovara. Ipak su nam bile stravične. Pitam se hoćemo li ikad doznati istinu? Jer....puno je tu pitanja. Među kojima su i zašto su ti ljudi zaboravljeni..........
07.11.2009. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suncokretica
Nisam baš pala s nogu, ali, znaš kakva sam bila kad se svekrva zabrinula za mene :))))
08.11.2009. (09:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CroSirmium
Samo da ti se javim i obećam kako nikad neću zaboravit Vukovar, ali onaj ponosni iz 1991. godine.
08.11.2009. (11:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Na ovu si mislio , zar ne ?
Hvala ti na podsjećanju:))
08.11.2009. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
[. dauNandeR eKspouŽr .]
vukovar... bila sam sa razredom na exkurziji u ima nekih mjesec dana...
posjetili smo ovcaru i sve nam je objasnjavao taj pukovnik.
procitala sam njegovu knjigu zedni krvi gladni izdaje i stvarno me se dojmila, preporucujem tko jos nije a ima priliku neka procita.
08.11.2009. (17:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...