petak, 30.05.2008.

Kako se ponasamo kada sretnemo neku poznatu osobu ?

Prije 2 tjedna vracamo se iz Hrvatske i dolazimo u posjetu u Bec.
Ulazeci autocestom u Bec gledaju moja djeca iz auta i kazu da se u djipu pored nas vozi Mike Krüger, poznati Njemacki komicar i glumac, inace veoma omiljen i cest gost na njemackim TV.
Djeca se raduju i gledaju kroz prozor, a on vidjevsi Njemacku registraciju i sam se raduje sto vidi da su ga djeca prepoznala i ako mu je to vjerovatno nesta svakodnevno.
Mahnem i ja Krügeru, mahne on meni i razdvoje nam se putevi :)

Mislim se u zivotu sam sreo dosta poznatih osoba iz svijeta muzike i glume poznavao sam i neke istaknutije politicare u ono vrijeme prije rata.
Bilo je i smijesnih situacija prilikom upoznavanja i tako sam jednog od najpoznatijih pjevaca upoznao u WC dok smo pisali a onda smo otisli zajedno na pice (nekoliko).

Na godisnjem odmoru svake godine samo nekoliko metara od mene kupa se Zijo VALENTINO i mahnemo jedan drugom u prolazu.
Ne zelim pisati o tome koga ja poznajem nego razmisljam o tome kako se ponasamo kad sretnemo poznate ljude na ulici ili bilo gdje.
Radujemo li se, javimo li se ili pozdravimo ili samo nastavimo svojim putem praveci se kao da ih i ne poznajemo. ?
Vecina tih ljudi koje sam poznavao i poznajem su sasvim obicni i normalni ljudi koji su imali srecu i postali ono sto jesu ali u sustini vecina njih je sasvim obicna kao i mi.
Za sve ove godine na netu, upoznao sam jako puno ljudi i zena iz "virtualnog svijeta" i naravno da je bilo iznenadjenja i veoma ugodnih susreta, a iza svih ovih textova i pisanja ipak su samo ljudi.

Kakva su vasa iskustva sa susretima poznatih ili manje poznatih ljudi ili nekoga sa neta ?

(Malo sam u obavezama ovih dana i ne stizem puno pisati ali svaki dan malo provirim barem ujutro rano da vidim sta radite )


Ovdje je uzasno ugrijalo a ja se radi ovoga ispod bojim izaci na ulicu :)

nedjelja, 25.05.2008.

ARIZONA Market ( Koridor B i H)

Volite li shopping ili kako se kaze kupovinu ? :)
Vec godinama od kako je stao taj prokleti rat vuce me da idem u Bosnu na cevape i janjetinu a samim tim iskoristimo odlazak i na "Arizonu"
Kupimo svega, jedemo, pijemo i naspemo goriva koje je tamo naj jeftinije ( 1L bezolovnog benzina je 1,04 €)
Nekada smo i mi izmedju Vukovara i Osijeka imali takozvanu "Kleinovu pijacu" koja je trajala do "Mirne" reintegracije Hrvatskog podunavlja i Baranje, a onda se ta pijaca preselila u Bosnu na tzv. "KORIDOR" tocno na granici izmedju Federacije BiH i Republike Srpske.

Prvih godina bio je to pravi svinjac.
Blato do koljena, satori spravljeni od najlona i satorskih krila, ali moglo se kupiti sve od igle do lokomotive za malo novaca.
No cilj svega toga i zamisao Kleina koji je poslije presao za posebnog izaslanika u BiH bila je okupljanje ljudi i mirenje uz kupovinu.
Htjeli to neki priznati ili ne ta pijaca ili market kako je zovu, odigrala je veliku ulogu u procesu smirivanja napetosti zaracenih strana u BiH, a podrucje je posebno po tome sto se na tom dijelu susrecu u okolici od nekoliko kilometara Muslimanska, Srpska i Hrvatska sela.

Danas je taj "Arizona market" kako se zove postao moderan mali gradic, pun butika i trgovina razne vrste.
I danas tamo mozete kupiti skoro sve od igle do lokomotive i to po veoma pristupacnim cijenama.
Sada su tamo napravljeni desetci hala u kojima su smjestene male trgovinice tipa butika i sa vanjske i sa unutarnje strane.
U sredistu se nalazi veliki trg sa cvijecem i terasama gdje se naravno moze dobro jesti i piti.
Napravljeni su veliki prostori za parkiranje a parking za cijeli dan kosta oko 4 KM.
Sve je asfaltirano i uredjeno tako da mozete dolaziti i sredjeni u stiklama, a posebnost i ono sto mene zaista impresionira kada sam tamo je to, da su svi prodavaci jako strpljivi, spremni za salu i na usluzi su kupcima za razliku od mnogih trgovina u Hrvatskoj.

Koliko mi je poznato velike investicije za izgradnju tog naselja dali su Italijani vidjevsi svoj interes u svemu tome a i vecina robe je iz Italije.
Neizbjezni su i Kinezi kojih ima na stotine a vecina od njih je vec solidno naucila i Bosanski jezik a najbolji su u racunanju sa novcima.

Na Arizoni se kao sredstvo placanja koriste sve moguce valute a moram napoisati iskreno jos nikada do sada me nisu prevarili bilo sta da smo kupovali.

Kvaliteta robe koja se prodaje je u skladu sa sumom novaca koju izdvojite pa tako recimo jedno dosta kvalitetno musko odijelo mozete kupiti za oko 50 - 60 € sto je jako dobra cijena.
Cipele i sportska obuca otprilike po cijenama od 10 - 30 € ali ima i skupljih modela.
Tesko je nabrojati cega sve nema tamo a posebno cijene svega toga, ali prodavaci su spremni na sve pa se tako uz malo truda cijena moze malo i spustiti.

Zanimljivo je da na istoj toj pijaci prodaju ili kupuju oni koji su do "jucer" ratovali jedni protiv drugih a atmosfera odise humorom i salom od prvih trenutaka kada se upustite u tu avanturu.
Sta da pisem o hrani kad vec i sami znate da je u Bosni sve za jesti odlicno !! :)

Evo nekoliko slika od prije par dana sa Arizone gdje je sve moguce

srijeda, 21.05.2008.

Slavonske "svinjarije"

Eto, prodje i tih nekoliko dana odmora.
Moram priznati da polako starim i da me sustizu godine a osjetim to tako sto sam se umorio i to dobro na ovom izletu od 8 dana po Hrvatskoj, Bosni i Austriji.
U ovih nekoliko dana presli smo puno kilometara ali moram priznati dobro se jelo i pilo.
Susreo sam se i sa nekoliko dragih blogera i blogerica a zao mi je sto radi nesporazuma ili nedostatka vremena nisam uspio susresti jos neke drage osobe.
Izmedju ostalih, kod Fizikalca smo pojeli jedno 7 kg sunke, 6 kg kulena, popili 2 litre rakije domace i jedno 3 litre vina, ali pojelo se i jedno 1/2 kg kruha.
Kikica-rodjakica zvana KIKICA me vodila na pravo bez-alkoholno pivo kao savjestan mladi vozac i ukazala mi na izmjene zakona o saobracaju, sto je htjela pokazati na mome autu zato sto je njeno na popravku ( udarila je u kontejner od smeca na parkingu)
Franc zvani Ribarnica me po starom dobrom obicaju upoznavao sa ljepotama Sesveta i vodio me u restoran "Gladne Oci" gdje smo vas sve ogovarali, a od njega sam doznao i koja blogerica ima naj vece sise :)

U Bosnu smo isli samo u shoping na Arizonu (koridor) a o tome cu pisati uskoro malo vise sa slikama.
Dok je moja ekipa kupovala i trosila, ja sam uspio ponosno pojesti porciju cevapa i tanjur janjetine sa raznja.
U Vukovaru je bilo jako naporno.
Na kraju smo kod mojih u dvoristu pekli prase i bilo me jako stid ali izdrzao sam i pojeo (poveci komad) naravno sa mladim lukom zato sto volim povrce i zelenilo :)))

Na povratku smo se zadrzali malo u Zagrebu a onda smo isli za Bec gdje nas je nakon svega docekala kisa tako da smo samo sjedili jeli i pili.
Kisa nam je pokvarila sve planove.

Ako se nekima stucalo, znajte da sam vas ogovarao :))
Lijep pozdrav svima.


I toga ima u Vukovaru

Samo je jedna Bosna a prepoznaje se po vrhunskoj klopi.

Fizikalac je bio jako bezobrazan i natrpao mi pun prtljaznik likera, slanine, kulena i ostaloga
(svejedno hvala Fam. Fizikalaca)
P.S. Preporucujem svima da obavezno navrate kod Fizikalca, ostali su mu jos Rambo i Kokolo za podijeliti, a Matilda je vec u dobrim rukama gladnih Gastarbajtera :)

Sta zna Kenguur i mali kenguuri sta je prase od 20 Kg

Na prolasku kroz Vrpolje vidio sam strasne ptice RODE

nedjelja, 11.05.2008.

Vrijeme je za nekoliko dana odmora :)

Dragi prijatelji i jos draze prijateljice, vrijeme je da se malo i odmorim i stoga sutra putujem na put dug oko 900 Km do moga Vukovara.
Mjesto gdje zivim je predivno u ovo vrijeme, ali i moj Vukovar je sada lijep i jedva cekam da ga vidim :)
Sve vas pozdravljam za neko vrijeme dok se ne vratim a do tada uzivajte u slikama moje blize okolice :)

srijeda, 07.05.2008.

Exclusivno IFAT Messe (Internacionalni Sajam) München 2008

I ako do sada nisam pisao postove ovakvoga tipa mislim da ovo svakako zasluzuje vecu paznju pa sam odlucio da napisem nesta o tome.
U proslom postu sam napomenuo da firma za koju radim prezentira svoje usluge na "15. Internationale Fachmesse für Wasser, Abwasser, Abfall, Recycling" ( 15. Internacionalnom sajmu za vodu, otpadne vode, otpad i reciklazu)
Kao sto i sami vjerovatno znate, najveca briga za buducnost su svakako ENERGIJA , VODA i OTPAD.
Ma koliko mislili da imamo dovoljno pitke vode, nje ce sa godinama biti sve manje i ozbiljne zemlje u svijetu bave se tim problemima unaprijed.
Upravo radi toga ovaj sajam IFAT je i te kako zanimljiv.
Prvi sajam ovakve vrste odrzan je jos davne 1966 godine a organizuje se svake tri godine sa ciljem promicanja novih tehnologija u ovom domenu.
Sajam je prvenstveno otvoren za registrirane strucne posjetioce iz cijeloga svijeta kao sto su Ministarstva, Instituti, poduzetnici i organizacije iz podrucja zastite okolisa, komunalna poduzeca i sl.
Na posljednjem sajmu 2005 godine bilo je preko 2222 izlagaca od kojih je 1572 bilo iz Njemacke ali broj od 650 iz cijeloga svijeta, koji je svake 3 godine u porastu

Sajam se izlaze na povrsini 170 000 metara kvadratnih, a primjera radi samo 1 metar kvadratni za izlaganje kosta oko 140 €
Pojedinacna dnevna ulaznica na sajam je 22 €.
U periodu od 05.05.2008 - 09.05.2008 predvidja se da ce sajam posjetiti preko 70 000 posjetilaca iz cijeloga svijeta.
Na zalost na sajmu nema izlagaca iz Hrvatske ali se nadam da i u nasim krajevima svakako postoje firme i organizacije koje se bave ovim problemima.
PITKA VODA ce u buducnosti biti vrijednija od zlata.!
Vjerujem da ce ovaj post nekima biti dosadan, ali svakako je znacajan u razvoju tehnologija zastite covjekove okolice o kojoj se mora poceti voditi vise racuna.
Lijep pozdrav svima :)

Eto, gdje budem ovih dana pa me nema puno na blogu

ponedjeljak, 05.05.2008.

Osiguranja i profiterstvo

Ne razumijem se puno u poslovanje Osiguravajuci firmi, ali nesta me vec muci godinama.
Vec preko 20 godina placam osiguranja za auto i nikada nisam od njih trazio ni jednu jedinu novcanicu bilo koje vrte, od pfeniga, pennya, lipe dinara, pa sada do € centa.
Hvala b(L)ogu kako se kaze, nikada za time nisam imao ni potrebu ali svejedno mislim da tu ime nesta sto ce se u buducnosti svakako morati rijesiti u korist vozaca.

Vozac koji skrivi nesrecu ili prekrsaj bude na neki nacin kaznjen povecanjem grupe ili procenta u osiguranju, ali sta je sa vozaca koji su savjesni i nikada nisu imali udesa ?
Jesu li i ti vozaci na neki nacin kaznjeni ?
U svemu tome ima jako puno nepravilnosti koje zakonodavac nije uskladio ne samo kod nas nego i u Europi.
Primjera radi auta se kategoriziraju u grupe i ako recimo imamo najvise "Zastave 101" logicno je da ce sa tim autom i biti najvise mogucih udesa i prema tome osiguranja stavljaju upravo takva auta u grupu najveceg rizika, cime je i placanje osiguranja znatno skuplje za taj auto.
Nije li to nepravedno prema ljudima koji imaju takav auto a nikada nisu imali udes ?

Drugi primjer odnosi se na to da ako platimo osiguranja na auto recimo 500 € za godinu dana, a u tom vremenskom periodu nista se ne desi, sta se desava sa tim novcima ?
Nebi li bilo logicno da se Osiguranicima vrati dio tih novaca kao stimulacija u koliko nisu imali udes ?

U Australiji osiguranja auta nisu obavezna i veliki dio ljudi ih i ne placa, ali u koliko se desi udes i takav vozac skrivi nezgodu, on sam snosi sve troskove.
U slucaju da krivac nema osiguranje, osteceni se obraca svome osiguranju koje mu pomogne u naknadi stete, a osiguranje ostecenoga potrazuje stetu od krivca.

Na zalost kod nas ali i u Njemackoj, obavezna osiguranja osobnog automobila svedena su samo na to da platis svake godine svoj dio.
Zasto se nikada niko nije zapitao gdje su toliki novci koje osiguranici uplacuju u svrhu obaveznog osiguranja ?
Znate li koji vozaci najvise imaju potrazivanja od osiguranja ?
Oni koji imaju i skuplja auta a uz to i Kasko osiguranje.
Ima li i tu protekcije, veza, podmicivanja, mita i korupcije, mozemo samo nagadjati, ali cinjenica je da gdje se vrti velika lova ima svega.
Namjera moga posta nije bila kritika ili optuzivanje nego samo moje razmisljanje o tome.

Ispricavam se svima kojima ne stignem odgovoriti komentare.
U Münchenu je danas poceo Sajam IFAT ( Internacionalni sajam za VODU, otpadne vode, otpad i reciklazu) na kojem se predstavlja i firma za koju radim tako da sada imam malo manje vremena.
Inace ovaj sajam se odrzava svake tri godine a izlaze se na 170 000 kvadratnih metara.

Detalje mozte pogledati ako vas interesira na IFAT_MESSE

Malo cu manje uspjevati pisati ali cu se svakako nastojati svima javiti.

petak, 02.05.2008.

Uberi sam i plati

Jucer sam po povratku sa "prvomajskog rostilja" ugledao cvijetna polja koja su mi dala ideju o pisanju ovoga posta.
Kako zudimo za ulaskom u Europsku uniju razmisljamo li o tome da imamo navike kao pravi Europljani ili da se ponasamo barem kao oni.
U mojoj siroj okolici jako puno je posijanih polja sa cvijecem i jagodama koje sam uberes a ubrano platis.
Mozes otici na polja svjezih jagoda, malina, kajsija, bresaka, grozdja , najedes se a potom ubrano odneses u malu drvenu kucicu u kojoj se nalazi prodavac, koji to sve stavi na vagu i platis.
Na jako puno mjesta moze se vidjeti veca ili manja polja zasadjena sa raznim cvijecem, koje berete sami i ubacite novcice u kasu koje je pored cvijetnjaka.
Pitam se kako bi to sve kod nas funkcioniralo ?
Mislim da mi preko noci pobrali jagode i da nebi ostalo nista, a cvijece ako nebi pokrali onda bi ga pronasli izgazenoga.
Ili se ja mozda varam ??
Mozda smo ipak i mi pripadnici te Europe za kojom toliko zudimo da bi se i ponasali Europski i recimo za 10 komada narcisa platili 3 € koliko pise ili bi ubralki 15 a platili 10 komada ?
Mozda bi ubrali a nebi ni platili ili bi platili manje od potrebnog.
Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi to funkcioniralo kod nas .

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.