petak, 28.09.2007.

GOSPODINE GENERALE

Šljivanèanin osuðen na 5 godina, Mrkšiæ na 20, a Radiæ osloboðen

http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/2921677/index.do

Iako na ovom mjestu ne pisem o politici, danas osjecam da moram napisati nekoliko recenica.
Kao Vukovarac i kao covjek koji je osjetio rat, kao netko ko je sve svoje izgubio i ostao 1991 na ulici sa trudnom zenom i bolesnim roditeljim, razocaran sam jucerasnjom presudom u Hagu, Mrksicu Radicu i Sljivancaninu.

20 godina, 5 godina i oslobadjajuca presuda ????
Moze li netko ko je naredjivao pucanje na jedan grad i civile medju kojima je bilo 3000 djece biti nevin i dobiti oslobadjajucu presudu ili samo 5 god ????
Amerika je za rusenje WTC i stradanje 3000 neduznih ljudi, pokrenula rat protiv pola svijeta, a nasi su nevazni ?
Gospodine Generale !!
Ja sam samo obicni covjek iz Vukovara koji ste Vi i vasi prijatelji unistili.
U meni ste ubili mladost i radost i otjerali me iz moga grada u koji se vise nikada nisam vratio.
Pitate se zasto se nisam vratio ??
Gospodine Generale !!
U dijelu grada gdje sam nekada zivio skoro svaka kuca je nekoga izgubila.
Neki od njih ni do danas nisu pronadjeni. Sa suzom u oku uvijek dodjem u svoj grad.
Sve kuce su bile porusene do temelja kao i kuca moga oca i majke.
Mozete li zamisliti da dodjete u grad iz kojega ste i da nemozete nista prepoznati cak ni ulicu u kojoj ste zivjeli ?

Gospodine Generale !!
Pitam Vas kao obican covjek ne ulazeci u presudu Haga.

Osjecate li i malo griznju savjesti za ono sto ste ucinili ili se osjecate "HEROJEM" ?

Sada kao slobodan covjek mozete doci u Vukovar koji ste vi "oslobodili" !!
Hocete li otici na OVCARU i pokloniti se mojim mucki ubijenim prijateljima ?
Hoce li Vam suza krenuti niz lice kada ponovo vidite mjesto gdje ste ubijali ?
Zalite li Gospodine Generale ?
Ako se ne osjecate krivim, zasto niste pokazali prstom sve do sada i nakon 16 godina i rekli tko je kriv ?
Gospodine Generale !
Ja Vas necu proklinjati, ni Vas ni vase prijatelje.
Vama je najveca kazna sto ste jos zivi i mislim kad budete umirali da ce te umirati sa slikama pokolja nevinih ljudi iz Vukovara.

èetvrtak, 27.09.2007.

PRANJE RUKU I BAJKA O KENGUURU

Jeste li znali da svaki 3 amerikanac ne opere ruke kada izlazi iz WC ?

Jos davno kao dijete gledao sam seriju "Nikola Tesla" kojega od tada smatram jednim od najvecih naucnika .
Citao sam puno o njemu i doznao da je imao maniju pranja ruku i da se nije volio rukovati sa ljudima.
Za razliku od njega ja se rado rukujem, ali od tada poceo sam i ja prati ruke redovno i sve vise.
Danas vise i ne brojim koliko puta operem ruke dnevno.
Ne volim prljave ruke i ne mogu nista dodirnuti da poslje toge ne operem ruke.
Poslje svakod dolaska iz kupovine ili kad sam vani, prvo mi je odlazak u kupaonu.
Znam da ponekad pretjerujem, ali to je jace od mene i ne razmisljam

Perete li vi vase ruke redovno ?

Ispricat cu vam sad jednu pricu u slikama

Iza sedam gora i sedam mora zivio je jedan Kenguur.
Jednoga jutra probudio se i prva misao mu je bila "O Boze, sta cu za rucak"
Sjetio se da ima lignje prave domace i pocela mu je voda ici na usta od miline.
Pogledao je kroz prozor i vidio prekrasan suncani dan.
"Zena zmaj" je bila na poslu, tako da mu niko nije smetao u ostvarenju njegovog cilja.
Otisao je do kupaone, oprao ruke i rekao "sad ili nikad"
Izvadio je lignje i dobro oprao.
Malo ih je nasolio, namazao maslinovim uljem dodao bijelog luka, ruzmarina i ostavio da malo odstoje.
Opet je oprao ruke.
Provjerio je na balkon. Rostilj je od posljednje misije bio opran i spreman za upotrebu.
Oblizivao se i smjeskao zadovoljno, znajuci da ga u hladnjaku ceka puna tepsija KREMSNITA po receptu od LEDENE, a koji je dobio putem goluba pismonose od svoga prijatelja Harry FIZIKALCA Pottera.

Sat na crkvi u blizini njegovog stana, otkucavao je podne.
Bio je to znak da misija krece.
Meso lignje se przilo, sto na suncu Bayerna sto od rostilja. Cicalo, pistalo i pustalo svakojake zvuke.
On se nije obazirao na sve to i ustrajao je do kraja.
Da bi olaksao lignjama muke, mazao ih je sa smjesom maslinova ulja i limuna sa malo vegete i sve to grancicom ruzmarina kao mirotvorac :)
Pustio je sebi po obicaju svog omiljenog Dean Martina .
rasklopio kofer u kojem se nalazio stol za kampovanje, na monitoru svoga computera stavio je sliku mora i uzivao u svakom zalogaju.
Prekinuo ga je glasan zvuk zvona od telefona T-COM Sinus 245.
Bila je to "zena zmaj" !!
Vikala je iz sveg glasa glasno u slusalicu "Ostavi i meni malo kremsnitaaaaaa i liganja"
Na kraju je sve dobro zavrsilo i svi su bili zadovoljni.
Zivjeli su sretno dugo i zadovoljno do sljedeceg rostilja.

( P.S. nadam se da ministar Primorac nece moju pricu uvrstiti u skolske knjige bez naknade i honorara na autorska prava)

ponedjeljak, 24.09.2007.

OKTOBERFEST 2007 - (München)

(U koliko se nekome sporije ucitava post, molim sacekajte. Ima preko 30 slika )
Prosle godine sam vam na blog postavio slike sa Oktoberfesta nocu, a ovaj puta postavljam oko 30 slika sa festa po danu.
I ove godine kao i do sada isao sam na 174. Oktoberfest u Münchenu :)))

U subotu 23.9.2007 god, otvoren je 174. Oktoberfest, najvece narodno slavlje i sajam piva, na svijetu.

Iako ove godine nije bas sve tako jeftino, samo u prva dva dana bilo je preko 800 000 posjetilaca.
Cijena Masa ( krigle piva od 1L) je oko 8 €.
Ove godine se ocekuje oko šest milijuna posjetitelja i vise, koji bi, kako se predvidja, trebali pojesti oko pola milijuna pecenih pilica, 90 volova a sve to bi trebali zaliti sa preko šest milijuna litara piva.
Za gastronomsku ponudu na "najvecem slavlju na svijetu" brine se više od 10.000 konobara i kuhara a za zabavu 650 raznih zabavnih atrakcija medu kojima je i navodno najveci vrtuljak na svijetu.

Kako je nastao Oktoberfest ?

Prvi Oktoberfest zapravo je bio vjencano slavlje bavarskog princa Ludwiga i princeze Terezije.
Mladi par je 12. listopada 1810. gradjane Münchena pozvao na petodnevno slavlje na livade koje su tada bile izvan gradskih zidina.Livada na kojoj se odrzao prvi Oktoberfest nazvana je po princezi Theresienwiese ili Terezina livada. Oktoberfest se i danas održava na tom prostoru koji se nalazi gotovo u samom središtu grada sto je oko 1 km od Glavnog kolodvora..
U njihovu cast priredjen je velika trka konja.
Oktoberfest je posljednjih godina postao i traženi izvozni artikal tako da se inacice poznate narodne fešte mogu pronaci diljem svijeta a posebice su popularni u Japanu i Sjedinjenim Americkim Državama pa cak i u Australiji .
U Melbournu i Adelaide ima Mini Oktoberfest i Australci su ludi za tim.
Koliko je meni poznato, preko 2000 Australaca dolazi svake godine u München, samo radi Oktoberfesta.
Danas sam se susreo i pricao sa nekoliko mladih ljudi sa Novoga zelanda.
Znatan je udio, Japanaca, Kineza, Engleza, a jako puno je Italijana. Cini mi se i najvise poslije Njemaca.

Iako ne volim pisati dugacke postove ovaj moram opisati malo duze.

Sve slike koje cu staviti i jos toliko da stavim, nisu dovoljne da bi prikazali atmosferu i dozivljaj svega toga.
Kao sto sam rekao predvidjanja su bila da ce ove godine biti oko 6 - 7 miliona posjetitelja.
Ja osobno mislim da ce biti znatno vise radi ljepoga vremena.
Jucer je bilo uzasno. Svi parkinzi u gradu su bili puni. Podzemnom zeljeznicom se islo dosta brzo iako su tisuce ljudi ulazili i izlazili svakoga trena.
Mirisi svega i svacega su se sirili na sve strane da prosto ne mozete da odolite svemu tome.
Od pecene pastrmke na zaru, pecenih volova, pilica, poznatih Bayerskih kobasica, svinjskih koljenica, pa przenih ljesnjaka sa secerom, secerne vate i ko zna svega jos.
Informacije radi pola patke je jucer bilo 13 € a pola pileta 7 €.
Jedan malo veci perec 3€, a pivo je kao sto sam rekao cijena od 7,50 do 8 € za litru.
Obicna solja kave bila je 3,90 €.
Voznje na auticima za djecu su od 1,5 € pa do 3 €. Voznje za odrasle vecinom su se kretale oko 3 - 5 € za obicne voznje, a sve sto je malo bolje kostalo je oko 5,50 -7 € po voznji.
Desetci satora u koje staje i po nekoliko tisuca ljudi, puno je vec od ujutro tako da sam ja jucer mogao i to jedva popiti pivo samo u biergarten pored satora, a i tu je sve bilo puno.
Normalna je stavar, da je vikendom vec od 12 sati sve puno.
O pijanim gostima ne treba ni govoriti. Pa zato su tu da se pije :)
Policije i obezbjedjenja bilo je da se ne moze prebrojati i mislim da je organizacija jako dobra, a i kako nebi kad im je stalo da se odrzi tradicija.
Sto je meni jos interesantno to je da na naj vecem festu na svijetu nema na binama posebnih gostiju pjevaca i grupa. Vecinom je to obicna pleh glazba ( blaskapele), kojima se kod nas podsmijavaju.

Posebno me fascinira okao is svake godine, patriotizam kod Njemaca bez obzira na uzrast.
Vecina ljudi svih starosnih dobi, bili su obuceni u Bayerske narodne nosnje i sa ponosom u tome hodali.
Iznenadjuje me posebno Teeny generacija, koja je ove godine vise no ikada do sada bila tako obucena.
Vidio sam i veliki broj crnaca i Kineza u narodnoj nosnji Bayerna.
Pitam se dali bi kod nas mladi pa cak i stari izasli jednostavno na neku proslavu u Slavonskoj, Trogirskoj, Podravskoj ili bilo kojoj drugoj narodnoj nosnji ??
Ma ne samo mladi nego i ljudi srednjih godina pa i stariji. Mislim da ne bi. Mi jednostavno nismo naviknuti na to i mislim da bi to od okoline bilo prihvaceno sa podsmjehivanjem.

Druga stvar o kojoj sam ovih dana razmisljao je Turizam.
Mi smo ponosni kada kazemo, Hrvatsku je posjetilo oko 5 miliona turista ove godine. Rekordna cifra.
Za samo 15 dana Oktoberfest koji je i te kako skup, posjeti preko 6 miliona turista iz cijeloga svijeta i popiju preko 6 miliona litara piva !!
Da ne pricamo o potrosnji u restoranima, hotelima za prenocista, parkirna mjesta, trgovinama i ostalom sto prati sve ovo.
Veoma vazno je i treba istaknuti, da je osoblje, posluga, cak i konobarice koje dnevno prenesu tone piva preko ruku veoma ljubazno i nasmijano, za razliku od nasih na Jadranu u vrijeme sezone.
Ne zelim opet pisati o turizmu, ali pitam se, zar je sve sto mi nudimo na Jadranu, ljepota mora i nekoliko sitnih atrakcija u gradovima ( osim Dubrovnika) uz neljubaznu poslugu. ?
Ljudi traze zabavu i za dobru zabavu dolaze sa drugog kraja svijeta, a to placaju debelo.

Sto je jos interesantno , od 11 - 13 sati bila je svecana povorka od nekoliko tisuca ljudi, par stotina konjslih zaprega i konja.
U svecanoj povorci nalazio se i Predsjednik vlade Bayerna i predsjednik CDU Edmund Stoiber kao i gradonacelnik Münchena.
Sto je zanimljivo, u povorci su se mogle vidjeti razne nosnje iz razlicitih vremenskih perioda.
Gosti u povorci su bili iz Svicarske, Madjarske, Austrije, Francuske i Italije sa svojim nosnjama.
Povorka je prosla cijlim sredistem ´Münchena a sve je trajalo oko 2 sata.
Interesantno je za napomenuti, da su za povorkom na kraju odmah isle ekipe za ciscenje i nakon povorke u kratkom roku sve je bilo ocisceno od tona smeca kao da se nista nije desilo.

nadam e da ce te uzivati malo u slikama

Kao i svake godine posluga je bila vesela i raspolozena :))

petak, 21.09.2007.

In Memoriam: LJILJANA MOLNAR TALAJIC

Morao sam napisati ovaj post.
Umrla je zena koju sam zaista obozavao.
Poznavao sam obitelj Molnar a brat Mirko, pokojne Ljiljane, bio je covjek koji me je ucio prve note.
Pisati o pokojnoj Ljiljani bilo bi suvisno zato sto je o njoj toliko toga napisano.
Bila je zena koju su svi koji su je poznavali jednostavno voljeli kao i cijelu njenu obitelj.
Bila je jedna od svijetskih opernih diva koja je po pisanju mnogih imala najbolju svjetsku izvedbu opere AIDA
Iskreno suosjecam u tuzi obitelji Molnar i Talajic.

ZAGREB, 19.09.2007 -Preminula je prvakinja Opere Hrvatskog narodnog kazalista (HNK) u Zagrebu Ljiljana Molnar Talajic, koja je bila i zvijezda Becke drzavne opere i Arene u Veroni, a nastupala je i u Metropolitenu, Milanskoj Skali, Kovent Gardenu i drugim prestiznim svjetskim kucama i dvoranama, preminula je u Zagrebu u 70. godini.

Rodjena 1937. godine u Bosanskom Brodu, diplomirala je solo pjevanje na Muzickoj akademiji u Sarajevu, gdje je i magistrirala. U Sarajevu je i debitovala 1959. godine jos kao studentkinja, a potom su uslijedile brojne operske uloge, cesto oprecnih glasovnih zahtijeva, u sirokom rasponu od kolorature do duboko proživljene dramatike.

Nakon 15 godina solisticke karijere u sarajevskoj Operi, 1975. godine postala je clanica Opere HNK i ucesnica njenih belkantistickih izvedbi ulogama u “Trubaduru”, “Krabuljnom plesu”, “Don Karlosu”, “Otelu” i drugima, sve do nezaboravnog nastupa u Belinijevoj “Normi”, koja je bila njena poslednja zagrebacka premijera 1980. godine. Iste godine presla je na Muzicku akademiju, kao profesorica pjevanja, i do kraja zivota bavila se i pedagoskim radom.

Dobitnica je mnogobrojnih nagrada i priznanja - za veliku kreaciju Cio - Cio - San u “Madam Baterflaj” 1967. bila je nagradjena u Tokiju, a grad Parma dodijelio joj je tradicionalnu plaketu Verdi d’oro (Zlatni Verdi), dok je nagradu “Milka Trnina” dobila je 1976, a “Vladimir Nazor” za zivotno dijelo 1999. Nagradu grada Zagreba dobila je ove godine.

Iako poslije rata nije odlazila u Bosnu, izjavljivala je da Bosna zivi u njoj.
“Shvatite me, da odem u Sarajevo - puklo bi mi srce. Mnogi su mi prijatelji poginuli ili sinove izgubili...”, govorila je Ljiljana Molnar Talajic.

èetvrtak, 20.09.2007.

SLOVENSKI VICEVI O NAMA

Dobio sam na mail od Njofre par viceva kojima sam se morao smijati ali mi je trebalo malo vremena da skuzim o cemu pise :)
Nisam nikada ni razmisljao da se i o nama u susjednim zemljama pricaju vicevi, a sad vidim da nisu svi vicevi o Muji i Hasi

Hrvaški financni minister obišce Švicarsko vlado in se zaplete v pogovor s
švicarskim ministrom za pomorstvo. Zacuden ga vpraša: "Kako to, da ima Švica
pomorsko ministrstvo, ce pa nima morja?", Švicarski minister: "Tudi Hrvaška
ima Financno ministrstvo, pa nima financ!"


Zakaj imajo Hrvati po vec kreditnih kartic? Nimajo Gotovine!


Zakaj je Dubrovnik najbolj popularna turisticna tocka na Jadranu? Ker je tam
najmanj Hrvatov.


Zakaj je v Bosni visoka trava? Vsa velika živina je odšla v Zagreb.


Zakaj Jezus ni bil rojen v Hrvaški? Niso našli device.


Kaj se zgodi, ce se Mujo preseli iz Slovenije v Hrvaško? V obeh državah se
poveca povprecni IQ.


Združeni narodi so zaprosili vse države, da podajo pošteno mnenje o
pomanjkanju hrane v ostalem svetu. Nemci so vprašali, kaj je to
'pomanjkanje'. Africani so vprašali, kaj je to 'hrana'. Kubanci so vprašali,
kaj je to 'mnenje'. Americani so vprašali, kaj je to 'ostali svet'. Hrvati
pa še vedno razpravljajo o pomenu besede 'pošteno'.


Kaj naredis, ce postanejo hrvati evropski prvaki?
Izklopis playstation in gres malo ven

utorak, 18.09.2007.

KNJIGA ZALBE

Ovih dana sam nesta razmisljao o KNJIGAMA ZALBE
Postoji li to jos kod nas po lokalima, restoranima, hotelima.... ??
Cita li to uopce netko i smiju li se napisanom ako citaju ili razmatraju u cemu su grijsili ?
Mislim da sam se samo jednom upisao u tu knjigu, jos dosta davno.
Jednostavno mislim da to niko ne gleda i nicemu ne sluzi, ali mora se priznati ideja je dobra.
O nasem turizmu moglo bi se dosta knjiga zalbe napisati ali to je vec poznata stvar.
Sjecam se jos davno (mislim negdje 1997g.) isao sam sa obitelji u Porec koji je sampion turizma.
Odemo u neki restoran, prvo cekamo 20 min da nam se gospodja konobarica smiluje da nesta narucimo.
Dolizi do nas nakon 20 min sva mrzovoljna kao da joj se ne svidja sto jetoliko gostiju.
Kao "Ani 4 pistolja" stala pred nas i samo sto ne pita "Sta je, sta hocete ?"
Narucimo mi podosta toga, volim pojesti a volim i dalmatinsku kuhinju jel, ali na kraju kad smo jos narucili i palacinke gospodja je prevrnula ocima kao da ce ona to sve peci i spremati osobno
Narudzba uspjela konacno, a onda cekamo jedno 40 min ( da uhvate hobotnicu i lignje ).
Stol do nas sjede neki Nijemci, a konobarica svaki tren dolazi do njih i pita trebaju li nesta, a mi smo domaci sta nas i da pita.
Nijemci narucili mali bokalic vina i dvije case i zamislite narucili su cak i 2 salate.
Nakon 40 min dolazi i nase jelo na stol, upola hladno, lose pripremljeno, neukusno, neslano...
Nisam prezahtjevan , ali molim konobaricu da donese sol.
Cekam jos 10 min na sol !! :)

Tada dolazim do zakljucka da u svojoj zemlji trebam pricati nanjemackom da bi bio bolje posluzen.
Kod nas goste gledaju po tome odkuda su a ne sta zele i kako placaju.

Da ne duzim, nisam se upisao u knjigu zalbe, ali bio sam uzasno ljut i na Porec i na poslugu.
Sljedeci dan smo bili na vecri u nekom drugom restoranu koji nas je odusevio i hranom i poslugom.
Riba je bila svjeza, dok smo cekali gazda je poslao pice, riblju pastetu, poslje vecere smo dobili za maloga grozdje.
Naravno ostavili smo i dobru napojnicu.

Da se vratimo opet na "knjigu zalbe", treba li nam i ima li koristi od nje ?
Razmisljam kako bi bilo da recimo u svemu imamo te KNJIGE i da se zalimo, na sefove, politicare, glumce, pjevace, policiju, trgovce i sve ostale, ali da se to ako je ikako moguce objavljuje JAVNO !!
Sve dok se greske javno ne objave, svi mogu raditi sta zele i kako zele, bez posljedica i odgovornosti i zalud nam onda i sve "knjige zalbi"

P.S. kupio sam novi biciklo SHIMANO 21 brzina i spremam se polako za OKTOBERFEST koji treba poceti

subota, 15.09.2007.

Australski Robyn Hood - NED KELLY

Vec su me mnogi pitali zasto ne pisem malo o Australiji.
Jednostavno o mome drugom zavicaju pise, sunflower i to dosta dobro i strucno.
Medjutim gledao sam ovih dana film na njemackoj TV o jednom recimo nacionalnom heroju Australije, koji je kao negativac postao legenda i sastavni dio Australskog folklora.
Svaka ili skoro svaka zemlja ima svoga Robyna Hooda ili Matiju Gubeca.
na zalost moja djeca ne znaju puno o Matiji a koliko vidim ni nasa TV se ne trudi da se o njemu vise zna.
Australija svoje ne zaboravlja. Tamo svako zna tko je bio Ned Kelly i kako je zivio.
On ima svoj muzej. Cak se i nagrade u Kriminalistici nazivaju po njemu.

Tko je bio Ned Kelly ?
Ned Kelly je rodjen u Beveridge, ( Victoria ) sjeverno od Melbourna 1855 godine.
Kao dijete spasio je jednog djecaka koji se utapao i za to dobio nagradu.
Bili su siromasna obitelj a sa 12 godina umro mu je otac i on se morao brinuti o cijeloj obitelji.
Sa 14 godina vec je postao prijestupnik i bio osudjen na 6 mjeseci prisilnog rada.
Nakon samo 3 tjedna od izlaska iz zatvora ponovo je uhvacen i optuzen radi kradje konja iako nije bio kriv.
Osudjen je na 3 godine prisilnog rada.
Po izlasku iz zatvora bio je meta lokalne policije. Cekali su njegovu sljedecu gresku.
Policajac Alexander Fitzpatrick bio je zaljubljen u njegovu mladju sestru i oko toga doslo je do svadje u kojoj su braca od Ned Kellya pretukla policajca.
Alexander Fitzpatrick optuzio je Ned Kellya i ako on nije ni bio tu i tada je pocela hajka na njega.
U velikoj potjeri policije za njim on ubija 3 policajca i sa time navlaci jos veci bijes mocnika i policije na sebe.
Na njega i njegove raspisana je velika nagrada, ali niko od ljudi nije ni pomislio da pomogne policiji.
Opljackao je nekoliko banaka da bi mogli prezivjeti, uzimao samo onoliko novaca koliko mu treba, a ostalo je dijelio siromasnima Irskim doseljenicima koji su na neki nacin bili proganjani.
Pridobio je simpatije ljudi koji su zivjeli u tim krajevima i postao junakom.
U bijegu je napisao pismo tzv "Jerilderie-Brief " gdje je na neki nacin pozvao ljude na ustanak protiv tadasnje vlasti koja je ugnjetavala Irske doseljenike.

U Julu 1880 policija mu ulazi u trag i pocinje velika potjera sa vise stotina policajaca.
U jednom hotelu u mjestu Glenrowan uzima taoce da bi se zastitio.
U medjuvremenu njegova skupina napravila je celicna odijela sa maskama slicno engleskim vitezovima.
U velikoj pucnjavi izginulo je jako puno policajaca i Nedova druzina a Ned je ranjen prezivio i uhicen je.

11.11.1880 g osudjen je na smrt i objesen u Old Melbourne Gaol.
Imao je samo 25 godina kada je objesen.
Iza njega su ostala dva sina i kcerka.
U zatvoru gdje je boravio napravljen je Ned Kelly Museum a on je i kao negativac postao miljenik naroda i narodni heroj.
Neki ga nazivaju i Billy the Kid Australije.

I danas svaki Australac zna sve o Ned Kelly.
1996 godine nagrada u kriminalistickim dostignucima nazvana je njegovim imenom.
Njegov oklop i maska bili su nadahnuce mnogim slikarima i piscima u Australiji.

srijeda, 12.09.2007.

SKOLSKA 1971 - 2007

Jucer sam se sjetio davne 1971 kada sam jos kao moj malisa danas, sjeo u skolsku klupu.
Proslo je mnogo godina od tada ali jucer , kada je moj sin krenuo u 1 razred
sjetio sam se svoje prve uciteljice i prijatelja sa kojima sam se nastavio druziti jos mnogo godina poslje skolskih klupa.
Jucer je moj mladji sin krenuo u prvi razred.
Naravno bio sam jako uzbudjen i radostan iako sam svjestan toga da ga od sada cekaju ozbiljne obaveze cijeli zivot i da je proslo vrijeme bezbrizne djecije igre kao do sada.
U Njemackoj su obicaji i tradicija drugacija od nase, pa tako djeca koja polaze u prvi razred, nose sa sobom fisek pun slatkisa koji dijele sa svojim prijateljima.
Nakon pozdrava i uvodne rijeci direktora skole, odrzan je prigodan mali program i zakuska za roditelje, a zatim je odrzan prvi skolski sat :)
Nakon toga djeca su izasla sa balonima na koje su bili pricvrsceni papirici sa adresama ucenika i na znak uciteljice pusteni su u zrak.

Kad vec pisem o skoli, moram napisati i podatak koji do sada nisam znao a bio bi dobar i kod nas.
Stariji sin mi je vec krenuo u srednju skolu.
Prakticki stupio je u radni odnos sa firmom kod koje radi praksu i skoluje se.
Jedan dan u tjednu ide cijeli dan u skolu, a ostala 4 dana je na praksi.
Firma mu prve godine mjesecno placa 650 € , sa povisicom do 3 godine kada ce dobiti 780 € mjesecnu platu.
Firma mu uplacuje socijalno i zdravstveno, sto znaci da ce za tri godine skolovanja sakupiti nesta novaca i 3 godine radnog staza.

Kad smo vec kod skole i sjecanja, sjecate li se svojih skolskih prijatelja ??
Imate li susrete sa njima ??
Koliko su se promjenili ?
Plasi me kad vidim da je pola moje generacije vec dobilo unuke :)

Moram se ispricati nekima, kojima ne stignem napisati komentar.
Ovih posljednjih dana sam u velikoj guzvi tako da zaista ne stignem puno ni citati ni pisati, ali nadam se uskoro da cu opet biti vise medju vama sa novim idejama i vise humora :)))

Recenica dana koju sam negdje procitao , za danas bi bila :

"Bolje s biciklom u kurvanje, nego s mercedesom na posao"

nedjelja, 09.09.2007.

G A C E

èetvrtak, 06.09.2007.

STA NAS CINI SRETNIMA ?

Jucer razgovaram sa prijateljima telefonom i osjetim u glasu pritajenu tugu.
Znam da su vec imali namjeru da se vrate u Hrvatsku zivjeti, ali svaki puta se predomisle.
On je rodjen u Njemackoj, ona je iz Splita i zivi u njemackoj 16 godina.
Imaju tri predivna sina, krasan stan, dobro auto, veliku kucu u Trogiru ali svejedno ona bi se vratila.

Lezim jucer popodne, odmaram i razmisljam.
Prosao sam skoro pola svijeta. Zivio u raznim zemljama svijeta.
Sta je to sto me stvarno cini sretnim ??
Prosli vikend bio sam u onom Movie parku i uzivao sa svojom obitelji.
Osmijesi i radost na licu moje djece cini mi najvecu srecu i zadovoljstvo.
Zivot je kao neki diagram, malo gore malo dolje, ali i u teskim trenutcima treba biti optimista i nadati se dobrome.
1991 godine, ostao sam doslovno na ulici sa jednom najlonskom vrecicom, sportskom "Puma" bijelom torbicom sa nekoliko stvarcica i zenom u 6. mjesecu trudnoce.
Bili su teski trenutci i sve smo izgubili sto smo i ja i moja obitelj stvarali godinama.
No bili smo sretni sto smo ostali zivi.
Zatim nam se rodio stariji sin i sreca je bila jos veca.
Onda su se uspjesi nizali jedan za drugim iako ne lako, ali radovali smo se svemu tome.
Danas, nakon svega mozemo reci da smo zadovoljni.
Sa godinama trebamo sve manje, a djeci omogucujemo sve vise.
Trudim se da su oni sretni, ali od njih ocekujem da mi vrate tu ljubav sto i dobivam.
Prije sam puno vise vremena posvecivao prijateljima i drugim ljudima, poslu, hobyu, ali danas sam svjestan cinjenice da mi starimo, a nasa djeca tako brzo rastu i da treba uzivati sa njima svaki trenutak.
Vrijeme tako brzo prodje da toga nismo ni svjesni a djeca su vec velika.
Tada nema vise mazenja, njeznosti, sala iako to zelimo. Djeca odrastu brzo.
Ni kuce, stanovi, novac, ni bilo sto materijalno ne moze me usreciti kao jedan iskreni osmijeh i zagrljaj.

Sretnim me cine moja djeca.!!

A sto Vas cini sretnima ili u srcu nosite neku tugu ???

( Danas sam pisao ozbiljan post ali obecavam sljedeci ce biti u mom stilu :))

nedjelja, 02.09.2007.

MOVIE WORLD - EUROPA

Upravo sam se vratio sa puta u Bottrop Kircheln (oko 670 km sjeverno od Münchena)
Bili smo za Vikend
u Movie World Park ( Warner Brothers , VIDI LINK ), poslje Dysnelanda u Parizu svakako najbolji i najzanimljiviji zabavni park u Europi.
To je mali Holywood i radjen je u tom stilu.
Ulice, kuce, kina, glumci i kaskaderi na ulicama. Srecete se sa njima, slikate se, pricate. Poseban dozivljaj za djecu.
Posljednji puta bili smo tamo 1997, ali sada je puno toga izmijenjeno i novo.
Za one koji vole parkove za zabavu pravi raj.
Cijena je doduse malo velika 28 € za odrasle i 26 € za dijecu, ali svakako se isplati.
Vecina voznji u parku je besplatna a toliko toga ima za vidjeti da se jednostavno ne stigne za jedan dan.
1997 god. najveca atrakcija bio je BATTMAN sa cijelim jednim dijelom grada uredjenim u stilu Batmana.
Bio je tu i BAT DOLNALDS a na ulicama su se odvijali pravi mali filmovi uzivo.
Mogla se vidjeti pljacka banke bonnie & clyd , zatim borba Batmana sa banditima, Policajska akademija..............
Danas je to malo vise uredjeno za djecu i najveca zvijezda je SPONGE BOB mala zuta spuzvica koja je i mene opcinila :)
Tesko je slikama prikazati dozivljaj, ali iako smo cesto u takvim parkovima uvjek nas nesta odusevi.

Jucer me je posebno odusevilo 4 D KINO
To smo morali ici 2x zato sto je bilo nesta posebno.
Prekrasno uredjeno kino u stilu Hollywooda ali sa tim da se sve stolice pokrecu cijelo vrijeme filma.
U stolicama su ugradjeni zvucnici i jos neke sitnice za specijalne efekte.
Gledali smo SPONGE BOB u trajanju od jedno 10 min ali to je nesta posebno i neopisiv dozivljaj..
Imas osjecaj kao da si u filmu.
Osjetis svaki pokret na momente kada trebas osjetiti vodu, budes malo posprican.
Velika razlika od 3 D KINA.
Neopisiv dozivljaj.

SHOW sa kaskaderima traje oko pola sata.
U vrijeme kada smo mi gledali bilo je oko 2000 posjetilaca samo na tome.
Pred nasim ocima odvijao se pravi film sa policajskom potjerom, pljackom banke, pucanjem, bombama, padovima sa visekatnice.
Jednom rijecju mali je gledao otvorenih usta, a stariji sin je gledao glumicu sa velikim sisama :)) (na koga se umetnuo majku mu njegovu)

Zabave za djecu ne fali ali svakako ni za odrasle.
Posebna atrakcija je looping WILD WILD WEST koji izgleda kao da je napravljen od dasaka i drveta (vidi se dole na slici)
Kaubojski grad je prekrasan.
Toliko toga je bilo za vidjeti da se svene moze ni opisati.
Bilo je lijepo ali malo smo umorni od puta.Evo na brzinu toliko od mene za ovo javljanje
i nudim jedno 20 slika izdvojenih na brzinu. :))

";>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.