JUNACI BLOGOVSKE ULICE (39)
(Nastavak)
9. POGLAVLJE Dva dana prije nego što smo Amalija i ja krenuli u pravcu jezera Palić, pokraj Subotice, na omladinsku radnu akciju, dakle druge nedjelje u srpnju, kapitulirala je naša Mirjana. A kapitulacija je, zapravo, počela tjedan dana ranije. Amalija i ja proživljavali smo najsretnije dane u našim životima. Bilo nas je svuda. Prodavali smo Večernjak kao kolporteri, zafrkavali se po gradu i zarađivali lovu za mare nostrum. Nedjeljom bismo rano ujutro odlazili autobusom u Karlovac. Na Koranu. Na kupanac! Kad smo se te nedjelje vratili s kupanja, negdje poslije dvadeset sati, zatekli smo priličnu količinu tuge u kući. Tugina kuća! Mirjana je sjedila, fantastično odjevena i uređena, na stolici u kutu. Do nje je sjedio stari Mirek. Adela je sjedila s Alojzijem na nekoj vrsti sećije, odmah ispod širokih kuhinjskih prozora. Svi su šutjeli, a Mirjana, povrh svega, plakala. Iz očiju joj se slijevao slap suzu. Slap je bio veći nego onaj u Plitvicama, štoviše mislim da je njezin slap bio veći i od onog Niagarinog. I teče, teče, teče, Mirjanin slap suza. Nije čak ni grcala, znate kako to izgleda. Suza, suza, pa grc, grc! Suza, suza, pa grc, grc! Sjedila je otvorenih očiju, šutjela, a suze su joj se slijevale niz lijepe obraze, na prekrasnu bluzu, svu u narodnom vezu. Mogu vam reći da nisam navikao na ovako kišnu atmosferu u našoj kući. Znalo je biti dana kad nismo bili svi najsretniji, ali ovako što se nije događalo. Hajde da stari ili stara ostanu bez riječi, ali Alojzije! On je uvijek znao izvesti stvar na čistinu. Bez imalo napora, moglo bi se reći. Ležerno. Amalija je skužila stvar i htjela zapaliti. Adela se, poput duha pridigla sa sećije i uhvatila Malču za ruku. - Sjedni mala, ti si naša. - Umorna sam, pokušavala je Amalija naći dobru izliku za paljevinu. - Samo sjedni, Malča, samo sjedni, rekao je stari okrenuvši glavu prema njoj i Adeli. Mene kao da nitko nije primijećivao. Kao da sam nevidljiv. Zato sam, ipak se nesigurno kolebajući, prišao Mirjani i zveknuo je lagano po ramenu, onako kako brat udara sestru. S puno nježnosti. - Sebastijane, prekorni glas oca. - Pusti ga, stari, možda je tako najbolje, mahnuo je Alojzije ocu. - Što ste se toliko snuždili, ubacih u svoj glas priličnu dozu optimizma. Naravno, bezuspješno. Uzalud sam pokušavao saznati što se događa. Dva dana poslije, sreli smo Malča i ja Mirjanu i njena Zlatka. Sjedili su na Zdencu životu. Ispred Haenka. Zlatko je nešto pričao, objašnjavao rukama i nogama, a Mirjana je slušala oborene glave. Htio sam im se javiti, ali Malča je rekla da ih je bolje ostaviti same. - Znaš, rekla je, Mirjana je u drugom stanju, a čini se da to baš Zlatka naročito ne usrećuje. - Znači da ću biti ujak?, pokušah se nasmijati. Ujak Sebastijan! Ujak Vanja! Ujko mileni... - E, to se još ne zna. Koliko se kužim u gestukalicije, upravo sad o tome razgovaraju. O tome hoćeš li biti ujak ili ne. Zato je bolje da se ne javljamo. U četvrtak je padala kiša, pa se nismo dugo glupirali gradom. Čim smo rasprodali Večernjak zbrisali smo doma. Stigli smo točno na početak obiteljskog sastanka. Glavnu je riječ vodila Mirjana. Bilo je to ovako: Mirjana je, sva sretna, rekla Zlatku da će roditi njegovu bebu. Bilo je to u onu subotu, prije nedjelje. Zlatka nije, ama baš nimalo, obradovala ta vijest. Što će im klinac? Još su mladi. Trebaju uživati u životu, a ne odmah brige s djecom itd. Mirjana, uporna kakva je bila, nije odustajala i tu su počeli sukobi i komplikacije. Zlatko u nedjelju nije došao, a trebali su ići na izlet. Mama mu, kao, nešto poboljeva, neka Mirjana oprosti i slične gluposti. Naša Mirjana nije bila glupa. Sve, sve, ali glupa – ne! Nikad, a naročito kad joj se draganasti dragi ispričava bolešću majke. Muškarci, kad god su u nekoj gužvi ispričavaju se nečojom bolešću. Bolest, navodno, znači izvanredno stanje. Pomoć, itd. Zlatko je to mogao prodati bilo kome, ali Mirjani nije. Mirjana je znala što znači ta vrst isprike. Mislim da joj je u nedjelju definitivno pukao cijeli film. Pokušala je još nekoliko puta razgovarati sa Zlajom, ali razgovori, očito, nisu donijeli ništa novo. Zlatko neće dijete! Mirjana hoće i u četvrtak je to rekla ocu, majci i Alojziju. Na sam početak došli smo Malča i ja. Mi smo bili vrlo složna obitelj. Međusobnih tajni nismo imali. Ama baš nikakvih! Zato i nije bilo razloga da nas dvoje, pokislih kolpotrera, ne zauzmemo svoja mjesta za stolom. Malča je zapravo i tada htjela otići, ali nije bilo valjana razloga za to. - Dakle, nastavila je razgovor Adela, ti si odlučila roditi to dijete bez obzira što Zlatko kaže? - Ja sam odlučila roditi. To je moja definitivna odluka i molim vas da me ne pokušavate odgovoriti. To je moje dijete, ja ću se znati o njemu brinuti, bez obzira na njegova oca. Ti ćeš, tata, to moći razumijeti... - Znaš, dijete, kad si ti u pitanju da Adela i ja sve razumijemo. Naročito kad je riječ o jednoj takvoj tvojoj odluci. Meni tvoj Zlatko nije simpatičan. Ali, kad je tebi bio dobar, onda nisam mogao učiniti ništa protiv tvoje volje. Ni mogao, ni htio... premda sam znao kako će sve to završiti. Hoćeš dijete? U redu. Međutim, dijete ne dolazi samo na svijet. Osim tebe, dakle, bio je potreban još netko. Netko tko će posaditi to dijete. Taj netko je Zlatko. Otac djeteta neće dijete... - Neće tek nakon što ga je napravio, a u tome ipak ima razlike... - Nema razlike. Ti si mu prije mogla reći da hoćeš dijete. Da si to učinila, e, onda... - Uvijek smo razgovarali o djeci... - Dobro, dobro... razgovarali jeste, ali o djeci koju bi tek trebalo raditi i roditi. Koliko si nam sama rekla, tvoja je trudnođa neplanirana... - Tata, koliko ti puta moram reći da smo planirali djecu, ja sam to tako i razumjela; kad već planiramo, onda je svejedno kad djeca dođu. Mislim, glupo mi je reći: dragi, skidaj gače, sad idemo raditi djecu! - A jeste li razgovarali o vjenčanju? - Sad, molim te, ne razgovaramo o vjenčanju, nego o djetetu koje nosim. - Ti si malo nervozna, a ja ne mogu razgovarati s ner... - Ja uopće nisam nervozna. Vi ste svi nervozni. Ja sam najnormalnije rekla da sam u drugom stanjnu i da bih željela imati to dijete, razumiješ. Uskoro ću završiti faks, posao mi je osiguran. I što mi više treba... (Nastavit će se) |
| < | lipanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv