PTIČJE MLIJEKO
Počelo je još jučer, u petak.
Hodam ja okolo i obavljam razne poslove, kad opet mobitel. Halo, ja ću ne prepoznavši broj, evo mene kraj uha tvoga. Ja sam, Marica, javlja se prijateljica iz Poljske. Sutra dolazim u Zagreb, pa ako imaš vremena, možemo se naći i popiti kavu. Nema problema, ja ću, jer za prijatelje uvijek imam vremena, osobito ako su prijateljice. I danas ti ja, razumiješ ti mene, okolo bauljam, još svega deset dana do početka velike avanture. Odem ujutru na kavu kod Laleta, blizu Kvatrića, svega dva-tri kilometra od moga stana. Laleta nije bilo. Lale je negdašnji igrač Dinama, Lalić. U Zagreb je došao iz Zenice. Bio je sjajan vezni igrač, koji je, osim izvanredne tehnike, mogao trčati od jutra do jutra. Danas baš i nije neki igrač, zapravo, odavno je u mirovini, a ni zdravlje njegovih izubijanih kostiju nije baš najbolje. Teško hoda, ali ga duh nije napustio, pa često odem kod njega u kafić na kavu i bosansko zekanje. Naravno i kod Laleta je druženje prekidao mobitel. I, ne pogađate, opet se javila Marica, ovaj put iz Zagreba. Dogovorismo kavicu u Gradskoj kavani, to mi je nekako najsigurnije mjesto. Malo sam se družio s Tabom, a onda sam morao na sastanak s Anderlonom i Dariom. Bla, bla, bla... Na sastanak s Maricom stigoh na vrijeme, u 13 sati. Lijepo se upoznasmo i popričasmo. Naravno, i nasmijasmo se. Jer Marica je vedra i dražesna debeljuca, pa smo se baš lijepo družili. Dogovorismo novi čvenk za nekoliko dana, kad opet bude u Zagrebu, a na rastanku dama mi pokloni nekakav ukusan balzam, piće s malo alkohola, vrlo ukusno i, kaže, ljekovito. U vrećici bijaše i kava, koja je završila kod Anderlona i - kako reče Marica - na tvome putu ništa ne smije nedostajati, pa ni ptičjeg mlijeka. Mišljah da se šali, jer tko uopće drži bilo kakvo mlijeko u kartonskoj kutiji. Ali, bogami , baš je u toj kutiji, onoj koja je na slici s Darijem, Ptičje mlijeko. Naime, tako su Poljaci dali ime svome proizvodu, želeći i naslovom istaknuti rijetkost te delicije. Eto, to je ptičje mlijeko, zbog koje neki misle da sam prolupao. Poslije Marice, opet odoh do Anderlona i Darija. Usput, u Jurišićevoj, sretoh Milčeca u njegovu lokalu. Lokal je odmah do onogu ružnog Mek Donalda. - Evo meni Mek Milčeca, našalih se sa starim prijateljem. - Kemo, moj, brzo će Milčec, još nije mek! Malo popričasmo, uglavnom o Blogu i mome putu. On još nije otvorio svoj Blog, ali je obećao da će to do moga polaska učiniti. Ispričah mu sve o svome putu, a on me zamoli da mu mailam sve što sam pričao, pa će od toga napraviti kolumnu u Jutarnjem. Poslije nam se pridružila i gđa Tvrdog Milčeca, malo se pošalismo, upoznah mu i ljupku unučicu i odoh u uvjerenju da ćemo uskoro imati novog prijatelja, koji će se skrivati iza nicka Blog s Bukovca! Anderlon i Dario su me čekali u lokalu gdje je nastala fotografija. Dario nije htio ptičje mlijeko, ali sam Anderlona nagovorio da uzme paket kave. I krenuh, oko pet, kući. Naravno, pješice. Sve nogu pred nogu do Gradske vijećnice. Tamo u parku vidjeh momka kako se nagnuo nad gola leđa nekog zgodnog komada. Nisam vjerovao. To moj sin Amba razgledava mjesto svoje drage, tamo između struka u sjedalačkog mjesta. Oboje se nasmijaše kad povikah: Lakše, momče, lakše! Uglavnom, što? Draga mu je čuvala neku slatku malu dječicu i dok ju je jedno dijete zabavljalo sprijeda, drugo se prišuljalo i nešto joj napisalo na rečeno mjesto. Danas cure nose kratke bluze ili kako se to već zove, pa nam prkosi ona fina mlađahna koža, malo niže pupka i malo više od park-zone. Popričasmo onako s nogu. Ambina djevojka je vrlo ljupka i simpa. Pitam je fali li joj što, a Amba se požuri s odgovorom da ništa ne fali. - Ništa, i ona će, osim ptičjeg mlijeka. - E, ako je to, evo ja ću ti to dati. I dadoh im Maričin poklon. Oni otvoriše, baš nam fali nešto slatko, i pojedoše. Jer je to ptičje mlijeko valjda čokaladni bombom, veličine kraće napolitanke. Okolo čokolada, a unutra smjesa od mlijeka. Ja vjerujem - ptičjeg. Naravno, ponudili su i meni, ali sam im vjerovao, bez da sam kušao, da je taj poljski specijalitet izvrstan. E, sad prosudite, jesam li prolupao ili nisam. Dan sam začinio sa slatkim od Ptice Trkačice. Naime, nazvao sam je i sve ispričao ovako kako sam to ispričao i vama. Ona se samo veselo nasmijala i rekla - Vraže stari! |
< | travanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv