JUNACI BLOGOVE ULICE (23)
(Nastavak)
Pomilovala me po glavi tako da mi je bilo malkice neugodno. - Je li lijepo pjevao? - Pjevao je kao nikad do sada, samo... samo što si me probudila i nije pjesmu završio. - I Malča je bila s tobom? - U tome je štos, probudila si me upravo kad... Bio sam joj spreman reći ama baš sve, ali ona je sjela do mene, uhvatila me za ruku i rekla: - Hajde, sine, reci mami što je to jučer bilo? Eto, vidite! Nju zapravo uopće nije zanimao moj san, nego glupi dnevni događaji. Sanja li ikad moja mama ili je stalno budna? Mislim, ima li ona svoga konja i sve ono što ljudi imaju u snovima ili je prokleta realistica koja samo vodi računa o tome da kuća bude čista, da hrana bude ukusna, da djeca budu zdrava i da joj muž svaki dan donosi lovu, karanfile i sve one šašave cvjetne aranžmane? - Što se tu ima pričati? Zar ti stari nije rekao? - Jest, rekao mi je sve, ali voljela bih čuti i od tebe. - Zapravo, muterice, bilo je onako kako je fater ispričao. Znaš, ne da mi se ni misliti o tome. Alojzije je rekao da sam bio prilično glup kad sam dopustio da me na tako tupav način isprovociraju, a tata je rekao da je dobro što sam odmah slomio onaj optužujući prst. I sad što da mislim? Je li dobro ili sam bio glup? A zna li Mirjana? - Naravno da zna. Otac je sinoć, kad ste vas dvojica otpuzala na spavanje, ispričao cijeli događaj meni i Miri. - I što kaže? - Tko? Otac? - Znam što je on rekao, ali što kaže Mirjana? - Da si sjajan. Da, upravo je tako rekla – da si sjajan! - Mama, voliš li ti tatu? - Ali, sine... - Ozbiljno mama: voliš li ti tatu? - Obožavam ga, sine, naprosto ga obožavam. On je... - A zašto stalno vičeš na njega kad dođe kući pijan? - Ah, sine, ti to ne bi razumio. Znaš... - Nemoj, mama, znaš da sve razumijem... - Znam, svejedno ti ne... - Jučer je stari ponovo bio fenomenalac. - On je uvijek takav, samo kad ga čovjek upozna. Kad sam ga upozna... - Znam tu priču. Slušam je punih sedamnaest i nešto godina. - Htjela sam reći... - Znam, mama, znam što si htjela reći. - Bože dragi, ti si kopija svoga oca! Nemoguć, n e m o g u ć! - Zakasnit ćeš na posao... - Oh, ja se zapričala... Digla se, popravila suknju i krenula prema vratima. - Mama. - Molim, sine. - Prekrasna si. Lijepa, kao... kao Amalija. - Vraže jedan! Još se usudiš zafrkavati?!, nasmijala se malo nervozno, pa joj je se ona bora na lijevoj strani usnice malkice proširila. – Hoćeš li danas izlaziti? - Mislim da neću. - Dobro, vidimo se na ručku. Mira danas kuha punjene paprike. Pogodi u čiju čast? I ode, ni ne dočekavši odgovor. Razgovor s majkom me potpuno razbudio i nisam više mogao spavati. A bilo je rano za sve. Čak i za pranje zuba. NAPOMENA PISCU: Budi dobar, molim te, pa se potrudi i nekako ispuni iduća tri dana, jer ja nisam u stanju ništa napisati. A, zapravo, ništa se značajno nije dogodilo. Sva tri dana proboravio sam u stanu. Sve što se zbivalo, zbivalo se izvan mene i ove kuće. Ne osjećam se najbolje, kao da sam tih dana bio sentimentalno raspoložen. Izmisli, pišče, bilo što, vic neki, doživljaj ili analiziraj moju ružičastu dušu. Bilo što, molim te, ali ne diraj mi Amaliju. Moglo bi ti pasti na spisateljsku pamet da je uvedeš u moj stan. Vi ste, pisci, u stanju svašta izmisliti. Kunem se da se ta tri dana nismo vidjeli, pa, prema tome, nećeš je nikako moći uvesti u ovaj sjeverni sobičak. Znam ja tebe: malo dobre mjuze, je l', riječ po riječ, onda kao ja nju čopim za ruku, ona mene, je l' također za ruku, pak slijedi jedna pusica, onako kao ovlaš, slučajno, pak bi nas poslije nekoliko pravih poljubaca skinuo i uvalio u ovaj uski krevet. A za krevet ste pravi specijalisti. Krevet-maheri! Što vi u krevetu sve ne radite?! Čovjek bi pomislio da ste sve živo poševili, a nikad vas nisam viđao u društvu drugih žena, osim onih vaših paćenica. Uopće, primijetio sam, vi pisci kad nemate što reći ubacite u pripovijetku ili roman, čak i u pjesmu – što se čini gotovo nemoguće – ogromne količine seksa. Kao da je to ono što čitače zanima. Kao da drugoga života, izvan seksualnog, alkoholičarskog (pijete enormne količine, koliko znam, vrlo lošeg pića) i nasilničkog (slijevaju se niz stranice rijeke krvi, polomljene kosti, crijeva, odsječene glave itd.), i mrakovštine, i očaja, i amaterske psihologije, i što ti ja znam što sve ne uvaljujute na nevine stranice bijela papira?! Ali, u seksu zaista pretjerujete! Jebo vas seks! Nemoj, stari moj, misliti da ja imam nešto protiv seksa. Premda sam još totalno neiskusan, pravi jungfer, djevstvenik kako napisa jedan hrvatski pisac. Hoću reći, unatoč mojim godinama, još nisam nikoga povalio, ali, bože moj!, što bi se promijenilo i da jesam? Po pričanju, a i po provedenim noćima s Desankom Šakić, znam da je ta radnja više nego dobra. Premda se ne može vječno raditi. Ja sam u godinama, kako kažu, kad bih mogao ševiti barem deset puta dnevno. Po dvije-tri minute. To je ukupno pola sata. A što s preostalim vremenom? I, ako ćemo pravo za zdravo, baš i ne razmišljam puno o tome. Bilo bi mi drago da negdje prilegnem na Amaliju ili da se ona nasadi na mene. O, možeš samo misliti koliko bi mi to značilo! A vi se pisci uvijek žurite i sve pokvarite. Ne bih htio da mi ti aranžiraš scenu naše prve ševe. Zato te i molim da to ne činiš. Ako bude suđeno, u redu, nemam ništa protiv, sanjam o tome, eto, jutros me starica-Adelica probudila upravo kad sam sanjao da ja i Amalija; ona žica iz njedara, no, što da pričam... zato je nemoj uvaljivati u ovaj moj krevet kad to tebi bude po volji. Jer vi pisci kao da jedva čekate nešto takvo. Uvalite frajeru žensku u krevet i kad treba i kad ne treba. Alojzije mi je rekao da je znao biti s nekom od svojih dama u krevetu, a da se ništa nije dogodilo. Mislim u smislu tucanja i svih ostalih drž/ne daj hvatanja. Kaže, ležali bi jedno pokraj drugoga, pričali i tako zaspali. I, rekao mi je, bilo je isto tako lijepo kao da su se ševili, lomili ruke i noge, vrištali itd. Možda i ljepše, rekao je, jer samo tucanje nije nešto naročito ako nema one opuštenosti i predanosti. Vamo/tamo i hajdemo doma! Zato vam, pišče, junaci slabo tucaju. I mačke su vam slabo ševljenje. Bez obzira što vi napisali, ja sam to uočio. Može On da se ubije na mački, ovo i ono, liz, pušionica, i što ti ja znam što sve ne čine vaši tipovi, kad ja, ovako neiskusan i željan pičke kao tramvaj struje, vidim da je to folirancija od tucanja, da pisac zapravo zamišlja kako bi ševio kad bi tucao! Zato i molim da ne pišeš kako bi ti ševio Amaliju. A naročito nemoj mene stavljati u tu delikatnu situaciju. Pusti me na miru! Ipak je ovo moja priča. Ako sam ti ukazao povjerenje, nemoj ga prokockati. Meni ta tri dana nisu bila posebno lijepa. Najbolje ih je preskočiti, ali ako ti hoćeš, zbog odvijanja takozvane radnje, možeš nešto ubaciti. Bilo što, samo nemoj Amaliju skidati i gurati mi je u krevet. Niti bilo koga drugog. Ja u krevetu, zasad, samo čitam, slušam glazbu i spavam. Tri sam dana čitao i kao manijak slušao Vivaldija, Bacha, Beatlese, Brahmsa, Cara Elvisa i svu silu ostalih Mozarta i Verdija. Pročitao sam nekoliko knjiga. Naročito sam se oduševljavao starim dobrim Šklovskim i njegovom Zoou ili pisma ne o ljubavi. Mislim da sam tu knjigu pročitao milijun puta. Znam, ta činjenica ništa neće značiti budućem čitaču. Možda samo jedan dosadan podatak. Jebo ti junaka koji leži, čita i sluša glazbu! Ne pije, ne ubija, ne spava po parkovima, ne reže vene ni testise, ne brije se... Ja to ne volim. Premda je čitatelj uletio u moju priču i sad bi me cijedio kao limun. A ja nemam volje za to. Dosta sam iscijeđen sam po sebi. Zgodila me nafaka, kako voliš reći, pak što? Bumo to zadržali za sebe, ne?! (Nastavit će se) |
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv