MALJ ZA BLOGERE
Dakle, već rekoh da je nas (Blogere) Igor Mandić počastio tekstom u Vjesniku (Čemu osobni dnevnici u virtualnoj praznini?, 12. veljače, 2005. godine). Budući da rečenika poštujem kao vrsnog publicista i sjajnog zakerala, poveselih se da je Blog dobio novog sljedbenika.
Ali, avaj! Rečenik, koji mi je odavno poznat kao čovjek uma i duha i kao čovjek kojemu ne možeš nametnuti mišljenje, krenuo je linijom manjeg otpora, te se u upustio u pisanje teksta o nečemu o čemu zaista nema pojma. Naime, netko mu je valjda podvalio nekakve tekstove s Bloga, jer Mandić se, naime, ne zna služiti prednostima kompjutora. Njegov tekst počinje iznošenjem mišljenja o tome što misli o maskiranju, ali se «maškaranjem» (kako reče: nasilno proizvedenom veselju, sic!) ne želi baviti, jer je zakasnio. Ali nije zakasnio tamo gdje je odavno zakasnio. Na Blog. I to objašnjava ovako: Zanimljivija (mi) je trenutno jedna druga iliti «obrnuta», a također masovno i nasilno inducirana «potreba», naime, (raz)otkrivanje privatnosti u jednoj novoj komunikacijskoj formi koja je pronađena u računalnoj tehnologiji. Kako sam načelno sumnjičav prema svemu novome, što se kao «dobro» nudi na tome području (jer znam, da može završiti samo loše!), to sam oprezno, s dva prsta, prihvatio isprintane «dnevnike» (iliti «blogove»), koje su mi neki pokazali i ponudili na čitanje (znajući da drukčije do njih ne mogu doći). Mandić će, oprezno, s dva prsta, prihvatiti ponuđeno i naravno odmah raščerečiti kompletnu blogovsku produkciju. Svašta je u toj papazjaniji od teksta napisao uvaženi kritičar i umnik. Od meni već odavno znanih njegovih razmišljanja o svemu i svačemu, do zaista pravih biser-budalaština. Jer, ne poznaje materijal. Naime, dok civilizirani ljudi, kako govori Ugo u Marinkovićevu Kiklopu, pljuju u maramice ili u nekad za tu svrhu postavljene posude, takozvane pljuvaonice, Mandić će najprije popljuvati ono što bijaše u početku, dakle – riječ. Blog. A potom će popljuvati i sve nas koji pišemo na toj od njega popljuvanoj riječi. Mandića jebe to što ne zna kako da provjeri ono što je napisano na Blogu, jer je lijen da nauči. A voli o svemu imati mišljenje, pa i onome o čemu nema pojma. On ne zna ni što Blog znači, ne zna da je to prošle godine bila najpopularnija riječ u svijetu. Nepoznat Netko mu je rekao da je to intiman dnevnik. Pa što onda ako i jest! Dnevnička literatura odavno je poznata. I u toj dnevničkoj literaturi, naravno, ima smeća, čak više nego na Blogu. Naravno to su smeće ispisali najpoznatiji svjetski i hrvatski pisci. Svojedobno je Mandić čak i javno pljeskao takvim dnevnicima, a gdjegdje im se znao i lijepo narugati. Meni je žao što Mandić nije zavirio u ono što se sve na Blogu objavljuje, naravno, bez bilo kakve, pa i uredničke cenzure. Ja mislim da je Blog elektronska novina, mješavina Vjesnika, Večernjaka, Jutarnjega, Novog lista, Slobodne Dalmacije, književnih i stručnih časopisa i ostaloga štiva. Šarolikost Bloga je upravo nevjerojatna! Suradnici Bloga, dakle elektronskih novina, su dame i gospoda, klinci i klinceze, novinarke i novinari, književnice i književnici, pjevačice i pjevači, domaćice i domaćini, uglednice i uglednici, jebači i jebačice... Ovdje, na tom jedinom prostoru pisane slobode u svijetu, možete pročitati sve ono što u ne možete pročitati u novinama, jer vam to ni vlasnik, ni urednik neće objaviti. Kao što ni Mandić, kao glavni urednik Vjesnika, nije objavljivao, mnoge tekstove. Svojedobno sam, dok je bio glavni urednik, htio objaviti neki tekst upravo u Vjesniku, ali... Ja sam, naime, radio u mnogim novinama. I znam što govorim i što pišem. Štoviše, tamo gdje sam imao pravo odluke, nastojao sam objaviti sve ono što se, svojedobno, nije smjelo ni pomisliti objaviti. Dvaput sam čak, pod cijenom ostavke, objavio upravo dva Mandićeva teksta. Oba su napisana kao polemike. Jedan tekst bio je odgovor mome kolegi uredniku, koji je navalio na Mandića, gotovo javno tražeći njegovo smaknuće. Dobro, baš i nije tražio smaknuće, ali ga je obilježio tako, da je prijetilo, ako Mandić ne odgovori, da taj publicistički vrsnik ostane i bez posla. Naravno, to nisam mogao dopustiti. Mandić je odgovorio, a ja sam tekst objavio unatoč neslaganju gotovo cijele redakcije. Rekao sam da ću dati otkaz, jer pametnome čovjeku ne daju da odgovori budali. Poslije je kolega urednik odgovorio Mandiću. Taj tekst nisam htio objaviti, jer je bio na razini Malleusa maleficaruma (Malja za vještice), ona dva čuvena dominikanca, Henrika Insistorisa i Jakoba Sprengera, po kojima je Crkvena inkvizicija gotovo četiri stoljeća palila žene kao vještice, a muškarce valjda kao vještce. Redakcija je demokratski zaključila da i kolega urednik ima pravo odgovoriti, a ja sam na dnu teksta objavio da polemiku kolege urednika objavljujem s gađenjem. Drugi puta Mandić je opaučio ondašnjega partijskoga moćnika Dušana Dragosavca, istoga onoga Dragosavca koji je palio i žario sve one antiprotivne njegovu, to jest partijskome mišljenju, a po meni samo oponašatelju rečenih Insistorisa i Sprengera. Naravno, tekst nije mogao biti objavljen. I tad sam zaprijetio ostavkom. Tadašnji glavni urednik otišao je Dragosavcu na razgovor. Dakako, Dragosavac nije htio ni čuti za objavljivanje. On, kao politički moćnik, nije čak, svojedobno, htio dopustiti da mu jedan Joža Horvat odgovori! Kad je glavni urednik rekao da ću ja, u to doba kao i danas – nitko i ništa, dati ostavku, pristao je da se tekst objavi, ali pod uvjetom da Mandiću odgovori u istome broju. Ni na to nisam pristao. Budući da u tome nisam mogao sam odlučiti, nazvao sam Igora i rekao mu za Dragosavčev uvjet. Mandić je, kao pametan čovjek, skužio, bolje od mene, i pristao da se Dragosavčev odgovor pojavi uz Mandićev tekst. Naravno, Dragosavčev tekst pokraj Mandićeva bio je budalasto smiješan. I, evo ih, u subotu su uskrisili, kako se volio jedan general pismeno i usmeno izražavati, i Insistoris, i Sprenger, i Dragosavac. Jer Mandić je, kao inkvizitor ili partijski funkcionar, spalio 15.000 hrvatskih blogera, proglasivši ih piscima traljavih intimnosti. On si čak dopušta slobodu da tekst završi ovako: Kad tvrdi tako kolega Jurišić da «da broj čitatelja koji posjećuju popularne hrvatske blogove... daleko nadilazi naklade najpopularnijih hrvatskih pisaca», onda on uspoređuje neusporedivo: jedno je svjesna kupnja ukoričena djela, a drugo je lijeno «posjećivanje» virtualne praznine. Ako ćemo ovako, sve govori u prilog ove potonje, ali koja, srećom, isparava u tren oka! Na stranu to što Jurešića krivo piše, ali napisati da (je) jedno svjesna kupnja ukoričena djela, a drugo je lijeno «posjećivanje» virtualne praznine notorna je budalaština. Jer ništa ne znači. Svi oni, a u svijetu ih ima više od nekoliko desetak milijuna, naime, svjesno svakodnevno posjećuje Blogove, jer je Gutenbergova galaksija potpuno kontrolirana od novih inkvizitora. Osim toga i Gutenberg je svojedobno bio novost, kao što je danas Blog, koju su ondašnji Mandići proglasili đavolskim izumom. Naime, Gutenberg je tiskao najprije Bibliju i time je približio masama. Danas se Crkva hvali da je Biblija najtiskanija knjiga dosad. To ne sporim, jer je istina, ali i Biblija je samo jedna od knjiga koju je Crkva zabranjivala. Čemu se svojedobno i Mandić smijao. Još koncem 19. stoljeća moglo vam se dogoditi da gadno najebete ako vam Bibliju nađu kod kuće. Jer, ako je budete čitali, onda ćete valjda i znati što tamo piše i više nećete dopuštati da vam Nepoznat Netko tumači ono što je tamo dobro ili loše napisano. Ja mislim da je Mandić cijeli život, osim prošle subote, bio autentičan Blogovac. Zato ga pozivam da posjeti Blog, prouči što sve tamo piše i sam otvori stranicu. Siguran sam da bi sa svojim znanjem, osobito ako bi Blog pisao, osim na hrvatskome, na engleskom, francuskom ili nekom drugom jeziku koji znade, zasigurno vrlo brzo postao ugledan, poštovan i citiran autor u svjetskim razmjerima. Jamčim mu da će za nekoliko mjeseci biti jedan od najpopularniji Blogera u svijetu. Jer on zaista zna napisati ono što zna. Uostalom kao mnogi Blogeri koji znaju barem onoliko koliko zna i on, a to, bormeč, znaju itekako dobro napisati! |
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv