ŽIVIMO U BUDUĆNOST VESNE PARUN, A ONA NEMA GDJE UMRIJETI
Opet me čopilo radno razdoblje. Završavam dokumentarni glazbeni film o Dori Pejačević, a to mi uzima mnogo vremena. Naime, valja najprije puno toga pročitati i napisati, a onda napisano sažimati, sažimati i neprestano sažimati da bi ostalo svega nekoliko dobro osmišljenih rečenica. Sve ostalo je glazba i slika. Ali, ali... Valja za glazbu naći pravu sliku, jer baš i ne bih volio da tih tridesetak minuta netko duhovit nazove – Zijevalica.
Zatim je tu Domovnica koju snimamo koncem mjeseca u Dubrovniku. Baš me raduje put u Dubrovnik. Pišem priče za još dva dokumentarca. Jedan posvećujem mome prijatelju fra Mladenu. Mladen je zaista izvanredan čovjek. Upoznali smo se u Širokom Brijegu, gdje je bio gvardijan. Štoviše, nekoliko sam dana tamo boravio i nosio habit kao pravi fratar. U tom sam habitu posluživao Stipu Mesića i Bogića Bogićevića, kad su ljeta ili rane jeseni devedesete posjetili Široki Brijeg. Tamo sam upoznao i Gojka Šuška. Sjedio je kod samostana sam i šutio. Upoznali smo se. Poslije smo se sretali u Zagrebu. On je bio ministar pobjede, kako sam ga jednom nazvao, a ja sam radio u IPD-u. Ni on, a ni ja, nismo spominjali Široki Brijeg. Drugi dokumentarac je jedna sjajna ideja o kojoj ne smijem ništa reći. Znam da će biti senzacija, osobito ako pronađem glumicu koja bi mogla, barem malkice sličiti nenadmašnoj Merilyn Monroe. Još ako uspijem zainteresirati sina da te dokumentarce režira!, e... kako bi to bilo dobro. Naime, Gigo je izvrstan režiser. Voli snimati po svojim scenarijima, pa baš i nisam siguran da će raditi sa starim. Već dva dana vodim bitku s J. Lockeom. Naime, taj je engleski empirist davno rekao neke stvari koje bi valjalo ponovo tiskati. Krleži su postavili spomenik u Tuškancu. Naravno, otišao sam pogledati. Ne znam čija je ideja da onu karikaturu od spomenika postavi na mjesto gdje sada stoji, ali taj zaista nema veze ni s Krležom, a ni s umjetnošću. Jednostavno to mora svatko vidjeti i zgroziti se. I što prije maknuti odanle. Kad sam rekao da je to karikatura od spomenika, onda to doista i mislim, jer je umjetnica najvjerojatnije mrzila Fritza. Zgužvano odijelo, lice koje liči podjednako Krleži i njoj, glava bez onoga čuvenog šešira i mjesto gdje psi svraćaju i mirno dižu nogu i svoj vodopad usmjere u pravcu Cvrčka. Ma, dajte... Malo sam surfao i pronašao stari tekst Vesne Parun. Riječ je o njenom glasovitom govoru u Novom Sadu 19. travnja 1985., na Kongresu pisaca. Sad kad se Vesna pati, jer nema gdje mirno umrijeti, dok se Jadranka Kosor razbacuje smećem od mamut plakata, evo dijela teksta koji tada mnogi nisu razumjeli. Naime, dajmo našoj Vesni podršku, barem mi Blogovci, jer ona nas je u ono doba najavila. Molim vas, pročitajte pažljivo ovaj dio njezina govora: Kompjutor Kompjutorska je civilizacija na pomolu. Možda to i nije dehumanizacija, nego naprotiv ispravljanje čovjeka, pomoć čovjeku. Ne zamjena za njega ni njegova negacija. Najsavršeniji kompjutor nikada zacijelo neće moći proizvesti ljubav, toplinu, sreću – jer su one jedinstveni božanski princip postojanja. Ali pozdravljam kompjutore koji će vršiti poslove štetne za čovjeka, one od kojih čovjek ogrubljuje i postaje nalik životinji – na što je pak kompjutor divno imun, čist od instikata i strasti. Zamislite problem građanske podobnosti, recimo taj toliko aktualan problem slobode mišljenja, kažnjavanja, cenzure – riješen na najjednostavniji i najhumaniji način, kao gordijski čvor ili Kolumbovo jaje! U kompjutor ubacite sve podatke o državniku ili o stranci koja je u pitanju: njegovo znanje, moral, navike, umni potencijal. Zatim neka izračuna kakve su potrebe društva, kakve mogućnosti. Kroz koliko se godina može ostvariti ovaj ili onaj blagotvoran plan. Brzinu ostvarenja tog plana – ili pak propasti – pomnožiti sa brojem naroda i narodnosti, manjina, jezika, svega onog što nas danas muči i u što smo se zapleli kao pile u kučine. Nije ostvariv? Dobro. Isprobajmo drugi, pa treći, ne na nama, na našoj bijednoj koži, nego na neranjivom, nepristranom računaru. Ni jedan od planova nije ostvarljiv – piše, gle, na izbačenom papiriću. Nije to napisao građanin, filozof, pjesnik. I što sad? Hoćemo li zbog brojkama prikazane istine baciti istinoljubivu spravu u staro gvožđe, kazniti je zbog dobronamjernog i korisnog nam odgovora ne, a mi smo očekivali da i dugi pljesak? Nagraditi kompjutor, ili ga proglasiti narodnim neprijateljem, pa s njime i u zatvor ako je potrebno. Mislimo, i dajmo drugima da misle, poručuje nam budućnost. Što bi bilo od društva u kome vlada apsolutno slaganje i red, ali red i posluh misaono impotentan, etički (a ne etnički!) atrofiran? To je Vesna. Vjerojatno prva Blogerica na svijetu! A sad, kad ste završili, pogledajte, ako vam nije teško, njenu pjesmu, tu, odmah na desno. |
| < | siječanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv