ČETIRI LJUBAVNA DOBA
Sutra ujutro idem u Gospić. Snimamo nove dvije emisije Domovnice, pa ne bi bilo u redu da nisam s ekipom. Budući da sam imao jako puno posla, nisam stigao ispisati sve ono što sam planirao, pa se, evo, izvlačim.
Ma, ne izvlačim se, samo nemam vremena. Naime, više volim čitati ono što vi pišete, jer među vama ima izuzetno talentiranih djevojčica i dječaka, da vas sada sve ne nabrajam. Jest da sam ja stari cinik, ali u svakom ciniku znao se koji puta sakriti i grozomorni romantik. Tako se, između svih onih mojih duhovitih kalambura, zezancija, ismijavanja, nasmijavanja, ruganja, parodija... znade naći i neka prilično srcedrapateljna pjesma – mnogi prijatelji i znanci misle meni potpuno neprilična. Ali, nitko nije savršeno smiješan. Svi mi imamo neku svoju Ahilovu petu u srcu, a, kao što znate, Amorova strjelica bormeč znade pronaći put do nje. Pjesmu sam nazvao po meni najdražem glazbenom djelu Četiri godišnja doba, Antonia Vivaldia (1678. – 1741.) – Četiri ljubavna doba. I, vjerujte starom šajseru, točno ih je toliko. Svaki put. Kad bih znao to izvesti kompjutorski, svakoj od vas, mile moje, poklonio bih svjež pupoljak mirisne svibanjske ruže, a svakome od mladića jednu upravo procvjetalu bugenviliju. Pa da uživate onako kako znade uživati Ruža u haustoru. A sad mi pokušajte oprostiti što sam napisao ovu pjesmu. Proljeće je bilo igra Od dodira srce trne Ja sam bio snaga tigra A ti plaha poput srne Ljeto nam se dalo vrelo Ljubav nježna, voćka rana Sanjala si samo bijelo Budila se očarana Jesen stiže, dunja zrela Već gledamo stare slike Nit ja snažan, ni' ti vrela Družimo se iz navike Zima budi uspomene Kano da nas mladost stiže Još živimo davne sjene Ljubav nam je srcu bliže |
< | studeni, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv