|
Znamo da znate - pročitani smo. Ima nas više. Iz Koprivnice, Đurđevca, Križevaca, sa Kalnika, iz Molvi, Đelekovca... Ima menađera bivših, i sadašnjih. Političara i sportaša. Dioničara Podravke. Penzionera. I slikara. I esteta. Starijih i malo mlađih. Mlađi su zaduženi za PC tehniku i transport na web, a mi stari za organizaciju i analizu. Ako baš nešto ne znamo - pitamo onog tko zna. Nije nužno da taj zna da ćemo ga citirati na blogu. Čitamo novine, pratimo TV i radio. I mislimo svojom glavom. Sve piše, samo treba znati čitati. Skupljamo iskrene i istinite priče. Prenašamo priče koje vi pričate. Ako imati vi priču napišite nam ju i pošaljite na kcblog@rock.com. Objavit ćemo ako nam se svidi, ako ništa drugo doli zato da piše večim slovine nego komentari, pa da je lakše čitat. Nemojte pisat prostote i vređati bez veze. Ne dirajte decu i familiju koji nisu ništ krivi. Redakcija KC.BLOG zadržava sva prava. Sva koja su nam ostala. Penzionerska. Otpremninička. Nezaposlena. Studentska. Ženska. Dječija. SVI SMO MI KC.BLOG |
|
Nemrem da se ne nasmijem od uha do uha. Šala je originalna, opet u režiji nespretnih menađera za javnost Podravke. U Nacionalu kratki poslovni tekst - Podravkin gulaš dobio oznaku IZVORNO HRVATSKO. Kraj tako malog teksta logo Podravke (što je sasvim u redu). Kraj tog malog teksta mala slika Marinca. Sa velikim osmjehom. Kaj onda? Pa kaj nije to dovoljno!? Mi smo se redakciji grohotom smijali. A motivi Podravkine službe za odnose sa javnošću za davanje takve nespretne informacije same su se od sebe nametale: a) Marinac je zaslužan za postanak gulaša! Prije se nije proizvodil. b) Marinac je garancija kvalitete sadržaja gulaša (iako smo volovi zapravo mi) c) Osobno pokazuje kome je namjenjen gulaš (tko diže zasluge od dobre prodaje) d) Ne zna se da li je osmjeh na licu prije ili posle kak ga je probal e) Nasmijal se kad se Polančec porinul da ga proba mesto njega. f) Prijedlog Pikant Marketinga za promjenu dizajna etikata gulaša Zar je čudo kaj nisu mali rumeni Polančec nije uspel dogovoriti akvizaciju niti jedne tvornice u Srbiji (izigrali ga Srbi naivca jednog!), kad i najobičniju vijest o vrhunskoj kvaliteti svog proizvoda, Podravkini menađeri nisu u stanju normalno plasirati u novinama? Ak Marinac nemre u red dovesti običnu službu za javnost , kak bu kontroliral malog seljačiča koji se rado crveni i lupa šakom po stolu. I ne zove se Jjjujjulijjjaaa. |
|
Daj joj bog puno zdravlja. Zadužila nas je seljake Podravce ko niko. Valja samo ko Gaži. Jedan plus Podravki kaj se brine da bu teta Vegeta bolje znana ko prof. Zlata Bartl, zbrinuta kak treba. I o Podravskom trošku. Kaj je sasvim u redu i ljudski. Zaslužila je. A dobila za života skoro niš! Samo bi pital, dok mi je srce još ovak raznježeno, ove gore: da li znaju kak je zbrinut Kizdra, legendarni vatrogasac, legendarni vozač FIATA BARILE, najveći navijač RK Podravka i jedan od Podravaca sa najvećim SRCEM. Dal je svoju podravsku krv drugima bezbroj puta. Nek mi ne odgovori niti jedan od balavaca iz uprave. Oni to ne znaju. Ili ih nije briga. Marinac i Tomašić nemaju pojima. Đurđina, buš odgovoril? Plus bi se pisal upravi, kad to ne bi bil samo njihov propagadni štos. |
|
Kako je na NickName "Selo moje malo" bilo više primjedbi, redakcijski smo odlučili da dotičnog ..... (umetnite reč po izboru) koji lupa šakom po stolu, lepo se crveni, viče na počinjene, ne snalazi se baš u organizaciji velike firme, ne snalazi se baš najbolje u planovima, niti u realizaciji, pogotovo se ne snalazi u međunarodnim poslovima,politički je pravovjerno usmjeren i novootkriven (sa kraćim partijskim stažom do izbora na funciju predsjednika stranke KC čak i od legendarnog Mršića), ne zna igra nogomet, ne zna organizirati rukomet, a bome još ne igra niti golf i ne zove se (da ne bi bilo zabune) Jujulilijojoo K. (malo diskrecije ne škodi)... Dakle, odlučismo ga zvati Crvenkapica. Diskrecija zajamnčena. Pitanje: Kad se već u javnosti objavilo datum kad je Polančec ostvaril pravo na kupnju trezorskih dionica (koje je odmah u skladu sa odlukom i ostvaril), zakaj se nije objavilo i sat i minuta kad je to mogao ostvariti? Da slučajno ne prođe koji satu uzalud, u prisvojenju ničim opravdane goleme zarade. Kažu u Saboru: Nije to krađa i pljačka, zabogamiloga! To se zove: možebitno nelegalno prisvojenje. Ili skraćeno - LAPSUS. Podravkina služba za javnost opet se je pokazala neučinkovita i netočna. Nekomletna i nekopetentna. Srećom, još se stignu popraviti. Mogu nam točno objaviti kada po ugovoru (godina, mjesec, sat, minuta i sekunda) koji od menađera, stječe pravo na kupovinu trezorskih dionica i po kojoj cijeni. Da se znamo pripremiti. Ako Podravka u međuvremenu propadne, sigurno je menađerskim ugovorima zagarantirana isplata stimulacije, kupnje dionica i otpremnine za, svakog menađera posebno. |
|
Sjedimo tako nas četvorica i ne znamo šta bi sasobom. Nema love. Nema posla. Žena nitokud. Miralem strpljivo mota kuglicu iz nosa. - Ajmo zajebavat sirotinj! - progovara Miralem - Koji ti je to čeif, matere ti? - odgovara Abdulah. - Ajmo onda zajebavat bogatune! - ubacuje se Fejdan. - Pravo zboriš. Al kako? Razalit će nas za sekund! - ima i Ađo šta zareć. - Pisat ćemo Glasu Podravine. Ono, ananimno. - Šta ti je bolan? Nesmije se unjih pisat ništa oštro. Diretiva. Politička. ... Muk ... - E vala onda ćemo u Podravskom listu! - Ne valja - oni nikom ne plaćaju šta piše. - Šta trebaju plaćat, matere ti, ako smo anonimno? - Svejedno, pravedno je pravedno. ... Muk ... - U Regionalu? - Taj ti još nije izašo zaozbiljno! ... Muk ... - A ono ba, internet? - To bi moglo! Samo kako ćemo to bolan uradit? Ne znamo mi to. - Upitat ćemo nekog. Neko sigurno zna. Da nam kaže i pokaže. - To smo dogovorili. A o ćemu ćemo pisat? Bosanci u Podravini! Skontat će nas oma. A i neznamo mi baš tu, jeli, Podravinu. - Šta te bolan briga! Pitat ćemo nekog. Ima tko zna. A i pravit ćemo se da smo Podravci. Opandrči nato Miralem svoju kuglicu pravo kraj košare za smeće.I rodi se kc.blog.hr. |
|
Za siču od 10.000 kn svakog mjeseca! Kak bi se začas izlečil od kompleksa! Kupil bi si auta. Novu Nike trenirku. Novu lovačku pušku. Naučil igrati golf. U petak ne bi radil posle 10. Niti ponedjeljkom. Kupil bi si Internet. S priključkom. Da se ne moram z decom gurati u internet caffeu. I u Vip-u. U pravu su oni koji vele da sam zavidan tima o kojima pišem. I ja bi štel isto! Ali, malo se i vi potrudite se da me dobijete! Sve bum obečal: i da bum dobar, i da bum sviral kak vi hočete, i da bum poslušan, i da bum išel u crkvu ili ne bum kak vam kad već bolje paše, i da ne bum više ovo pisal, i da bum ak vam tak bolje paše, i da ne bum puno delal, i da nebum dizal nikakvu prašinu, i da uvek bute na mene mogli računati ma sve do prvoga kad dojde plača, i da se zovem Štef, i Đuro, i Miškina, Draga, Zoran, Ahmed, Lajlija... I deca mi budu dobra. I sad i ubuduče. Ne bum vam smetal. I tata i mama i sva moja familija. I dva brata. I njihove familije. Sve. Bute me kupili? "...Jer - mi smo u kapitalizmu, a tam se sve prodaje. Za poštenu cenu... " (Ne bum dalje citiral članka uvaženog autora i smešnog čoveka iz kc-novinarstva koji je specijalista za objašnjavanje pravednosti kapitalizma, vlasništva i menađereskih prava Prava PRAVA, da Željku ne bu neugodno). Ovak, pak čekam "prvi". I penziju. |
|
...bilo bi mi bitno samo jedno: Koliko sam danas stvari napravil da otvorim nova radna mjesta? Da zaposlim ove svoje Koprivničance. Nek primaju plaće. Nek mi pune gradski buđet. Pa da izgradim 5 bazena, 3 sportske dvorane, 8 vrtića, biciklističku stazu po čitavoj Podravini, otvorim profesionalno kazalište, klub za penzionere... Nisam ja Mršić. Niti gradonačelnik. A i ovo je samo san. |
|
Menađeri se jednostavno kupe. Kak? Odeš na plac menađera. Tam lepo popuniš narudžbenicu. Opišeš kakvoga hoćeš. Velikog, malog, crnog, plavog, kalifornija tip, debelog... Muškog-ženskog. Pa onda opišeš za koju svrhu ga trebaš. I... jednostavno ga kupiš. Menađerski ugovori? Kaj god! Postavljam vam pitanje i čekam moguće odgovore: Kaj mislite koliko bi menađera podravine dalo ostavku da im se menađerski ugovori srežu na mjesečnu plaću od 10.000 kn? Kaj mislite koliko bi tih istih menađera pristalo da im menađerska nagrada i otpremnina ovisi samo o poslovnim rezultatima na kraju godine? A kaj mislite koliko bi zadržalo posao poslije godišnjeg izvještaja? Menađeri se jednostavno kupe. A Podravina se nosi u srcu. |
|
Ovaj krah servera BLOG.HR uništil mi je sav trud od 17-19/11/2004! Kak budem sad to rekonstruiral? Hvala na pomoči. Ne znam kak, al sad je sve u redu! |
|
Treba braniti posve legalnih 2.4 miliona kuna koji su si posve legalno isplatili velikani podravske i hrvatske i europske menađerije: menađer Marinac i menađer Đurđina. I to tko ih brani: novinsko piskaralo zvano Željko Krušelj. U svom tradiocionalnom sažaljivom stilu s punim razumijevanjem i pun patetike (i naglo nabildan moralom i ekonomskom pravednošću), brani Krušelj legaliziranu krađu jednog dotepenca i jednog zgubidana. Objašnjava u Podravskom listu kako je to sve normalno, pravedno, kako tako treba biti jer se nalazimo u kapitalizmu i - jer tako piše u UGOVORU njihovom im menađerskom! Da li u istom ugovoru piše i da Marinac i Đurđina moraju sačuvati radna mjesta u Podravini? Da moraju razvijati nova radna mjesta? Da moraju poslovati sa dobiti? Da moraju raditi na povezivanju sa domaćim obrtnicima, trgovcima i malim i ostalim poduzećima? Da moraju Podravkin novac čuvati u domaćim bankama? Da li piše da moraju ostvarivati dobit od najmanje 100 miliona kuna godišnje uz minimalni godišnji rast od svake godine 15%? Da li piše koliko plaćaju kazne ako čitav sustav Podravke posluje sa manjim pokazateljiva? Tko je dogovarao takve menađerske ugovore? Gdje je odgovornost Nadzornog odbora? Jedan Prka kvalitetno obavlja dužnost predsjednika Nadzornog odbora? Ne zna čitati Podravkinu bilancu zvanu katastrofa za prošlu godinu? Tko plaća ceh (osim radnika i stanovnika Podravine) za neuspjeh u strateškom nastupu Podravke u zadnje 3 godine? Ako je vrijednost te katastrofe dodatni izdatak od 2.4 miliona kuna iznos razlike (zarade) na trezorskim dionicama - gdje vam je Podravci pamet! I još mirno kupujete Podravski list, gdje plaćenik Podravke - Krušelj bez srama objašnjava kako su prozvani menađeri prozvani bez ikakvog razloga! Jer su, prema njemu, baš oni oličenje poslovne pravednosti, poslovnog morala i poslovne uspješnosti! A Marinac i Đurđina ekonomski i ljudski su menađeri morala iste takve kvalitete kao što je i njihovo upravljanje Podravkom - nikakvog! A pitanje vlasništva Podravke? Preko 30% je u vlasništvu malih dioničara. Zajedno sa državnim i fondovskim dionicama to čini preko 51% Podravkina kapitala. A kako državu uglavnom zastupa većina u Nadzornom odboru Podravke, a kako su iz njega friško ispali i župan Friščić i gradonačelnik Mršić, jasno je kojoj političkoj opciji odgovara ovakvo propadanje i pljačkanje Podravke. Krušelj? Dok god mu plaćaju tjedne honorare za objavljivanjem pamfleta u Podravkinim novinama, novinarski moral mu bude imal okus po podravkino-menađerskoj Vegeti. |
|
Sani P. (prezime nesigurno, prekratko je bio u Podravki) najavljuje svoj velelebni odlazak iz uprave Belupa. Osim suza tuge i bola zbog rastanka sa Belupom i dragim uspomenama na radno mjesto na kojem se ničim nije iskazao (nema rasta prihoda, prodaje niti dobiti), Sadi će ponijeti sa sobom još i cca 7 miliona kuna otpremnine. Sindikat Podravke još raspravlja o crkavici božičnice, regresa, putnih troškova, prekovremenog rada? Lokalna uprava je zadovoljna? Župan se smije na uspjehe Podravke? Baš su sve stranke u gradu prezadovoljne položajem Podravke? Da priupitamo nekog tko redovito igra golf, što misli o situaciji u gradu? |
|
Tko daje Vjekoslavu Prvčiću priliku da objavljuje promašene članke u Glasu Prigorja...? Nesuvisla reportaža promašenog naslova, nezanimljiva. Od 4 puna stupca teksta, tek u trećem stupcu opisivanja famoznog leta zmajem, došao je tek do Bilogore, koja je odrednica prvestveno Bjelovarsko-bilogorske županije, a ne koprivničko-križevačke. Ili se njemu čini da ćemo opet biti sa Bjelovarcima u istoj županiji? Odrednica naše županije je brdo Kalnik (sa kojom HSS ne zna kaj bi) i rijeka Drava (sa kojom nitko ne zna kaj bi). Tek pri kraju četvrtog stupca teksta spominje Slavek nepoznatu mu rijeku Dravu i prtlja malo oko sprudova i vrbika. Na na priloženim slikama ima samo mutni zavoj Drave kojih pola kilometra prije Repaškog mosta i sliku mutnog centra Molvi. Valjda su mu to jedine fotografije koje su koliko toliko uspjhele. Iako se u tekstu spominje strah od letenja, Koprivnica, Viktor Fla, ipak su selo Molve prije nekoliko godina dobro platile Prvčiću postavu internet (bezveznih) stranica sela Molvi, a uz to ga i redovito sponzoriraju u njegovim "kulturnim" akcijama - pa je red da im spomene selo i objavi sliku. Iako tekst skoro da nema veze sa Podravinom, Drava gotovo da nije spomenuta, Molve nisu korektno opisano... sve to nije smetalo uredniku Glasa Podravine i Prigorja da takvoj nemuštoj temi posveti čitavu stranicu i da prihvati nesuvisli naslov. Ovom kvazi reportažom Slavek može zadiviti seljanje Molvi (iako mislim da svakom svojom propalom akcijom sve manje), ali pažljive čitaoce GPP-a sigurno ne. Nadam se da je Slavek snimanje slika obavio sa svim potrebnim dozvolama za fotografiranje iz zraka. U protivnom potpada pod sankcije MUP-a i kontrole zračnog letenja... |
|
Građani, seljaci, učenici, studenti, kučanice, Podravkaši, Koprivničanci, staro, mlado - ČITATE LI VI MENE? Dajte, napišite mi komentar! Pa da se svi zajedno zabavljamo. Iskritizirajmo glupost vlasti koju skupo plačamo. Dajmo nove i pametnije prijedloge. Pa kaj onda ako damo glupi prijedlog? Ko da ovi koji su na vlasti (e, moj župane, gradonačelniče i njihova kliko!) puno pametniji! Ma da su bar malo, ne bi svaki projekt radili 3 puta, pa onda još 2 puta popravljali. A znate dobro da to doma tak ne delaju! Sve zato kaj se igraju našim krvavim nofcima! Dajte mi teme za komentare. Odgovorite mi javno kroz komentare na stranici, a pišite mi na internet adresu kcblog.rock.com, ako nećete da baš svi znaju kaj pišete. Usput, već su krenule priče. Ja zapravo nisam ja, ja sam ona. Ili možda nisam. |
|
Nije me baš lako šarmirati, ali radio-Drava-intervju Borisa Garaja iz Hartmana o uvođenju ljudskosti u politiku firme kojoj je na čelu (certifikat kvalitete 18000) je potpuno uspio. Vlasnik Hartmana nije (srećom, više ) ni Bilokalnik, ni država, ali niti hrvatski narod, niti famozno "društveno vlasništvo". Vlasnik je bezočni kapital iz Danske (ili tako nekako). I taj kapital iz trule kapitalističe zemlje (ne shvatite Dankinje ovo osobno!), vlasnik tvornice na Balkanu, vođenu domaćim dečkima (Garaj i kompanija - nisam čul puno puta riječ: menađer) pokazuje kako se brine za radnike (pa makar oni bili polupismena hrvatska sirotinja)! Certifik kvalitete 18000 zahtijeva uređene međuljudske odnose u tvornici, osigurava zadovoljnu radnu snagu, bolju i kvalitetniju proizvodnju. Certifikatom se ispituju mišljenja radnika, ali i uređuju međuljudski odnosi. Kao i svaki certifikat, puni smisao dobija samo u stalnoj primjeni. Ako se Danac odlučio na njega, znači da za to ima pravi razlog. Razlog je zadovoljniji radnik, kojem je pored plaće važno i korektno radno okruženje). Koja je to razlika u pristupu radniku od prošlogodišnje čestitke Marinca radnicima Podravke, kad im je obečal veće i velike plaće u 2004. godine. Ništa od radničkih plaća nije ispunjeno osim razumljivih i basnoslavnih i izmišljnih nagrada Marincu i Đurđini. Uz konstantno upropaštavanje Podravke, inflaciju i menađerske nagrade, normalno je da nema prostora za povećanje plaća radnika. A certifikat 18000? Nemojte me nasmijavati! I tako će se Marinac i klika za 2-3 godine povući u zasluženu mirovinu, kad upropaste Podravku do kraja. Zadovoljstvo intervjuom bilo je kratkog vijeka. Nakon njega odmah su na Radio-Dravi pustili želje i pozdrave na temu: "Mašinica pusti paru jače..." što je izazvalu trenutno isključivanje HIFI linije. Gradski radio-Drava prestal je biti gradski radio. U zadnje vrijeme se poseljačio. I to je sve više i više, iz dana u dan. Nije niti čudo kad su mu vlasnici koji uređuju program po vlastitom ukusu: Golčanin Vladimir Pobi i Đelekovčan, selo moje malo (a da nije Julijo Kuruc), Damir Polančec. Probajte umjesto njih 101-jedinicu ili Radio-Maribor. Em su gradski, em su europski. |
|
Da sam ja HADEZA (banda na vlasti) poklonio bih seljacima (HSS) na vlasti u Križevcima (Branko Hrg i komanija), vojarnu na raspolaganje. Pod jednim uvjetom: da naprave plan rada/korištenja za slijedeće 3 godine, i da redovito svaka 3 mjeseca daju izvještaj o učinjenom u odnosu na plan. Ti tromjesečni izvještaji bili bi objavljeni u Večernjaku i ostalim novinama, TV-u i radiju, a bili bi tak porazni za križevačke seljake (i županiju gdje su isto seljačine na vlasti) da bi ih počelo biti sram. Nakon godinu dana na koljenima bi prosili da vrate vojarnu nazad državi. Jer seljaci (HSS) ne znaju kaj bi sa vojarnom. Oni zapravo ne znaju kaj bi sa gradom Križevci. A bogme niti sa poljoprivrednom županijom kakva je naša. Dobili su vlast samo protiv HADEZE, a na na svojim planovima. Koji nemaju. Niti ih znaju napraviti. Ali zato znaju kad treba prodati prasce (pred Božić). Ne znaju kak osigurati da Podravina uzgaja 300.000 prasaca. Za svaki dan ne samo za Božić. Da se seljaci obogate. Da svi dobro živimo. Na sreću niti HADEZA ne zna kak zeznuti HSS. To nema veze sa Damirom Polančecom. On i Marinac nisu 3 godine po izvještajima primetili da im propada Poljska tvornica i tržište. Ili da kupuju tvornicu u Češkoj bez jeftinih sirovina. Ili... Bilo bi sve skupa smešno da nije tragično. Mi naravno sve to skupa plaćamo! |
|
Župan Friščić, jadan, predao tamo neke papire tamo nekim ljudima ne znajući zašto. Nema veze, glavno da ga slikalo i objavilo u Večernjaku (crven, nasmijan, okrugli, zadovoljan - od mlađih perspektivnih, političkih kadrova samo mu je DP selo moje malo, blizu). U pozadini neizbježni Zdravko Mihevc, koji prema fotografije, kao trudi se, i on zadovoljno, pročitati zahvalnicu koju je primio u ruke. Župan, iako ne zna o čemu se radi, vjeruje Mihevcu da se radi o nečem nimalo konkretnom i zaista bezopasnom. Da je drugačije, ne bi bilo u Mihevčevu aranžmanu. A zna župan dobro da Mihevc ne bi ugrizel ruku koja ga hrani (tj. župana). Eko-etno-turizam - ma koga je to briga! Sad si mi bumo malo spili! Tak se to dela! Pravi smo Podravci! Dalje se u članku ne navodi koji su to programi, projekti, osobe ili firme dobile priznanje za nastup u prezentaciji eko-etno... uz organizacijsku i (pazi sad!) financijsku pomoć turističke zajednice! To nije bitno! A o organizacijskim mogućnostima Mihevca - tu su stvari potpuno jasne. Viša uzaludna škola. Podravskog-pitomačskog smjera. Kad pogledate susjedni članak današnjeg Večernjaka, vidite priznanje i prepoznavanje rada Miroslava Evačića, zaljubljenika u etno bogatstvo blago Podravine, od strane HRVATSKE GLAZBENE UNIJE. Za njegov originalni rad i neprocjenjivo djelo ne nudi Mihevc ni župan nikakvu organizacijsku ni financijsku pomoć. Ni sad, ni danas, a ni ubuduće Oni to ne razmu. Razmu da dečko ima crnu dugu bradu i crnu dugu kosu.To je već da glavnom seljaku županije i njegovim dečkima bude sumnjiv. Ne razmu njegovu veliku, istinsku ljubav za Podravinu. Ja bi njega (kaj košta da košta) poslal ne samo na EKO-ETNO, nego na sva gostovanja gradskog i županijskog nivoa. Pa čak i u Albaniju. Jer dečko ima pravi sadržaj. Podravski. Ali, znate, ja nisam niti seljak, niti župan, niti Mihevc, niti Koren, niti Helena Hečimović, pa me nitko ništa ne pita, samo kaj mi šalju opomene zbog neplaćenih računa i neuplačenih rata poreza. |
|
Još jedna koprivnička turistička i županijska izmišljotina naziva se "EKO-ETNO HRVATSKA 2004". Bolje reći županijski nastup na toj manifestaciji pod županovim blagoslovom. Atrakcija koje nije bilo, etnografije koje nije bilo, ekologije koje nije bilo - to su obilježje akcije u aranžmanu šefa županijskog turizma Zdravka Mihevca, koji je usput i koprivnički dogradonačelnik. Valja po toj linije je sa sobom poveo prelijepog i nadasve originalnog šefića koprivničkog turizma Renata Labazana. Koji je po, opet svojoj liniji, na tu izmišljotinu poveo svoju KOPRIVNIČKU KOVAČNICU. Ista je niti kriva niti dužna osvojila simpatije čitavog sajma, pa čak i pažnju Stipe Mesića. To kaj kovačnica nema veze sa ekologijom (smrad, dim, teški robovski rad), etnografijom (ne postoji narodna nošnja sa kovačkim čekićem niti narodni ples sa nakovnjem i potkovama), tradicijom Koprivnice (stari vojni, upravni, pravni, izdavački... grad), ne smeta poznatog i priznatog i iskusnog ugostiteljskog (da, i lepog) radnika na privremenom radu u koprivničkom turizmu. Mihevc, koji je poznat po davanju blagoslova svim pozitivnim akcijama, priredbama, promiciji i sl, samo ako za njih ne mora tražiti i dati službenu podršku bilo Mrleta, bilo Frleta, bilo Korena, bilo... koga već, niti lobirati za konkretna sredstva ili nedajbože sam nekaj organizirati, prvi je kad se treba naslikavati, davati izjave, pozivate nesretne strance-invalide u Koprivnicu na koprivnički trošak, ukrcal bu se bez problema na medijski vlak, samo ako to politički moguće. Mihevc je čovjek sa 2 radna mjesta (u današnje doba nezaposlenosti!) kao dogradonačelnik i kao direktor županijske turističke zajednice. Obično kad ga trebate radi onaj drugi posao. Koji ne može završiti jer radi ovaj prvi. Ili je na seminaru. Ili je u inostranstvu. Ili je u Pitomači (tam je doma). Ili daje izjave. Ili se slika uz kovačnicu. Ili radi bezvezne planove županijskog turizma. Sa još 10-11 bezveznih općinskih (seljačkih) turisitičkih zajednica i 3 seljačko/gradske (Kc, Đu, Kž). I kad treba prikazati godišnji rad - svodi se na KOPRIVNIČKU KOVAČNICU. Izdavanaje prospekata (nizbježni autor: samozvani dizajner PIKANT ANTONIJE Grgić), pokretanje turističkih internet stranica grada i županije ali i neodržavanih (neizbježni autor Mihevčev stranački kolega iz LS samozvani internet dizajner Goran GENERALIĆ)... U svom turističkom radu oslanja se na predsjednika turizma političaka HSS (seljaka) Darka Korena i na HSS (seljaka) Friščića. Zato je i turizam i promocija na takvom nivo. Fakat - velikom. Kaj se tiče utrošenih sredstava! Koje svi mi plaćamo! |
|
Iako ga nitko ne mre preskočiti (DP-selo moje malo, a nije Kuruc Julio, niti slučajno) , sam bu Mrle sebi došel glave. Dopizdil bu sa svojim svjetskim projektima građanima Koprivnice! Dečec jednostavno nema meru. Al zaista nema meru. Ne zna se zaustaviti, ne zna gde je granica. A Helena mu samo odmaže. Već sve boli glava od njezinih zamisli (koje su kao zamisli fantastične - pa bi im u mislima i trebalo biti mjesto!). Najnoviji zajednički uradak je zvan Koprivnički godišnjak. Bilten najgore komunističke vrste (znam dobro kaj je to, jer sam to omladinski-naivno i sam proživel). Takva limunada od tiska i propagande nije viđena još od kolor skupocjenim naručenih soc-realističkih monografija Dragutina Feletara, Međimorca sa velikim Podravskim srcem u novčaniku. (Samo su te monografije bile luksuzno tiskane.) Naručeni, teškopropagandni tekstovi, brljotine od fotografija su jednostavno neprobavljivi. O grafičkom izgledu u režiji SKIN29 ne treba govoriti niti riječi. To su bleferi hrvatskog nivoa. Deca koja se igraju projekata od kojih su svi jako dobro financirani od strane gradskog buđeta. A kad tata sa svojim vezama i grad prestanu plaćati svaki mjesec po 100.000 kn onda ih obrtnici i ostali poslovni partneri tuže za enormne dugove. Daj Mrle i meni svaki mesec po par desetaka 000 kuna da se i moje dete igra velikog dizajenera, da organizira KUGLE i RUGLE kao d.o.o. (provatno poduzeće), da osvaja nagrade na internetu u koje prosječan korisnik nemre jednostano gledati dulje od 10 sekundi (boli glava!). Naravno, bilten je štampan u Osijeku! Toliko o pomoći gradske uprave lokalnoj tiskari da se zaposle kapaciteti, da se osiguraju radna mjesta, da se tiskara ne proda i da radnici ne ostanu na ulici! Propali bilten distribuirao se po svim koprivničkim adresama. Ja sam svoj primjerak našao u buntu istih koju su uredno bili bačeni na početku ulice, kraj trgovine. Žao mi je kaj sam se sagnul i uzeo ga. Još mi je bolje žao toga što nitko nije prosvjedovao zbog takvog suludog trošenja novca. Nema li boljih ideja u gradu na koje bi se mogli potrošiti ti nofci? |
|
Coolinarka, tradicionalano podravsko jelo a la Marinac: Jednostavno: - odrediti Damira Polačeca (selo moje malo) za određeni projekt - pričekati da projekt propadne (ne treba dugo) - zaustaviti prodaju te grupe proizvoda - prikazati lošu, kriminalnu statistiku te grupe proizvoda - pojačati proizvodnju, napuniti skladišta, bez obzira na troškove - otpustiti radnike - smanjiti tako troškove poslovanja - prodati tvornicu - rasprodati zalihe sa skladišta po bagatelnoj cijeni - prikazati enroman rast prodaje - prikazati rast prihoda u odnosu na razdoblje D. Polančeca - pripisati sebi zasluge za dobre ekonomske pokazatelje - skromno si odrediti sezonsku nagradu (stotine tisuća kuna) - prebaciti Selo moje malo na drugi projekt - obavijestiti Kuruca da treba kratkoročni kredit za kupovinu dionica - zahvaljujući dobrim godišnjim rezultatima otkupiti trezorske dionice Podravke - prodati dionice, zaraditi 2-3-4 miliona kuna - vratiti kredit Kurucu - otići sa Kurucom na golf - kao Marinac: čestititi svim radnicima Novu godinu i obečati raditi i dalje u njihovom interesu - slijedeću godinu - kao Marinac: čestitati građanima Koprivnice i županije Novu godinu i obećati svesrdni razvoj i sudjelovanje u svim aktivnostima i programima grada na njihovo zadovoljstvo, kao i nesebičnu potporu udrugama, sportskim klubovima, kulturnim manifestacijama, razvoju prečistača, zelenim akcijama, podršku Dravi i dravskim udrugama, razvoju sveučilišta i visokog školstva... Sve pod jednim uvjetom: da žive u Zagrebu! - otplesati novogodišnji ponoćni valcer sa Đurđinom - nositi u srcu bezgraničnu ljubav prema Koprivnici i Podravini! |
|
Zaboravih pohvaliti Komunalac, na čelu sa Josipom Pobijem! Druga godina promjene uprave u Komunalcu, donijela mi je osjećaj kutlure, osjećaj pripadnika razvijene Evrope! Na dan Svih svetih, na koprivničkom groblju, kraj česmi za točenje vode bili su poredani stalci sa plastičnim kantama. Plastične kante (svaka vrijedna cca 10 kuna) olakšale su posjetiocima groblja uređivanje cvijeća i pranje spomenika. Ukupna vrijednost kanti ponuđenih na upotrebu građanima Koprivnice bila je cca 300 kn. Vrijednost tako iskazane kulture prema korisnicima groblja od strane Komunalca je nemjerljiva! Bravo Joža (Pobi)! Ovo je prvi dokaz europizacije bilo koje gradske službe koja je financirana sredstvima građana našeg grada! Nije štos u milionima za ovo ili za ono. Štos je u rastućoj kulturi i pokazivanju štovanja prema onome tko te plaće i od koga živiš. Kad sam prošle jeseni u raskopanom Osijeku, zaobilazeći rupčinu na pješečnjaku, naletio na tablu sa, citiram: "Građani i posjetioci Osijeka, oprostite što morate zaobilaziti naše gradilište. Mijenjamo kanalizacijske cijevi zbog dotrajalosti i molimo Vas da imate razumijevanje za naše radove. Trudit ćemo se da radovi traju što kraće, a obavit ćemo ih kvalitetno, tako da svi budemo zadovoljni!", ostao sam zadivljen pokazanom kulturom izvođača radova. Naravno, odmah mi se javila paralela sa Koprivnicom. Ni sanjao nisam da gradsa služba prema Koprivničancima može pokazati takav nivo kulture. Ovaj slučaj sa groblja me, srećom, demantirao. Još jednom BRAVO KOMUNALAC! BRAVO POBI! |
|
Direktno iz Albanije puna svježih europskih dojmova sletjela nam je Helena Hečimović (HaHa). Europska suradnja sa drugom zemljom po razvijenosti na Otranskim vratima (prva je Italija, treće i svih ostalih nema) zaslužila je Radio-DRAVA medijsko-radio pažnju. Laprdanje o Europi, o razvoju Albanije, o europizaciji Tirane (glavni grad), o silini europskih iskustava koji djelimo sa Albancima moguće je, po HaHa, na razini europskog tjedna kretanja (ono, ona naše starčeke dovlači osobno do trga, a nazad u dom umirovljenika ili u bolnicu razvozi ih hitna pomoć, zavisno o stupnju malaksalosti. Isto i sa decom iz dječijeg vrtića. A sve to proglašava europskim...). Ako se neko gubi u kriterijima za ekologiju, u vezi Drave, za packanje mrlja po našem trgu, oko Dom mladih... ne čudi se što nema kriterij ni za međunarodne kontakte. Ako je Albanija jedina zemlje koja hoće Helenina iskustva - u redu, nek joj bude. Ali ja, kao stanovnik Koprivnice, ne želim plaćati to njezino lamatanje van granica Koprivnice. |
|
Kad se krave vode na pašu njih se tuče štapom i stalno se na njih dere. Glupe su i tupe. I kratke pameti. Selo moje malo (Polačec D.) osjeća potrebu da podjeli svoje navike (traume iz sretne selske mladosti) sa budućim biračima, pa u starom dobrom huškačkom tonu počinje kritizirati sve, pa tako i Večernjakovu anketu gdje je njegova lopovska stranka zauzela mjesto koje joj pripada. Hadeza mora znat gdje mu je mjesto, a Polančec je garancija da tamo i ostane. Probal je uveravati i poljsko tržište u krivu anketu glede kupovine Vegete, pa mu nije prošlo, jer tržište ne prašta. Naši su birači drukčiji (vidi prvu rečenicu). Očekujemo još puno takvih političkih obraćanja javnosti. I sportskih. Sva je sreća da se DP ne bavi kulturom. . |
|
Treba podržati Milorada Kovačevića projekt prvi "SPOMENIK BICIKLU" u svijetu. Projekt ima podršku Blažekovića Bleka što je sama po sebi garancija kvalitete ideje. Zato mora imati i podršku gradonačelnika Mršića. A mi građani koprivnica dajemo nesebičnu podršku. Pod dva uvjeta: a) da se spomenik napravi čim prije i od što čvršćeg materijala jako dobro učvršćen za podlogu da ga neko ne fkradne. b) da to bude zadnje ulaganje u gradske bicikle koje Koprvnica radi. Zašto to moramo podržati? Zato jer to onda bude jedini gradski bicikl kojeg građani Koprivnice budu vidjeli, mogli ga opipat i osjetiti. I pričat pokoljenjima čemu je to na spomen. A lepotani turizma već budu svojim genijalnim idejama osmislili marketinšku i turističku promidžbu spomenika, dok turisti budu navrli svojim biciklima masovno u naš lepi mali grad. Kao što i inače čine. I nastavili Drava routom njih 100.000 odmah po izgradnji spomenika. |
|
Veliki izdavački mag (prof. Dragutin Feletar), predsjednik je gradskog vijeća Koprivnice. Bivši (p)lutajući član nekoliko stranaka sve dok nije pogodio platformu koja će ga delegirati u gradsku vlast-blizu gradske kopanje - blagajne. Veliki ljubitelj vlastith sponzora, te ekonomsko-dohodovnih sustava koji mogu financirati njegovu skribomaniju (Podravka oduvijek, sve nekad socijalistički dobrostojeće firme, bivša općina Koprivnica, bivša SK organizacija i svi koji u imali potrebe za monografijama/slikovnicama/vlastitim spomenicima). Kao i svi Međimorci, gaji ogromnu ljubav za Podravinu i prema Podravini. I našim nofcima. U čijoj sjeni je svinul toplo gnijezdo zadnjih 35 godina. Vlasnik je dobrostojeće firme koja sve što može štampa gradu Koprivnici i našoj županiji. Njegovi dobro stojeći izdavačko-štamparski pogono koji zapošljavaju naše prezaposlene tiskarske radnike, u skladu sa međimorskom tradicijom i bezgraničnoj ljubavi prema Podravini,smješteni su naravno u - Samoboru. Istom poduzetničkom gradiću plaća sve poreze, prireze, doprinose komori, komunalije, struju, plin, vodu. Bezgraničnu ljubavi prema Koprivnici i Podravini prikazuje redovitim fakturama za obavljene usluge. E, pa taj i takav prof dragutin feletar posvetio je svoj već 89. broj gradu Koprivnici (opis ljubavi prema tom gradu kojeg je spomenul već 89. broju vidi u prethodnom poglavlju!). A nakon čitanja članaka autora prof Dragutina Feletara i Petara Feletara (snimke: N.Wolf, G. Šafarek, I. Brkić) te teksta Labazana Renata sa nepotpisanim fotografijama, mislim da smo mogli pričekati još 200 brojeve (to je cca daljnjih 20 godina). Jer, grad nam je predstavljen katastrofalno! Uvod V.Prvčića - to je originalni Prvčić: totalno je promašen, nejasan, sa slikama i asocijacijama koje nitko živ ne razme. Pa čak ni on sam. Mislim - to kaj hoće reći. Tekst od dvojice Feletara je nezanimljiv, kvazi-znanstven, tanak, blijed. Nula bodova. Šef turizma Labazana Renato prepisal je kak je najbolje znal i mogel godišnje izvješće o radu prijašnjeg šefa Blažekovića, pa tekst nije ni mogel biti bolje. Iako, sa zanosnim zamahom unatrag, svoje prelijepe plave kose, šef kc turizma objasnit će pun neskrivenog ponosa da je upravo on otkrio i po prvi put poroveo sve te akcije. Lepo zvuči, standarno neistinito iz usta prelijepog muškarca. Fotografije? Nikola Wolf nije još naučil kaj je to White Balance (pravilno slikanje pod različitim vrstama svjetla: neonske žarulje, volframova rasvjeta, noćne snimke...). Goran Šafarek se bolje snalazi u Amazoni i Sahari nego u gradskom parku. A I. Brkića je lepo videti kak sa onim ogromnim aparatom šeće gradom u paru sa Renatom Labazanom. Dvojica prelijepih muškaraca. Od kojih ni jedan ne zna slikati. Uz ovaj broj novina dijelile su se karte grada Koprinice i naše županije (tisak: 40.000, sva priprema Meridijan, tiskano naravno u Samoboru, prelom i grafika i sve ostalo u Samoboru, financijer - grad Koprivnica naravno! Pa nije prof dragutin feletar valjda predsjednik vijeća grada Samobora? Još jedna velebna akcija u pravom stilu trošitelja novaca koprivničkih poreznih obveznika, na razini akcija međunarodnih kulturnih povezivanja, ekološke mešunarodne suradnje, međunarodnog političkog usavršavanja, gradskih bicikala i poznatih i cijenjenih akcija turističke zajednice grada i županije. Mislim da Meridijane (25 kn) više ne budem kupoval. |
|
Na zadnjoj stranici opet Krušelj i njegove političke analize. I opet greška u koracima! Uspoređuje Damira Polančeca (Selo moje malo) propalog i prolupalog tzv. menađera Podravke i Zvonka Mršića (Mrlea), tekućeg koprvničkog gradonačelnika. Osim što i jedan i drugi bolesnički pate od "biti prvi", ništa drugo nemaju zajedničko. Pardon, i jedan i drugi su na vreme zbrisali iz Podravke. I jedan i drugi u politiku. I jedan i drugi onog časa kad im se zaljuljala pozicija. Doduše, Mrle nije ni imal nikakvu poziciju u Podravki. Bio je levo smetalo koje je zbog tasta ušlo u (onda) krivu stranku - SDP. Samo par meseci kasnije (!) na tastovom autoritetu postao je član gradskog rukovodstva SDP-a. A dalje? Dalje je povijest. Nema sumnje da se snašao u politici. Dami Polančec ima seljačku lukavost.I pravi je poslušnik. Onog tipa, ako se netko još seća Podravkinog kadra, nezamjenjivog uvoz-izvoz Pavleka. Prava đelekovečka figa v žepu! I tak lepo lupa šakom po stolu! Tak lepo se crveni dok nekaj objašnjava potčinjenima! I tak je zahvalan kadar Marincu. Jedino kaj Polančec nema - nama znanja ni sposobnosti. Nema studioznost. Nema pedantnost. A to se lepo vidi iz svih projekata u kojima je bil angažiran. Ljudi moji, da ne nabrajam. Nije potrebno. Osoba koja ne zna čitati poslovne rezultate,ne prati poslovne izvještaje, ne zna napraviti plan i kontroling kvalitete izvedbe plana. Osoba iza koje ostaje pustoš u poslovnim rezultatima - Marinac je u pravu kada ga smjenjuje (iako nije u pravu kad ga je toliko dugo držal na mestu u upravi - ali to je tema za jedan drugi dan). A selo moje malo je to nanjušilo i odmah u gard. Kak u privredi nema kaj delati (dokazal se kao nesposoban), odlučil se za politiku. Normalno, jer ga (kao nesposobnog menađera koji je sve upropastil čega se dohvatil) ne bi u svojoj banki zaposlil niti najpoznatiji podravski seljak-menađer Podravine - Julio Kuruc. Malo sam stal i ponovo pročital ovaj članak. Možda Krušelj ima i pravo. Da su nabrojana dvojica slični. Samo se meni čini da Polančec puca iz prazne puške, dok je Mrle ni kriv ni dužan već nekoliko puta pogodil i u - centar. I dobro je kaj se odlučil za hadeze, jer ta stranka i tak i tak nema kaj izgubiti. Može samo propasti. A Polačec, ako ništa drugo, tu joj, fala bogu, može maksimalno pomoći. . . |
|
Čitam Krušeljove "Političke začokljica" i njegov komentar o Kešerovoj* kandidaturi o predsjedniku Hrvatske, pa se čudim kak on to opisuje ljutnju stranačku ljutnju Tomčića i Friščića na maloga Kešera zbog njegove "kontra" kandidature za predsjednika. Tobože, mimo njihovog znanja. Par stranica dalje (str. 7) članak o dodjeli 40.000 kn kalničkom turizmu. To je valjda kazna malom Kešeru za stranačku disciplinu. Ako znamo tko čeka tu lovu na brdu Kalnik i tko je gazda u općini i turističkoj zajednici, onda o kakvoj kazni govorimo? A možda se radi i o nagradi? Željko, razmisli još jednom, i čitaj pažljivo novine koje potpisuješ kao urednik! *Mladen Kešer je mladi HSS dužnosnik, načelnik općine Kalnik, predsjednik turističke zajednice Kalnik, direktor nekakve profitne zadruge koju je osnovala općina Kalnik, predsjednk društva kalničkih purana - ili tako nešto - uglavnom HSS-ova "Marica za sve" u kalničkom kraju. Jedino što nije - nije ravnatelj škole Kalnik, ali zato aktivno radi na smjeni postojeće ravnateljice. Još je i tata kalničkog dječjeg vrtića, ali se tu nije do kraja snašao. Općina Kalnik glavni je potrošač seljačko-županijskih bespovratnih fondova za poljoprivredni razvoj, redovitom odredištu križevačke-županijske seljačko-goričke politike. Kešerovo selo Kalnik ujedno je inkubator Hrvatske Seljačke Stranke i njezinih promašenih političkih i ekonomskih ideja - od bezuspješnog razvoja turizma, uzgoja purana, seljačkih zadruga, pitke vode, do biciklističke staze, iznajmljivanja kleti i rada vrtića. Imaju i prekrasan katalog. Sve aktivnosti, od kojih niti jedna nema smisla niti realizacije, financira se sa županijskog nivoa. Valjda zato kaj puca pogled sa brda Kalnik na čitavu našu županiju, pa se HSS-ovci osječaju zadovoljno kad zaokruže masnom rukom, podrignu, i pomisle: "Dragi bogek, pak je to sve naše! Tu smo mi glavni." . |
|
A kaj ste očekivali? Lepo je Marinac obečal da je ovo godina kad treba voditi računa o plaćama zaposlenih! Samo ste vi, naivne seljačine jedne podravske i sindikalne, mislili da je to za obične šljakere koji pošteno rade od 7-3! Još uvek ne razmete da podravkina menađerska bagra ima samo jedan cilj: NE OSTATI BEZ POSLA! A kad su već na tom poslu za koji su dobro plaćeni, a kad već nema nikakve kontrole, a kad su ljudi u nadzornom odboru hercegovački i hadezejski mafijaši koji pušu u istu tikvu, a kad su Podravci već takvi tikvani (završen citat Krune Hajdlera i Miroslava Kovačevića), a kad još uvijek love za ukrasti ima, a kad niko ne reagira... Zakaj ne uzeti ono kaj im pripada? Bolje rečenu legalizirati krađu. Ak vas interesira budem vam objasnil kaj znače trezorske dionice, kak se do njih dolazi, kak se prodaju i čemu zapravo služe (samo mi se javite sa komentarima). Test za trezorskih dionica Marincu i Đurđini (naravno, dobrica šef nije sam kriv) prodaju bio je "nagrada" Ivančički i Trošelju prije par tjedana. Kad niti dioničari niti nadzorni odbor (sic!), ni sindikat (moš' mislit) nisu reagirali, veliki igrači odigrali su na veliko. Svaka čast! Dosada najlegalnija pljačka Podravke i Podravkaša i Podravine! Ne očekujem niti da župan niti gradonačelnik shvate o čemu se tu zapravo radi. Samo da objasne javnosti Marinac i Đurđina po kojoj osnovi uspješnosti su ostvarili pravo za kupovinu tih trezorskih dionica po svom menađerskom ugovoru? - za krah suradnje sa Nestleom u 2003. godini? - za propast tvornice u Poljskoj 2000-2003.? - za krivu procjenu kupovine tvornice u Češkoj 2002-2003.? - za smanjenu dobit 2000-2004. godine? - za neisplaćivanje dividende dioničarima? - za nesponzoriranje ikakvih koprivničko - podravskih društvenih programa? - za seljenje centrale firme u Zagreb? - za otpuštanje 3000 ljudi u zadnjih 4 godine? - za zapošljavanje ljudi van Podravine koji obave pripravnički, upoznaju tehnologiji i onda sa referencama odu otkud su došli (Zagreb, Split, Osijek) ................ Nek mi navedu bar jedan razlog za takvu nagradu nakon 4 godine uporne stagnacije Podravke! Ili neka vrate nagradu (trezorske dionice) nazad Podravki, daju ostavke (bez isplate menađerske otpremnine) jer nisu ostvarili niti jedan cilj koja bi uprava europske firme poput Podravke morala ostvariti! Sindikat, imaš mogu podršku za energični štrajk radnika Podravke sa ciljem smjene kompletnog menađmenta koji vodi Podravku u propast, koji vodi 4000 preostalih radnika direktno u propast! Čak su dopustili da se nezamjenjiv član uprave Damir Polančec bavi politikom! A samo je dugogodišnji nezamjenjiv vrhunski član uprave. Ako se bavi politikom to znači da niti je nezamjenjiv, niti je vrhunski član uprave. Zašto su ga onda držali toliko godina na toj poziciji? Zato što su i sami nesposobni. Ajde bok, već mi je zlo od takvih, nedjelja je imam i pametnijih stvari raditi! |
|
Preti se Damir Polančec građanima Koprivnice time da je postal šef koprivničke hadeze. Sad će on nama i oca i mater. Sve po spisku. Dovel nas bu u red. Lupal bude šakom o stol. Zacrvenel se. Napravil planove. Izdal naređenja. Napravil kontrolu. Opet se zacrvenel. I opet malo lupal seljačkom šakom o stol. I uvjeraval svoje novine, svoju radio-milevu, paradon, radio-stanicu Drava, kak je najpametniji, najsposobniji, najtemeljitiji... sa njim je počela povijest i on bu odmah sve preokrenul. Hadezejska politika samo je njega čekala. Crvenilo u licu, magareće mrdanje ušiju, lupanje šakom o stol, naganjanje nogometne lopte, dernjava i tvrđenje kak su svi ostali bedaki a samo on je u pravu i da bu sve on sam na bolje promenil - oprostite to nije oznaka Julija Kuruca, nega i Damira Polančeca. Iako su oba sa istog kraja Podarvine - pravac prema Legradu (koji je oduvijek poznat po problematičnom nedostatku minerala - joda - koji osim na gušu djeluje još i na neke druge žlijezde u glavi. Mozak, racimo. Dakle, dečki moji, sad nam je na čelo našeg ljubljenog hadezeja došel provjereni kadar iz Podravke, koji nije uspješno organiziral niti proizvodnju, niti prodaju, a bogme niti Poljsku koju je tak gromoglasno preuzel na sebe da bu rešil. (Inače, prema zvaničnim statistikama - izvoz Vegete u Poljsku u godinama 1998.-2004. više je ostvarilo privatno švercanje turista povratnika sa Jadrana nego ukupan Podravkin menanđment sa svim svojim troškovima zajedno. Doduše, turisti nisu za taj uspjeh dobili menađerske stimulacije, ali zato Marinac, Polančec i drušvo - jesu.) Sva sreća da se Polačec odlučil za hadezu, a ne za komuniste, seljake ili ne neke druge (zapravo drugih niti nema). Ovima drugima mogel bi napraviti još nekakvu štetu. A za hadeze to i nije nikakva šteta. |
|
Da smo si jasni: kuham ovo dugo u sebi. Sa svojim ne malim životnim iskustvom komentirat ću događanje u podravskoj županiji i to bez dlake na jeziku i potpuno nepolitički. Nisam ni crni ni crveni, ni sirotinja ni pljačkaš. I školan sam i iskusan. I umetnik i matematičar. Morem reči da sam skoro sve prošel u životu. Pošteno me život ošinul sa svih strana i na različite načine. To me je samo očvrsnulo u odluci da ostatak proživim punim plućima. To me motivira da ovak razmišljam o sranjima koje nam serviraju gospoda političari, manageri i svi oni koji se u naše ime i s našim novcem igraju, dok je stanovnik Podravine sve siromašniji i siromašniji. Morete mi se javiti na saljidalje@net.hr. Glavni smisao ovog pisanja je da razmislite o napisanom. Glavni smisao bloga je da ga proslijedite dalje. I da dejstvujete. |
|
Da mi je da pogledam te oči vatrene. Da mi je da dodirnem ramena nemirna. Da mi je da ljubim usne rumene. Da mi je da crtam po tom nemirnom smeđem trbuhu. Da mi je da posisam te tvrde siste uzbuđene. Da se zaigram međ te noge čvrste. Da diram guzove garave. Da se igram s tom Cigankom... Vidite da nemam ništa protiv Cigana. Dapače. A to se odnosi i na dotepence (kak da ih drukčije zovem?), na sve Srbe, Slovence, Bosance, Dalmatince i sve ostale Hrvate. I sve ostale. Sve njihove prave puce tak volim ili bi ih tak volil, samo da mogu. Nema nikakve veze sa rasom, bojom kože, porijeklom, i da dalje ne serem. Valjda me razmete koji stav zauzimam. Svaka čast ljudima! Svima koji su ljudi. Ali cucke, pese, đukele svake vrst koji kopaju nos na semaforu, a prodaju nam nekakvu kulturu i uspješnost - e to su dvoličnjaci, pokvarenjaci i to i u demokraciji treba reći. A oni bi na to trebali biti spremni, već kad su si to dobro naplatili. To ti je ko da Severini nemreš reć Severina - neg moraš reć Milostiva Opatica! Svašta. Bosanski hrvati - mirno spavajte. Mi smo Podravci i sami zmešanci nastali od zagorskih prefrigancof, mađarskih kauboja, slavonske i međimuske sirotinje, vojnička smo deca Vojne krajine i Turaka, mađarskih, bečkih i talijanskih plemenitašof... i zato primamo velikog otvorenog srca svakog ko dođe u Podravinu. Tak to i treba biti. Al to isto tak znači da nas neki od vas mogu držat za budale do vijeka! |