|
Preti se Damir Polančec građanima Koprivnice time da je postal šef koprivničke hadeze. Sad će on nama i oca i mater. Sve po spisku. Dovel nas bu u red. Lupal bude šakom o stol. Zacrvenel se. Napravil planove. Izdal naređenja. Napravil kontrolu. Opet se zacrvenel. I opet malo lupal seljačkom šakom o stol. I uvjeraval svoje novine, svoju radio-milevu, paradon, radio-stanicu Drava, kak je najpametniji, najsposobniji, najtemeljitiji... sa njim je počela povijest i on bu odmah sve preokrenul. Hadezejska politika samo je njega čekala. Crvenilo u licu, magareće mrdanje ušiju, lupanje šakom o stol, naganjanje nogometne lopte, dernjava i tvrđenje kak su svi ostali bedaki a samo on je u pravu i da bu sve on sam na bolje promenil - oprostite to nije oznaka Julija Kuruca, nega i Damira Polančeca. Iako su oba sa istog kraja Podarvine - pravac prema Legradu (koji je oduvijek poznat po problematičnom nedostatku minerala - joda - koji osim na gušu djeluje još i na neke druge žlijezde u glavi. Mozak, racimo. Dakle, dečki moji, sad nam je na čelo našeg ljubljenog hadezeja došel provjereni kadar iz Podravke, koji nije uspješno organiziral niti proizvodnju, niti prodaju, a bogme niti Poljsku koju je tak gromoglasno preuzel na sebe da bu rešil. (Inače, prema zvaničnim statistikama - izvoz Vegete u Poljsku u godinama 1998.-2004. više je ostvarilo privatno švercanje turista povratnika sa Jadrana nego ukupan Podravkin menanđment sa svim svojim troškovima zajedno. Doduše, turisti nisu za taj uspjeh dobili menađerske stimulacije, ali zato Marinac, Polančec i drušvo - jesu.) Sva sreća da se Polačec odlučil za hadezu, a ne za komuniste, seljake ili ne neke druge (zapravo drugih niti nema). Ovima drugima mogel bi napraviti još nekakvu štetu. A za hadeze to i nije nikakva šteta. |