23.10.2008., četvrtak
Daruma
Daruma lutke, također poznate kao Dharma lutke, su japanske šuplje, bez nogu i ruku, lutke za želju, modelirane prema Bodhidharma- u, osnivaču i prvom patrijarhu zen- a. Tipične boje su crvena (najčešća), žuta i bijela. Lutka ima lice s brkovima i bradom, i oči potpuno bijele boje. Koristeči crnu tintu, popunjava se desno oko dok mislite na želju. Kada vam se žalja ostvari, popunite i lijevo oko. Po tradiciji prvo se ispunjava desno oko, dok lijevo ostaje prazno dok se želja ne ispuni. Večina Daruma lutaka je muško, no postoje i ženske verzije, a zovu se Hime Daruma tj. Princeza Daruma. Najpoznatiji tip Daruma lutaka je 'okiagari' tj.samo-uspravljana Daruma. Na dno se stavljalo nešto teže tako da se vrate u uspravan položaj ako iz pokušate okrenuti na bočnu stranu. Kao takav, Daruma je postao simbol za optimizam, upornost, odlučnost i jaku volju. Baziran je na starijoj samo-uspravljanoj lutki „mali debeljuškasti svečenik“ (okiagari koboshi). U 17. Stoljeću dječja pjesma opisuje samo-uspravljanog Darumu kao i njegovog modernog ekvivalenta: (oprostite, ali se rađe ne bi upuštala u prevađanje pjesmice ^^;) Hi ni! fu ni! Fundan Daruma ga Akai zukin kaburi sunmaita! Once! twice! Ever the red-hooded Daruma Heedlessly sits up again! Neke lutke imaju karaktere (kanji-e) na obrazima koji su objašnjavali želju ili molbu koju je vlasnik poželio, kao recimo zaštita voljenih. Prezime vlasnika se pisalo na bradi. Sve dok želja nije ispunjena, Daruma se izlaže na najvišu točku u kući, obično u neposrednu blizinu Budsudan- a (Budistički oltar-kućica). To je običaj ako imate samo jednog Daruma- u. Daruma- u obično možete kupiti blizu Budističkih hramova, a cijene se kreću od 500 yena (25 kn) za manje lutke (oko 5 cm), pa sve do 10,000 yena (500 kn) za veće lutke (60 cm). [Izrada Daruma] Običaj je spaljivati Daruma- e na kraju godine. To je ritual pročišćivanja Kami- a (japanska riječ koja znači duša (Bog) u Shinto vjeri), kako osoba ne bi odustala od svoje želje, ali i mogući drugi put kako bi se želja ostvarila. Ako je Daruma kupljena u hramu, možete je u istom vratiti i spaliti. Lutke kupljene u hramu imaju svoju oznaku i mnogi će je hramovi odbiti spaliti ako je nemaju. Najpoznatije spaljivanje Daruma je na 'Daruma Spomen Usluga' u Dairyuu-ji u Gifu- i, Gifu Prefektura, Japan, a održava se na početku svake godine. Kontraverzni aspekti ~ Kasnih 90- ih, nekoliko društava za zaštitu ljudskih prava i aktivista izjavila je da rađenje Daruma bez očiju (i sve vezano uz to) diskriminira slijepe. Neki mediji i političari, kako bi izbjegli negativni publicitet, prestali su prikazivati Daruma- u bez očiju. O Daruma- i ću najvjerojatnije pisati još, budući da postoji interesantna priča o postanku ove lutkice sreće ^^ |
19.10.2008., nedjelja
Tama
13.10.2008., ponedjeljak
Maneki Neko
Maneki Neko (doslovno „Pozivajuća Mačka“, također poznata kao Pozdravljajuća Mačka, Mačka koja donosi sreću, novac ili blagostanje) je česta Japanska skulptura, obično napravljena od porculana ili keramike, za koju se vjeruje da donosi sreću svojemu vlasniku. Skulptura prikazuje mačku (tradicionalna Japanska Bobtail - manska) koja 'pozdravlja' s podignutom šapom. Obično se može pronaći na ulazima restorana, prodavaonica ili drugim poslovnim objektima. Mogu se pronaći i elekrtične, odnosno skulpture na baterije, tako da mačka lagano pomiče šapu. Dizajn skulpture može biti raznolik, podignuta desna šapa navodno donosi novac, a lijeva privlači kupce. Maneki Neko može biti raznih boja, oblika, uzoraka i dekoracije, a može se naći i kao privjesak za ključeve/ mobitel, kao kasica, osvježivač zraka te kao drugi razni predmeti. Naravno, svaka boja ima svoje značenje: Bijela – donosi sreću Crna – štiti od bolesti i zlih duhova Zlatna – donosi blagostanje Srebrna – donosi dug život Roza – donosi ljubav Žuta – donosi dobru vezu Crvena – štiti od bolesti Podignuta desna šapa – donosi sreću s novcem Podignuta lijeva šapa – donosi puno kupaca/ posjetitelja Nekada se mogu naći i obje podignute šapice Maneki Neko obično imaju neke vrste ukrasa oko vrata. To može biti marama, podbradnik, šal, ali najčešće je ogrlica (ona za mačke), a može imati i zvonce. Ti predmeti su najvjerojatnije imitacija onoga što su nosile mečke bogatih obitelji tijekom Edo perioda. Pored crvene ogrlice sa crvenimn cvjetovima, hichirimen, popularna su i mala zvonca koja su bila pričvršćena kao ukras i da bi znali gdje se mačka nalazi. Podbradnik bi mogao biti vezan za često uređivanje kipova Jizo Bosatsu- a. Takvi kipovi se mogu naći kako „čuvaju“ ulaze svetišta i groblja. Jizo je zaštitnik zdravlja, i svi roditelji djece koja su se oporavila od neke bolesti za zahvalnost će staviti podbradnok Jizo-u. Maneki Neko su ponekad prikazane kako drže novčić, a taj se novac obično naziva koban, a korišten je u vrijeme Edo perioda. Koban je bio vrijedan kao jedan ryo, također rani novac Japana, ali na koban- u koji drži Maneki Neko, naznačeno je da vrijedi deset milijuna ryo- a. Novčić simbolizira sreću i blagostanje. Zato ne začuđuje što se Maneki Neko često može naći kao kasica, praksa koja seže još od 1890. godine. Ponekad je kovanica ili drugi sitni novac s lijeve strane kao ponuda. To se slično našemu bacanju novčića u fontane. Postoje mnoge priče o porijeklu Maneki Neko, a možda najpopularnija je Legenda o Gotoku-JI hramu. Ova priča, za koju se misli da datira od Edo perioda (1603. - 1867.), govori o lokalnom svećeniku koji se brinuo o Gotoku-JI hram u Tokyo- u, a čuvao je jednu mačku. Unatoč njegovom siromaštvu, svećenik je često dijelio svoju ograničenu hranu sa mačkom. Jednog dana, za vrijeme oluje jedan se čovijek sakrio pod drvo pored hrama. Dok je čekao da oluja priđe, primjetio je mačku koja ga poziva šapicom da dođe u hram. Bio je tako iznenađen da je napustio zaklon kako bi bolje vidio mačku. U tom trenutku grom je udario stablo. Zahvalan mački koja mu je spasila život, imućni čovijek je nagradio svečenika i prisvojio hram ga kao mjesto gdje se njegova obitelj može moliti. Od tada svečenik i Tama nikada više nisu bili gladni. Kada je mačka umrla, pokopana je sa svim počastima na posebno groblje, a kip je izrađen po njoj, mački koja donosi sreću, a takvog ga znamo i danas. |
10.10.2008., petak
Taiiku no hi
Dan Zdravlja i Sporta – Taiiku no hi – znan i kao Zdravstveno-Sportski dan ili Sportski dan je državni praznik u Japanu, a održava se drugog ponedjeljka u Listopadu, a ove godine proslavit će se 13.10. (od 1966. do 1999. održavan je 10.Listopada, ali od 2000. godine kao rezultat Happi Mande Seido (odluka Japanske vlade da pomake nekolicinu državnih blagdana na ponedjeljke, radeći pritom vikend od 3 dana), Zdravstveno-Sportski dan je pomaknut na drugi ponedjeljak Listopada.) Dan Zdravlja i Sporta se održava kako bi se odala počast otvaranju Olimpijskih Igara 10. Listopada 1964. godine koje su održane u Tokyo- u, a postoje kako bi promovirale sport i aktivni način života. Prvi Dan Zdravlja i Sporta održan je 10. Listopada 1966., dvije godine nakon 1964. Ljetnih Olimpijskih Igara. Listopad je odabran radi neobično kasne Olimpijade izbjegavajući Japansku vruću i kišnu sezonu, a Dan Zdravlja i Sporta je nastavio biti jedan od dražih dana u godini. To je dan promocije sporta, psihičkog i mentalnog zdravlja. Mnogo škola i društva na taj dan održava sportska natjecanja. Masashi Kishimoto, autor mange i anime Naruto, svojem je glavnom liku, Uzumaki Naruto- u 'dao' rođendan baš 10. Listopada kako bi istaknuo njegovu hiperaktivnost. ^^ |
06.10.2008., ponedjeljak
Zašto baš Kawarimono?
Jednostavno ^^ Kawarimono je jedna od variacija Koi- a tj, Nishikigoi, tj. vrsta šarana [Cyprinus carpio]. Riječ „Koi“ dolazi iz Japanskog, što jednostavno znači šaran. Uključujući obične sive i „obojane“ verzije. Homofon koi znači ljubav, privrženost, stoga u Japanu Koi simbolizira ljubav i prijateljstvo. Koi je prvotno uzgojen u Japanskoj Niigata prefekturi. Farmeri koji su radili na rižinim poljima primjetili su nekoliko šarana koji su svijetliji od drugih, ulovili ih i počeli uzgajati. U 20. stoljeću broj boja uzoraka utvrđen je, ponajprije na crveno – bijelom Kohaku. Vanjski svijet nije doznao o tom stupnju razvijenosti sve do 1914., kada je Niigata Koi- e izložila na godišnjoj izložbi u Tokyo- u. Od tada je zainteresiranost za Koi- e ekspodirala Japan- om. Koi- a možemo naći u raznim varijacijama boja, ali glavne su bijela, crna, crvena, žuta, plava i krem. Varijacije su neograničene, a uzgajatelj identificira i imenuje brojne specifične kategorije. Najpopularnija kategorija je Gosanke u koju ubrajamo Kohaku, Taisho Sanshoku i Showa Sanshoku varijacije. Japanski uzgaivači imaju mnoge godine znanja i iskustva u uzgoju i podizanju Nishikigoi- a tako da mogu prepoznati onog koji vrijede stotinjak dolara, ali i one koji mogu vrijediti i preko tisuću dolara. Neka od poznatijih imena su: Kohaku – bijeli s crvenim šarama Taisho Sanshoku (Sanke) – bijeli s crvenim i crnim šarama Showa Sanshoku (Showa) – crni s crvenim i crnim šarama Tancho – bilo koji Koi sa samo jednim crvenim krugom na glavi (čelu). Može biti Tancho Showa, Tancho Sanke, ili čak Tancho Goshiki Asagi – Koi s svijetlo plavim na leđima i crvenim na trbuhu Shusui – djelomično sličan kao Asagi Bekko – bijeli, crveni ili žuti s crnim šarama Utsurimono – crni sa crvenim, bijelim ili žutim šarama Goshiki – pretežno crni sa crvenim, bijelim, smeđim ili plavim naglašenim dijelom. Ogon – jednobojni Koi, a može biti obični ili metalik. Boje mogu biti crvena, narančasta, platinasta, žuta ili krem Kin Gin Rin – Koi sa sjajnim krljuštima. Negovo ime u prijevodu značilo bi „Zlatno Srebrne krljušti“. Gin Rin može biti bilo koji tip Koi Kawarimono (kawarigoi) – mješani tip Koi- a Doitsu-goi – Njemački šaran ... Do sada mnogi ljudi drže Koi-e kao ljubimce, ali za te vesele ribice treba imati dosta prostora budući da narastu do jedan metar, a žive čak do sedamdesetak godina. Nešto o uzgoju možete pročitati ovdje, pa se možda i vi odlučite za Koi- e ^^ |