Angelusove propovijedi

Lik blažene djevice Marije sam po sebi pretpostavlja izvanredne roditelje koji su ju odgojili. Tako na slikama i kipovima vidimo sv. Anu, majku Marijinu, kako u ruci drži knjigu, sv. Pismo, a Marija pobožno sluša nauk Božji.

Obitelj je ta koja daje pečat djetetu. Najranije godine ujedno su i najpresudnije za cjelokupni razvitak djeteta i one ga određuju i u mnogočemu utječu na njegovo kasnije ponašanje.

Sređena, stabilna, poštena i pobožna obitelj najoptimalniji je rasadnik iz kojega će niknuti i rasti zdrav podmladak. Oduvijek je bilo dobrih i uzornih obitelji, kao i loših i nikakvih. Iz ovih posljednjih, nažalost, dolaze mladi koji su izgubljeni  i koji po uzoru na svoje roditelje traže negativno društvo i negativno ozračje.

Oduvijek je tako bilo, samo što je u prošlosti bila šira društvena zajednica ta koja je bila uz roditelje i koja je podržavala dobar odgoj i temeljne ljudske vrijednosti. Tako da je čak i u komunizmu, na neki način, bilo lakše odgajati djecu i upućivati mlade ispravnom životu, nego što je to danas. Komunizam je doduše svojom bezbožničkom ideologijom ograničavao ljudske i posebno vjerske slobode, ali je upravo to držalo vjernike budnima da čuvaju svoju vjeru i svoje vrijednosti. I dok smo morali slaviti komunističke praznike i sudjelovati u proslavama njihove ideologije tim smo svjesnije čuvali svoje svetine i svijesno pristupali sakramentima.

Dok se u zemljama koje su bile pod vlašću komunizma vodila borba između negiranja Boga i rušenja vjerskih vrjednota s jedne strane i grčevite obrane vrijednosti vjere s druge strane; dotle se u demokratskim zemljama Zapada razvijao praktični materijalizam i liberalni mentalitet koji na Božje mjesto stavlja čovjeka koji ruši Božje zapovijedi i zakone zamjenjujući ih svojim ludim prohtjevima i neograničenom slobodom koja ga na koncu degradira i umjesto da bude slika Božja sve više nalikuje nekoj opakoj izopačenoj i razuzdanoj životinji.

Tako je s padom komunizma uz  osjećaj ugodnog lahora demokracije došao  do nas taj duh sekularizacije zapadnog svijeta koji se očituje u sustavnom razaranju svake pozitivne vrijednosti, pa iz naših kršćanskih vrijednosti pravi pogansku maškaradu.

Ako to pogledamo izbliza očima vjere onda moramo konstatirati da mi duboko tonemo u jedno isprazno životno ništavilo.

Što se događa s našim brakovima, koji redovito započinju po uzoru neukusnih kič vjenčanja iz američkih sapunica. Oni tako i završavaju. Svaki peti brak  završava rastavom. Svatovi u crkvu navale kao razularena rulja u špilju razbojničku. Umjesto pobožnosti i svijesti da se nalaze na svetom mjestu, tu je galama, reflektori, snimanja svih vrsta. Da ga svećenik ponekad ne spriječio, fotograf bi se

najradije popeo na oltar da uhvati taj tako značajan trenutak, koji na žalost već po vladanju u samom startu smrdi na rastavu.

Kakve su nam firme? Uglavnom ruglo i sramota. Svećenik se muči da bi te mlade vjerskom poukom pripravio na početak života u duhu vjere, ali onda nastupaju njihovi roditelji. Ako svećenik ne vrši kontrolu na ispovijed za firmu ne dođu niti neki firmanici, dođe nešto kumova i jako malo roditelja. Ali su zato na prvom mjestu frizire, skupe haljine i odijela, kumovi koji cijelu misu žvaču i neznaju se prekrižiti. Zakupljuju se skupi restorani, nek se vidi raskoš i prestiž. Pred koju godinu grupa mladih firmanika u Splitu na zajedničkoj proslavi firme završila je u bolnici zbog pretjeranog uzimanja alkohola i droge.

A sve to ima svoje korjene u obitelji.  Kršćanska obitelj oduvijek je smatrana crkvom u malom. To je bilo vidljivo već na samom ulazu u kuću. Po zidovima su bile slike svetaca i Marije. Pokućstvo na kojem su bili pobožni predmeti kao uspomene s hodočašća. Prije jela i prije spavanja mogla se čuti molitva. Danas su to stanovi lišeni svakog znaka pobožnosti i vjere. Po zidovima posteri glumica i sportaša, izdrogiranih pjevača. Po stolovima razbacane novine uglavnom žutog tiska ili zabavno – špotrskog sadržaja. U kutu sobe, gdje je nekad bilo raspelo, sada se kočoperi božanstvo televizor, a nad njime svemoćni vodeo, a sve okruženo umjesto knjigama, raznim kazetama i disketama. A da i ne spominjemo internet i sva zla koja s njime ulaze tajno u obitelj. Umjesto molitve čuje se treštanje razorne glazbe i krika kakvog bubuljičavog pubertetlije jer mu majka ili baka nije pripremila  jelo koje on hoće i kako hoće.

Ovaj površni prikaz stanja u našim domovima i obiteljima pokazuje prijelaz iz religioznog u sekularno – svjetovno. Da ne kažem bezbožno. A sve se to događa bez otpora, borbe i nastojanja da se sačuvaju vrijednosti vjere i života dostojnog čovjeka. Jer sredina i kultura (odnosno ne-kultura) vode nas, a da to i ne opažamo, do one točke kada više nema osjećaja prisutnosti zla i njegovog razornog učinka.

Vidimo zla svih vrsta i toliko smo se na njih naviknuli da više nitko na to i ne obraća pozornost. Najveći nedostatak našeg vremena je to što je izgubljen osjećaj grijega. Na vješt se način ruše ljudske i obiteljske vrijednosti koje proizlaze iz Božje Objave. Ono što Crkva uči za dobro čovjeka, na različite se načine izvrgava ruglu i ruši s tvrdnjom da je to nazadno, zaostalo. A taj tobožnji ''napredni'' i bezgranično slobodni način života doveo je do strašnih posjedica droge, svih vrsta ovisnosti, nasilja i svakog drugog zla koje pogađa mlade ljude koji još zapravo nisu započeli živjeti, a već su životni dezerteri, na brizi društva ili u klinikama za odvikavanje od ovisnosti ili u specijalnim domovima za maloljetne delikvente.

I premda je stanje alarmantno, za neke liberalne grupacije koje često imaju svoju podršku u javnim medijima, mi smo još uvijek prekonzervativni i daleko od Europe, a glavni krivac za to je Crkva.

Hvala Bogu da je tako. Jednako tako, hvala Bogu da još uvijek ima svijesnih roditelja i zdravih obitelji koje ne žele pokleknuti pred najezdom zla i destrukcije.

Jednako tako postoje i na Zapadu male, ali žilave obiteljske oaze koje ne žele slijediti pomodne trendove koji doslovce vode u propast. Oni se okupljaju u svojim župskim zajednicama, a u svojim obiteljima prakticiraju molitvu i duhovni život koji ih ispunja mirom i srećom.

Treba se probuditi dok još nije prekasno. U obiteljski život utkati vrijednosti vjere koje će nas čuvati od zla, posebno mlade koji su posebno izloženi zlu. Uz već tradicionalne oblike vjerničkog života, kao što je molitva, sakramenti, hodočašća; treba tražiti nove i djelotvorne puteve obnove obitelji u duhu vjere i kršćanskih vrijednosti. Tako bi se roditelji trebali uključiti u pripravu njihove djece za primanje sakramenata i doslovce ih voditi na tom putu. Djete koje vidi kraj  sebe svog roditelja na nedjeljnoj misi upijati će svaku riječ iz nedjeljnih čitanja i propovijedi jer će imati svjedočanstvo svojih roditelja da je to vrijednost do koje i oni drže.

Tada će nam lik majke Ane s Biblijom i molitvenikom u ruci ponovno postati privlačan  i inspirativan za vrijeme u kojemu živimo. Jer Božja Riječ  je vječna i nikada ne zastarjeva. Istina, plodovi vjere polako dozrijevaju i traže odricanja, ali su ljekoviti i spasonosni. Dok plodovi pomodarskog uživalačkog mentaliteta donose trenutačna zadovoljstva u kojima je upakiran otrov kojega žrtva nije svijesna do pred samu propast koju nažalost ne treba dugo čekati.

Stoga je potrebno, kako je rekao blagopokojni papa Ivan pavao II. da suvremene obitelji ponovno nađu sebe, a to znači poštivati njezine vrijednosti , kao i upoznati opasnosti koje joj prijete. Amen.

Molitva vjernika

Slaveći blagdan svetih roditelja B.D. Marije, uputimo svoje smjerne molitve nebeskom Ocu.

1.     Za svetu Crkvu katoličku, da poraste svijest obiteljskog života koji je temelj svakog zdravog društva, -Molimo te.

2.     Za mlade obitelji, da ih učvrstiš i očuvaš od suvremenih stranputica, kako bi bile rasadnici novog kršćanskog života, - Molimo te.

3.     Za majke i očeve da poput Joakima i Ane u duhu pobožne predaje odgajaju svoju djecu, - Molimo te.

4.     Za odgovorne na vlasti da donose zakone i uredbe koji će poticati rađanje djece, te njihov odgoj i školovanje, - Molimo te.

5.     Za sve koji se bave odgojem mladih da s puno ljubavi i stručnosti pristupaju tom odgovornom poslu, - Molimo te.

6.     Za naše majke, da poput Ane i Marije u njihovom odgovornom zadatku majčinstva traže pomoć odozgo, - Molimo te.

7.     Za naše pokojne da ugledaju svjetlost nebeskog kraljevstva, - Molimo te.

Primi Gospodine molitve svoga naroda i daj nam i ono što ne znamo ili se ne usudimo moliti, po Kristu Gospodinu našem. Amen.