Angelusove propovijedi

Lik blažene djevice Marije sam po sebi pretpostavlja izvanredne roditelje koji su ju odgojili. Tako na slikama i kipovima vidimo sv. Anu, majku Marijinu, kako u ruci drži knjigu, sv. Pismo, a Marija pobožno sluša nauk Božji.

Obitelj je ta koja daje pečat djetetu. Najranije godine ujedno su i najpresudnije za cjelokupni razvitak djeteta i one ga određuju i u mnogočemu utječu na njegovo kasnije ponašanje.

Sređena, stabilna, poštena i pobožna obitelj najoptimalniji je rasadnik iz kojega će niknuti i rasti zdrav podmladak. Oduvijek je bilo dobrih i uzornih obitelji, kao i loših i nikakvih. Iz ovih posljednjih, nažalost, dolaze mladi koji su izgubljeni  i koji po uzoru na svoje roditelje traže negativno društvo i negativno ozračje.

Oduvijek je tako bilo, samo što je u prošlosti bila šira društvena zajednica ta koja je bila uz roditelje i koja je podržavala dobar odgoj i temeljne ljudske vrijednosti. Tako da je čak i u komunizmu, na neki način, bilo lakše odgajati djecu i upućivati mlade ispravnom životu, nego što je to danas. Komunizam je doduše svojom bezbožničkom ideologijom ograničavao ljudske i posebno vjerske slobode, ali je upravo to držalo vjernike budnima da čuvaju svoju vjeru i svoje vrijednosti. I dok smo morali slaviti komunističke praznike i sudjelovati u proslavama njihove ideologije tim smo svjesnije čuvali svoje svetine i svijesno pristupali sakramentima.

Dok se u zemljama koje su bile pod vlašću komunizma vodila borba između negiranja Boga i rušenja vjerskih vrjednota s jedne strane i grčevite obrane vrijednosti vjere s druge strane; dotle se u demokratskim zemljama Zapada razvijao praktični materijalizam i liberalni mentalitet koji na Božje mjesto stavlja čovjeka koji ruši Božje zapovijedi i zakone zamjenjujući ih svojim ludim prohtjevima i neograničenom slobodom koja ga na koncu degradira i umjesto da bude slika Božja sve više nalikuje nekoj opakoj izopačenoj i razuzdanoj životinji.

Tako je s padom komunizma uz  osjećaj ugodnog lahora demokracije došao  do nas taj duh sekularizacije zapadnog svijeta koji se očituje u sustavnom razaranju svake pozitivne vrijednosti, pa iz naših kršćanskih vrijednosti pravi pogansku maškaradu.

Ako to pogledamo izbliza očima vjere onda moramo konstatirati da mi duboko tonemo u jedno isprazno životno ništavilo.

Što se događa s našim brakovima, koji redovito započinju po uzoru neukusnih kič vjenčanja iz američkih sapunica. Oni tako i završavaju. Svaki peti brak  završava rastavom. Svatovi u crkvu navale kao razularena rulja u špilju razbojničku. Umjesto pobožnosti i svijesti da se nalaze na svetom mjestu, tu je galama, reflektori, snimanja svih vrsta. Da ga svećenik ponekad ne spriječio, fotograf bi se

najradije popeo na oltar da uhvati taj tako značajan trenutak, koji na žalost već po vladanju u samom startu smrdi na rastavu.

Kakve su nam firme? Uglavnom ruglo i sramota. Svećenik se muči da bi te mlade vjerskom poukom pripravio na početak života u duhu vjere, ali onda nastupaju njihovi roditelji. Ako svećenik ne vrši kontrolu na ispovijed za firmu ne dođu niti neki firmanici, dođe nešto kumova i jako malo roditelja. Ali su zato na prvom mjestu frizire, skupe haljine i odijela, kumovi koji cijelu misu žvaču i neznaju se prekrižiti. Zakupljuju se skupi restorani, nek se vidi raskoš i prestiž. Pred koju godinu grupa mladih firmanika u Splitu na zajedničkoj proslavi firme završila je u bolnici zbog pretjeranog uzimanja alkohola i droge.

A sve to ima svoje korjene u obitelji.  Kršćanska obitelj oduvijek je smatrana crkvom u malom. To je bilo vidljivo već na samom ulazu u kuću. Po zidovima su bile slike svetaca i Marije. Pokućstvo na kojem su bili pobožni predmeti kao uspomene s hodočašća. Prije jela i prije spavanja mogla se čuti molitva. Danas su to stanovi lišeni svakog znaka pobožnosti i vjere. Po zidovima posteri glumica i sportaša, izdrogiranih pjevača. Po stolovima razbacane novine uglavnom žutog tiska ili zabavno – špotrskog sadržaja. U kutu sobe, gdje je nekad bilo raspelo, sada se kočoperi božanstvo televizor, a nad njime svemoćni vodeo, a sve okruženo umjesto knjigama, raznim kazetama i disketama. A da i ne spominjemo internet i sva zla koja s njime ulaze tajno u obitelj. Umjesto molitve čuje se treštanje razorne glazbe i krika kakvog bubuljičavog pubertetlije jer mu majka ili baka nije pripremila  jelo koje on hoće i kako hoće.

Ovaj površni prikaz stanja u našim domovima i obiteljima pokazuje prijelaz iz religioznog u sekularno – svjetovno. Da ne kažem bezbožno. A sve se to događa bez otpora, borbe i nastojanja da se sačuvaju vrijednosti vjere i života dostojnog čovjeka. Jer sredina i kultura (odnosno ne-kultura) vode nas, a da to i ne opažamo, do one točke kada više nema osjećaja prisutnosti zla i njegovog razornog učinka.

Vidimo zla svih vrsta i toliko smo se na njih naviknuli da više nitko na to i ne obraća pozornost. Najveći nedostatak našeg vremena je to što je izgubljen osjećaj grijega. Na vješt se način ruše ljudske i obiteljske vrijednosti koje proizlaze iz Božje Objave. Ono što Crkva uči za dobro čovjeka, na različite se načine izvrgava ruglu i ruši s tvrdnjom da je to nazadno, zaostalo. A taj tobožnji ''napredni'' i bezgranično slobodni način života doveo je do strašnih posjedica droge, svih vrsta ovisnosti, nasilja i svakog drugog zla koje pogađa mlade ljude koji još zapravo nisu započeli živjeti, a već su životni dezerteri, na brizi društva ili u klinikama za odvikavanje od ovisnosti ili u specijalnim domovima za maloljetne delikvente.

I premda je stanje alarmantno, za neke liberalne grupacije koje često imaju svoju podršku u javnim medijima, mi smo još uvijek prekonzervativni i daleko od Europe, a glavni krivac za to je Crkva.

Hvala Bogu da je tako. Jednako tako, hvala Bogu da još uvijek ima svijesnih roditelja i zdravih obitelji koje ne žele pokleknuti pred najezdom zla i destrukcije.

Jednako tako postoje i na Zapadu male, ali žilave obiteljske oaze koje ne žele slijediti pomodne trendove koji doslovce vode u propast. Oni se okupljaju u svojim župskim zajednicama, a u svojim obiteljima prakticiraju molitvu i duhovni život koji ih ispunja mirom i srećom.

Treba se probuditi dok još nije prekasno. U obiteljski život utkati vrijednosti vjere koje će nas čuvati od zla, posebno mlade koji su posebno izloženi zlu. Uz već tradicionalne oblike vjerničkog života, kao što je molitva, sakramenti, hodočašća; treba tražiti nove i djelotvorne puteve obnove obitelji u duhu vjere i kršćanskih vrijednosti. Tako bi se roditelji trebali uključiti u pripravu njihove djece za primanje sakramenata i doslovce ih voditi na tom putu. Djete koje vidi kraj  sebe svog roditelja na nedjeljnoj misi upijati će svaku riječ iz nedjeljnih čitanja i propovijedi jer će imati svjedočanstvo svojih roditelja da je to vrijednost do koje i oni drže.

Tada će nam lik majke Ane s Biblijom i molitvenikom u ruci ponovno postati privlačan  i inspirativan za vrijeme u kojemu živimo. Jer Božja Riječ  je vječna i nikada ne zastarjeva. Istina, plodovi vjere polako dozrijevaju i traže odricanja, ali su ljekoviti i spasonosni. Dok plodovi pomodarskog uživalačkog mentaliteta donose trenutačna zadovoljstva u kojima je upakiran otrov kojega žrtva nije svijesna do pred samu propast koju nažalost ne treba dugo čekati.

Stoga je potrebno, kako je rekao blagopokojni papa Ivan pavao II. da suvremene obitelji ponovno nađu sebe, a to znači poštivati njezine vrijednosti , kao i upoznati opasnosti koje joj prijete. Amen.

Molitva vjernika

Slaveći blagdan svetih roditelja B.D. Marije, uputimo svoje smjerne molitve nebeskom Ocu.

1.     Za svetu Crkvu katoličku, da poraste svijest obiteljskog života koji je temelj svakog zdravog društva, -Molimo te.

2.     Za mlade obitelji, da ih učvrstiš i očuvaš od suvremenih stranputica, kako bi bile rasadnici novog kršćanskog života, - Molimo te.

3.     Za majke i očeve da poput Joakima i Ane u duhu pobožne predaje odgajaju svoju djecu, - Molimo te.

4.     Za odgovorne na vlasti da donose zakone i uredbe koji će poticati rađanje djece, te njihov odgoj i školovanje, - Molimo te.

5.     Za sve koji se bave odgojem mladih da s puno ljubavi i stručnosti pristupaju tom odgovornom poslu, - Molimo te.

6.     Za naše majke, da poput Ane i Marije u njihovom odgovornom zadatku majčinstva traže pomoć odozgo, - Molimo te.

7.     Za naše pokojne da ugledaju svjetlost nebeskog kraljevstva, - Molimo te.

Primi Gospodine molitve svoga naroda i daj nam i ono što ne znamo ili se ne usudimo moliti, po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Prekidamo s čitanjima iz Markova evanđelja i započinjemo ciklus od nekoliko nedjelja o kruhu iz evanđelja koje nam je zapisao evanđelist Ivan, a riječ je o umnažanju kruha te euharistiji.

 Nije uzalud izabrano prvo čitanje iz knjige o Kraljevima gdje prorok umnaža hranu na način kako će to kasnije učiniti Isus. Narod koji je vidio čudo s kruhovima i ribama uskliknuo je: ''Ovo je uistinu prorok koji ima doći na svijet!''  Njihova je reakcija bila razumljiva što su ga htjeli  na silu zakraljiti. Imati kralja čudotvorca koji će ih na čudesan način hranti, ispunjenje je snova o kojima mašta sirotinja cijelog svijeta. Vidjevši da nije shvaćen povukao se u goru, posve sam.  U životu Isusovu  biti će još samoća, a najteža će sigurno biti ona kada će umirati na križu, sam, neshvaćen, jer veličinu takvog djela spasenja i žrtvu ljudi nisu mogli shvatiti.

 Premda je bio povod čudu glad; kako u slučaju  proroka Elizeja tako i kod Isusa, ipak, to umnažanje hrane nikako ne bi trebalo shvatiti prvenstveno  kao neko socijalno ili karitativno djelo jer bi to značilo uvoditi u realan život  bajkovitost, premda ima i danas dosta vjernika koji vjeru tako shvaćaju. Ovdje se radi o tome da se pokaže kako postoji prorok i njegova moć koju ima od Boga. Jednako tako  i u Isusovom slučaju to je prije svega potvrda njegove Božanske moći. Treba dobro promotriti kako on to radi. On uzima hranu, zahvaljuje i onda dijeli. Dok ostali evanđelisti koriste riječ blagosloviti – eulogesen, Ivan uzima zahvaliti – euharistesas, od čega će na samom početku kršćanstva nastati riječ euharistija. Euharistija je zahvaljivanje. Dakako, najuzvišeniji je sakramentalni vid (sacramentum = sveti čin), ali i svako drugo zahvaljivanje i blagoslivljanje postaje sakrament koji nas ''nasićuje'' – hrani. Od skromnog čini obilje. I u običnom govoru se kaže za osobu koja puno trpa u sebe da nema Božjeg blagoslova. Oni koji žude i hlepe po imati ustvari nemaju ili ako imaju nije im blagoslovljeno. Zabrinuti su da im nebi  ponestalo i zbog toga su nesretni. Naprotiv, blagoslovljeno je dostatno pa makar bilo skromno. Uvijek se odnekud nađe! To je tajna blagoslova i zahvale. Tako da naš cjelokupni, svagdašnji život može postati euharistija. To je taj čudesni izvor hrane koji Isusovi suvremenici nisu razumljeli, kao što mnogi niti danas ne razumiju ulogu Crkve pa misle da bi ona trebala prije svega biti socijalna ustanova, a u svemu tome u igru uvesti čudo. Tako bajkovito shvaćena vjera gubi iz vida bit a trči za iluzijama.

Molitva vjernika

Zajedno s Kristom u jednom Duhu sabrani, iznesimo svoje molitve nebeskom Ocu.

1.     Obdari Gospodine Crkvu svoju osjećajem za siromašne i one koji oskudijevaju, - Molimo te.

2.     Pomozi nam da shvatimo kako si ti Gospodine izvor prave, vječne i nepropadljive hrane za naš duševni i tjelesni život, - Molimo te.

3.     Ispuni Gospodine odgovorne iskrenom željom i nastojenjem da pomažu siromašnima i onima koji se teže snalaze u životu, - Molimo te.

4.     Daj da poslodavci shvate kako je ružno i nemoralno iskorištavati ljude koji nemaju drugi izbor nego prihvaćaju svaki posao, kako god slabo bio plaćen, - Molimo te.

5.     Potakni i nas i našu župnu zajednocu, da iz svojih skromnih sredstava budemo spremni pomagati onima koji su u nevolji, - Molimo te.

6.     Pomozi nam Gospodine da shvatimo koliko nam je poreban tvoj blagoslov kako bismo bili sretni i zadovoljni onim što imamo, - Molimo te.

7.     Nagradi naše pokojne vječnim životom za sve što su učinili svome bližnjemu, - Molimo te.

Gospodine  Bože, ti nas svake nedjelje hraniš kruhom svetim, za život vječni. Daj da taj sveti kruh tvoga nebeskog Sina blagujemo s poštovanjem i pobožnošću, to molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Tri se Marije spominju u Evanđelju  koje su išle za Isusom. Prema nekim tumačenjima to bi bila ipak samo jedna osoba, današnja svetica sv. Marija Magdalena. To je ona iz koje je Isus istjerao sedam zloduha. Ona koja je stajala s Isusovom majkom Marijom pod križem i kojoj se prvoj Isus ukazao kraj groba.

Pučka pobožnost sve tamo od srednjeg vijeka spominje tri Marije. Tako se u jednoj narodnoj uskrsnoj pjesmi pjeva:

''Tri Marije idu,

Isusa da vide:

Anđeo im kaže

Nema kog' da traže.

Aleluja.''

Marija iz Magdale iz koje je Isus istjerao sedam zloduha i koja je prije toga bila bludnica, svakako je više nego zanimljiva osoba za one koji žele potpuno biti Božji.

Dok se naša površna razmatranja uglavnom bave njezinim obraćenjem; koja ističu njezino pokajanje, zatim ''odriješenje'' koje joj je dao Isus, da bi onda uslijedilo cjeloživotno kajanje za počinjene grijeha.  Tipična je shema kako mnogi shvaćaju sakrament ispovijedi. Tako bi prema nekim legendama ona otišla u pustinjake i tu u pećini činila pokoru.

Postavlja se ozbiljno pitanje: Dali je nakon iskrenog pokajanja i oprosta grijeha uopće potrebna doživotna pokora ili bi trebala uslijediti radost zbog kvalitativno novog stanja u kojemu se obraćeno dijete Božje sada nalazi? Kako je to s njezinim pustinjaštvom ipak samo neprovjerena legenda, trebali bi se prikloniti ovom drugom tumačenju.

Isus joj oprašta. Snagom njegovog autoriteta među narodom njoj je ponovno vraćeno dostojanstvo koje je prema Starom zakonu bilo zauvijek izgubljeno; kako na društvenom, tako i na duhovnom planu.

Bilo je u povijesti svetaca i svetica koji su bili veliki grešnici pa su se obratili i svojim životom zaslužili da ih se proglasi svetima, ali nitko nije postigao toliko uzdignuće i neki tipološki značaj na relaciji grješan – svet kao što je to slučaj kod Marije Magdalene. Nju se časti imenom ''ravnoapostolskom'', naslov koji se rijetko kojem svecu dodjeljuje. Svakako da je u pozadini svega Isusov autoritet. Ona je osoba iz evanđelja.

No, postoji još nešto u njezinom životu što ne bi smjeli smetnuti s uma, a to su naglašene mistične crte njezina karaktera. Ako odbacimo iskrivljenu sliku o misticima kao nekim čudacima, obavijenim famom viđenja i čudesa, a prihvatimo istinu da su to osobe koje tragaju za bezuslovnom ljubavlju i utapanjem s voljenom osobom, onda već imamo jasnije obrise u cjelokupnom životu Marije Magdalene.

Nakon lutanja i razočaranja ona konačno nalazi Izvor žive vode. Onoga koji je Život vječni,  bezgranična ljubav i milosrđe. To je čeznuće i cilj svakog pravog mistika.

Zanimljivo  da svijet mistike nema neki svoj osebujni način izražavanja takve ljubavi, nego se služi emotivno nabijenim svjetovnim ljubavnim pjesništvom. Stoga sve pohvale sastavljivačima Liturgijskih svetačkih čitanja za blagdan svete Marije Magdalene, jer nema prikladnijeg teksta nego što je fragment iz ''Knjige Pjesme nad pjesmama'', koji smo čuli u prvom čitanju, da bi potom uslijedilo Pavlovo svjedočenje kako 'odsada više ne poznajemo Krista po tijelu...'

Antifona predevanđeoska sažima najveću radost današnje svetice i konačno kulminaciju njezine proslave:

Marijo, o reci što je?

Što ti oko vidjelo je?

''Grob ja vidjeh Krista Boga,

Svijetlu slavu uskrsloga!''

I za kraj nešto iz naše prizemne svakidašnjice.

''Gledaj ju kakva svetica, a znamo kakva je u mladosti bila!''

Tako razmišljamo mi ljudi. Samo Bog poznaje svoje zaljubljenike i privija ih k sebi. Amen.

Molitva vjernika:

Bogu Ocu ljubavi i svakog milosrđa prema nama grješnicima, uputimo svoje molitve:

1.     Gospodine, ti nas poznaješ, ti znaš kakvi smo, grješni i slabi; izliječi naše slabosti, zaliječi rane, što nam ih grijeh učini. –Molimo te.

2.     Oče naš nebeski, ti dobro poznaješ sva naša lutanja i traženja sreće; pomozi nam da  iskusimo Tvoju beskrajnu ljubav i da ti jednom iskreno iz dna duše, uzmognemo reči: Gospodine, srećo moja jedina. – Molimo te.

3.     Gospodine, živimo u svijetu koji Te ne poznaje. Živimo u svijetu koji plaća danak vlastitog zastranjenja i ludosti. Pošalji dašak blagoslova na ovaj svijet. Zalij ga svojom ljubavlju, premda to i nismo zaslužili. – Molimo te.

4.     Mladost našu sačuvaj u vjeri i plemenitosti. – Molimo te.

5.     Po zagovoru današnje svetice sv. Marije Magdalene, daj našim pokojnima da se duše njihove uzraduju Tvome licu, kao što se i ona uzradovala na prvo Uskrsno jutro. – Molimo te.

Primi, Gospodine, molitve naše i daj nam i ono  što sami neznamo izmoliti. To molimo po Kristu Gospodinu našemu.

Današnje prvo čitanje iz knjige proroka Jeremije i Markovo Evanđelje imaju  zajedničku temu: pastire naroda. S time da se u prvom čitanju govori kakav pastir ne smije biti, a u evanđelju kakav jest dobri pastir.

U vrijeme proroka Jeremije pastiri naroda – vladari, nisu se brinuli za dobro svoga naroda i tako završili u ropstvu. Prorok ih stoga prokazuje kao krivce, ali onda naviješta mesijansko vrijeme kada će se Bog sam pobrinuti za svoj narod i poslati pastira kojega će zvati; ´''Gospodin, pravda naša.''

 I doista, Isus nakan odmoriti se sa svojim učenicima, vidi kako dolaze ljudi pješice iz svih gradova i sažale mu se jer bijahu kao ovce bez pastira. Dok su narodni poglavari kupovali vlast nad narodom od Rimljana Isus dijeli skrb i ljubav Očevu za svoj narod.

Vrijeme je ređenja mladomisnika za nama. Sada se redaju mlade mise. Nema ih brojčano puno. Ono što je važnije je pitanje kakvi će to biti pastiri za ovo naše nemirno i izbirljivo vrijeme? Trebati će im puno milosti i podrške Božjeg naroda. Na žalost koliki su posustali u najbolim godinama svoga svećeničkog rada, a veliku odgovornost snose upravo njihovi vjernici, jer ih nisu prihvatili kao svoje pastire, nego su im odmah počeli tražiti mane. Puno mogu vjernici učiniti za svoga svećenika ako ga prihvate kao svoga. Ako mu ponude suradnju i pomoć, onda će se i on lakše okrenuti k njima i eventualne svoje slabosti koje ima kao čovjek ne će morati skrivati niti glumiti i tako biti zaokupljen samim sobom, nego će se lakše posvetiti onima kojima je poslan i duhovno rasti i saziđivati Crkvu na obostranu radost.

U evanđelju se spominje kako Isus svoje učenike šalje na samotno mjesto da se odmore. U tome bi sigurno bio najomiljeniji poslodavac koji skrbi za svoje suradnike, a ne da ih prisiljava na rad i svetkom i petkom, a sve zahvaljujući zakonskim uredbama koje im to dopuštaju. Umjesto da toliki mladi roditelji barem u nedjelju budu uz svoju djecu i da se raduju zajedničkom odmoru, moraju biti na radnom mjestu u veletrgovinama kamo zalaze besposleni građani koji ne znaju osmisliti nedjeljni odmor drugačije  nego šetati veletrgovinama i razgledavati robu koju nikada neće kupiti ili kupuju stvari koje nikada ne će trebati.

Pavao apostol u poslanici tumači Efežanima koji su bili pogani da ih je Isus po svojoj krvi, dakle svojom mukom na križu, približio Bogu. ''Doista, on je Mir naš,'' kaže Pavao. Pastir koji donosi mir. On nas pomiruje i s nama samima, da budemo u sebi sretni i blagoslovljeni jer imamo tolikog i tako dobrog Pastira. Amen.

Molitva vjernika:

Pomolimo se Bogu Ocu nebeskom koji se u Kristu pokazao kao pastir svih ljudi.

1.     Učini Crkvu svoju utočištem žalosnih, tjeskobnih i onih koji su napušteni, - Molimo te.

2.     Za sve one kojima si povjerio pastirsku službu, daj da ustraju u nasljedovanju nebeskog Pastira, - Molimo te,

3.     Za ovaj svijet, da poraste osjećaj brige za siromašne narode koji si sami ne mogu pomoči, - Molimo te.

4.     Svojom snagom i svom čvrstinom pritisni ohole i samodopadne  predstavnike vlasti bogatih i močnih naroda, da uvide i isprave nepravedne političke poteze, posebno prema narodima koji trpe vlastitu ili tuđu tiraniju, - Molimo te.

5.     Za sve koji su zavedeni krivim naukom odlutali od tebe,  da im milosrdno oprostiš grijehe, - Molimo te.

6.     Za nas ovdje sabrane, da nas po ovoj gozbi obnoviš za radosno služenje braći i sestrama, - Molimo te.

7.     Za naše pokojne, da ugledaju svjtelost vječnu, - Molimo te.

Primi Gospodine ove naše molitve , a i sve one koje nosimo u našim srcima, ispuni nas milošću Duha Svetoga da na svojim životnim putevima nasljedujemo Krista, dobrog pastira, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

U današnjem prvom čitanju iz Knjige proroka Amosa dolazi do izražaja temeljna Božja poruka, kako Božja riječ nije 'okovana' niti je u vlasti bilo koga. Izraelsko kraljevstvo je bilo podijeljeno na Judeju i Izrael pa su tako postojala i dva svetišta; ono u Jeruzalemu za Judeju i Betel za Izrael. Prorok Amos je iz Judeje, a svoju proročku djelatnost obavlja u Izraelu i ne samo to nego govori kako će Izrael u izagnanstvo, a kralj Jeroboam će poginuti od mača. Stoga mu svećenik betelski Amasja poručuje neka bježi u zemlju Judinu i tamo neka jede kruh i tamo neka proriče. To 'jesti kruh' znači da su proroci bili plačeni za svoj rad. Amos mu odgovara: ''Nisam ja prorok niti proročki sin nego stočar i gajitelj divljih smokava. Ali Gospodin me uze od stada…'' Time mu prorok Amos daje do znanja da on nije ovisan o nikome i da ne treba ničiju plaću jer on je poljodjelac, a to što proriče to je poziv od Gospodina.
Tragom današnjeg psalma koji nas poziva: ''Da poslušam što mi to Gospodin govori;'' poslušajmo što nam Gospodin poručuje u evanđelju. Sva evanđelja u liturgiji počinju riječima: ''U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima…'' Međutim nedjeljna nas čitanja evanđelja ne žele samo prenijeti 'u ono vrijeme', ona nam žele snagom Duha dati poruku za današnje vrijeme. Svaka krštena osoba, prema svojim mogućnostima i znanju pozvana je da naviješta radosnu vijest. Doduše, za to se traži živa vjera a ne okamina tradicijom i običajima. Evanđelist Marko ne propušta izvijestiti kako su i Isusovi učenici izgonili zloduhe poput učitelja i da je to bio sastavni dio njihova poslanja. Nama danas to istjerivanje zloduha zvuči nekako nestvarno, više mitski…. Međutim, u Sv. pismu riječ duh pokriva područje od atmosfere koja vlada među ljudima, čovjekovog raspoloženja, sinonim je za negativne i pozitivne energije na području čovjekovog zdravlja, kao i duha koji je osoba.
Dobro nam je poznata atmosfera nečistog duha među ljudima. Poremečeni međuljudski odnosi. Mržnja, zavist, zlo oko. Mnogi provode osam pa i više sati danomice u društvu gdje se ružno psuje, druge ogovara, kleveće, a da ne govorimo o raznim vidovima prostaštva i svakojakog primitivizma. U takvoj atmosferi osjeća se nečisti duh na djelu. Ali nije samo riječ o atmosferi nego i o osobnom djelovanju. Često ponavljana rečenica da je najveća pobjeda sotone upravo u tome da je ljude uvjerio da ne postoji, uvijek ponovno dobiva novo značenje i težinu. Svjedoci smo tolike mržnje na Crkvu, crkvene službenike i praktične vjernike da to i ne možemo drugačije protumačiti nego kao djelo zla kao osobe. Jasno, treba odbaciti nekakva spektakularna istjerivanja zloduha na tzv. duhovnim seminarima koji se iskrenog vjernika doimlju više kao žalosna parodija na Isusovo djelovanje na tom području. Naše poslanje također je opremljeno vlašću koju smo primili po sakramentima u smislu da rastjerujemo zlo unošenjem svjetla vjere i duha evanđelja. Dobrota i pravednost, istinoljubivost i strpljivost; način je kojim doprinosimo preobrazbi ovoga svijeta da postane kraljevstvo istine, pravednosti i mira – jednom riječju otastveno kraljevstvo Božje na zemlji. Amen.


Molitva vjernika

Duh nas je Sveti sabrao na slavlje Kristova otajstva otkupljenja. Uputimo Ocu nebeskome svoje molitve.

1. Za Crkvu po cijelom svijetu da vjerno navješta evanđelje ljubavi i mira, - Molimo te.
2. Za svetog oca, biskupe, svećenike i sav Božji narod da ti služe poslušni u Duhu, - Molimo te.
3. Za sve kršćane da ih vodi duh jedinstva i iskrene vjere, - Molimo te.
4. Za ljude svijeta da se okrenu temeljnim vrijednostima života, a odreknu zla koje ih zarobljuje, - Molimo te.
5. Za sve nas okupljene, da se čuvamo zloga duha, a prihvaćamo put evanđelja, - Molimo te.
6. Za mlade kršćane da znaju razlikovati dobro od zloga, - Molimo te.
7. Za naše pokojne, da ih primiš u svoje kraljevstvo, - Molimo te.

Primi nebeski Oče naše molitve i pomozi nam da vazda hodimo putem koji nam je pokazao tvoj Sin Isus Krist koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen.

U prvom čitanju iz Knjige proroka Ezekijela dobiva se jasna slika o ulozi proroka. Njega Duh podiže da govori. Njega, koji je jedan od onih kojima treba govoriti Gospodin šalje ''k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Gospodin Bog! I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.'' (Ez 2, 4-5) Proročka uloga bila je nezahvalna s obzirom da je trebao govoriti onima koji nisu bili spremni slušati. Još je gore ako je bio iz njihove sredine - jedan od njih. To se dogodilo i samom Isusu koji je došao u svoj zavičaj s učenicima. Ni njegova mudrost koju su imali priliku čuti, niti silna djela o kojima je glas dopro do njih nisu bili presudni, jer ih je smetalo što mu poznaju roditelje i rodbinu. Jednostavno, bio je previše običan, jedan od njih i što bi im on to mogao novo poručiti? Stoga im Isus govori da je 'prorok bez časti jedino u svom zavičaju'.
Niti mi nismo ništa bolji kada se radi o proročkim porukama koje nam Gospodin šalje po našim suvremenicima.
On nam prilazi na jednostavan ljudski način. Kao što je to lijepo rekao sv. Augustin: ''Bog je u Bibliji ljudima govorio na ljudski način.''
A mi smo spremniji prihvatiti Božju poruku kroz neobično. Božja riječ koju svake nedjelje slušamo i o kojoj bismo trebali uz pomoć svećenikovog ili biskupovog tumačenja razmišljati i usvojiti, teško se probija do našeg srca. Međutim, kad se radi o nekim tobožnjim privatnim porukama ili čudesima, postanemo odjednom nevjerojatno prijemčivi. Mnogi naši vjernici, koji su hladni kad je u pitanju nedjeljno bogoslužje, ali brzo načule uši kada je riječ o nečem ''nadnaravnom'' Umjesto uobičajenog, svagdašnjeg hoda putem vjere i vršenja svojih dužnosti privlačnija im je neka nova duhovna senzacija. Duhovni mjehuriči od sapunice, slama koja tek plane i ugasi se. Mjesta ukazanja nabijena ''posebnom energijom'' cilj su hodočašćenja mnogih naših vjernika.
Životna je mudrost u običnom i svakodnevnom išćitati ono neobično, nesvakidašnje koje je plod mudrosti koja dolazi od Boga. ''K svojima dođe i njegovi ga ne primiše'' (Iv 1,11). Jer je bio previše običan. Božju riječ, koju čujemo u nedjelju tako lako prečujemo jer nam je previše poznata. Mislimo da sve to već znamo i da nam više nije potreban napor kojim bismo ušli u njezinu dubinu, pravi smisao. Ne privlači nas životna mudrost, nego novosti koje nam draškaju naše uši. Stoga tražimo uvijek nešto novo što će nas ''zabaviti''. Takav pristup napose dolazi do izražaja kada je u pitanju nedjeljno bogoslužje. Nerijetko se može čuti: ''Dosadno mi je na misi, jer je uvijek sve isto...'' Misa, obredi... to nije kazalište, predstava koja će nas zabaviti. To je uzvišena molitva, predanje, duhovni zanos.
Ljudi koji žive od jedne do druge senzacije slični su majmunu koji jurca s grane na granu, kako to zorno kaže dalekoistočna mudrost.
Vječna mudrost sakrivena je očima svjetine. Otkrivaju je oni koji su izabrali Put koji vodi Izvoru žive vode.
''Piju li žedni vodu iz čaše, oni će u njoj vidjeti Boga. Oni koji nisu ljubavlju Božjom zanijeti u njoj će vidjeti tek svoje lice. '' Džalal Al-Din Rumi.

Molitva vjernika

Nebeskom Ocu, koji nas ne prestaje obasipati svojom milošću, uputimo molitve.
1. Za Crkvu, zajednicu vjernika, da poslušna tvojoj riječi donosi plodove spasenja, - Molimo te.
2. Za sve koji vode javne poslove; politiku, znanost, kulturu, da ih u njihovu radu vodi želja za istinskim dobrom za svakoga čovjeka, - Molimo te.
3. Za sve ljude svijeta, da im dadeš svoju mudrost kako bi odbacili ono što je nedostojno ljudske osobe, - Molimo te.
4. Za sve vjernike, da ih oslobodiš svakog straha te ti odgovore poslušnom vjerom, - Molimo te.
5. Za sve nas da ti budemo iskreni i otvoreni kao i prema ostaloj braći i sestrama po vjeri, - Molimo te.
6. Za mlade da hrabro biraju put vjere predanosti tebi, - Molimo te.
7. Za sve umiruće, da u vječnosti ugledaju tvoju vječnu svjetlost, - Molimo te.

Primi, Gospodine molitve svoje Crkve i udijeli nam snage i volje da ti budemo svjedoci u današnjem svijetu, koji nije uvijek naklonjen tvojoj riječi. Po Kristu Gospodinu našem….