|
Dok sam u proljeće sadio divlju jabuku, pitali me mladi pomočnici: za koliko godina će roditi. Pa otprilike petnaest, odgovorih. Uuuu, pa to vi nećete doživjeti. Vidjevši da to baš nije bila umjesna primjedba, brzo su nadodali: a ne, naš velečasni će doživjeti stotu jer zdravo živi.
Dok je čovjek mlad pomisao na smrt, ako se i dogodi, izgleda kao neka daleka budućnost, premda ni mladi ljudi nisu imuni na jedno takvo neugodno prisjećanje. Kada čovjek prijeđe pedesetu i kada u osmrtnicama sve češće pronalazi slike svojih vršnjaka smrt je sve učestaliji gost njegovih misli.
Kada nešto radiš ili se zabavljaš, nenadana pomisao na smrt slična je nekom nevidljivom žalcu koji svoj iznenadni ubod usmjeri prema srcu. Stoga su puno sretniji u životu oni kojima je razmišljanje suvišan luksuz. Ako smo ipak među onima koji su skloni razmišljanju, zastrašujuću koprenu sa smrti može skinuti samo iskrena i duboka vjera.
A vjera koja ne vodi prema vječnosti, kako god ju zamišljali, zapravo i nije vjera. Tu treba napomenuti da i nije tako mali broj naših dobrih katolika koji ne vjeruju u vječni život ili o tome imaju tek neku mutnu predodžbu. Ali isto tako čovjek je od pradavnina imao spoznaju o vječnom, ili kako to neki vole reči, prekogrobnom životu. O tome svjedoče nalazi u grobovima svih epoha i civilizacija.
Biblija je knjiga koja govori o životu i smrti. Današnje prvo čitanje iz Knjige Mudrosti kristalno jasno sažima nauk Objave o tome da je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost. Tek je đavolovom zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju. Čovjek će doduše proći kroz vrata smrti i njegovo će raspadljivo tijelo biti vraćeno zemlji, ali duh čovjekov, koji je iskra Vječnoga ostaje i taj duh je nosilac moje osobnosti sa svim dobrim i manje dobrim učinjenim i proživljenim.
Evanđelist Marko živo i dramatično bilježi Petrova prisjećanja o svemu što je Isus činio, a posebno o ozdravljenju i vlasti nad zlim duhovima. Danas je to vraćanje života Jairovoj kćerkici i ozdravljenje žene koja se dotaknula Isusovog skuta. A on joj je rekao: ''Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svoga zla!'' I mi ćemo danas u svetoj Pričesti svojim usnama dotaknuti Isusa. Hoće li i nama reči isto što je rekao i ovoj ženi; pođi u miru i budi zdrav od svoga zla, svojih strahova, to ovisi o mojoj vjeri kojom pristupam tom uzvišenom sakramentu.
Stare ljekarne, posebno one samostanske bile su oslikane slikama ljekovitog bilja i velikim i poznatim liječnicima i ljekarnicima. Među najuzvišenijima i na počasnom mjestu uvijek je bio lik Isusa, jer on je bio liječnik duše i tijela. On nije govorio: idi uzmi tu i tu biljku ili taj i taj lijek, nego, idi i nemoj više griješiti.
Grijeh jer uzrok mnogih teških bolesti duše i tijela. Neokajani grijeh na jedan svoj poseban način crpi snagu duha i slabi tijelo.
Uza sve to što je priroda oko nas zagađena još uvijek postoje izvori, koji dolaze iz dubine zemlje i čija voda ima ozdravljujući učinak za naše tijelo. Euharistija je nebeski izvor zdravlja duše i tijela za one koji joj pristupaju čiste savjesti i čvrstom vjerom. Stoga pristupajmo tom izvoru zdravlja sa strahopoštovanjem i iskrenom vjerom. Amen.
Molitva vjernika
Ocu nebeskome iznesimo svoje molitve i prošnje.
1. Za svetu Crkvu, da ti služi u iskrenosti i predanju, - Molimo te.
2. Za pravdu i mir u svijetu, - Molimo te.
3. Za napuštene i odbačene, da osjete tvoju pomoć, - Molimo te.
4. Za bolesnike, da im olakšaš njihove boli, - Molimo te.
5. Za sve koji su izgubili smisao života, da im ojačaš vjeru. – Molimo te.
6. Za mlade, da s pomoću vjere nadvladaju zamke zla. – Molimo te.
7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u zajedništvo svetih i proslavljenih, - Molimo te.
Dobri naš Oče, u tebi je izvor života i radosti, primi dobrostivo ove naše molitve , po Kristu Gospodinu našem… Amen.
|
