Angelusove propovijedi

Kako se na cvjetnicu čita Muka Gospodnja obično nema propovjedi jer je čitanje muke najbolja i najupečatljivija propovijed, stoga donosim kratki uvod u
Otajstvo spasenja Velikog tjedna. Ono počinje na Cvjetnicu ili Nedjelju muke Gospodnje. Bogoslužje Cvjetnice započinje svečanim ulazom u crkvu. Taj svečani ulazak je spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem.
Kako se približavao židovski blagdan Pashe Isus je s učenicima krenuo prema Jeruzalemu, premda je znao da ga tamo čeka muka i smrt. Narod koji je došao u Jeruzalem za blagdan pitao se hoće li doči i Isus, a kad je došao svečano je bio dočekan poklicima i mahanjem maslinovim grančicama.
Tako vjernici na Cvjetnicu nose u rukama grančice i pjesmom ulaze u crkvu. Potom slijedi čitanje Muke. Ove godine po evanđelisti Marku. Postoje i razni napjevi po kojima se muka može i odpjevati.
Sveto trodnevlje: Sveto trodnevlje ili ''Vazmeno trodnevlje'' je zgusnuto posvješćenje najvažnijeg otajstva kršćanske vjere, koje se oslanja na židovski blagdan Pashu koji je hebrejski narod svake godine slavio kao spomen na izlazak iz egipatskog ropstva i sklapanje Saveza s Bogom na Sinaju. Kršćani pak slave novu Pashu u kojoj se više ne žrtvuje pashalno janje nego je taj jaganjac sam Isus koji uspostavlja Novi savez.
U sveto trodnevlje spada:
Veliki četvrtak:
Prije podne biskup u katedrali zajedno sa svećenicima posvećuje ulje koje se koristi pri podjeljivanju sakramenata; krizme, krštenja i bolesničkog pomazanja.
U popodnevnim satima slavi se misa Večere Gospodnje. Spomen pashalne večere koju je Isus slavio zajedno sa svojim učenicima. Tom prilikom je oprao učenicima noge – uloga namjenjena slugama, čime je htio naglasiti kako trebamo jedni drugima služiti. Taj se obred vrši u katedralama i mnogim župnim crkvama. Na kraju mise prenose se posvećene hostije Pričesti na pokrajni oltar gdije će biti ''Božji grob''.
Veliki petak: Na Veliki petak u popodnevnim satima obavljaju se obredi Muke Gospodnje. Taj dan nema mise. Svetohranište je prazno i otvoreno, oltar raskrit. Čita se Muka po Ivanu. Zatim slijedi Opća molitva. Potom se obavlja klanjanje križu koji se predhodno svečano raskrije (na Glušnicu se prekrivaju raspela i slike u crkvama). Na kraju je sv. pričest, a vjernici ostanu u crkvi u molitvi pred ''Božjim grobom''.
Velika subota: Velika subota obiluje prekrasnim obredima. Vjernici se okupe nakon zalaska sunca u crkvi ili pred crkvim gdije se blagosljivlje oganj koji se uzima u kadionicu i na kojemu se zapali uskrsna svijeća. Na selu još uvijek postoji običaj da dječaci blagoslovljenom vatrom pale gubu i nose tu blagoslovljenu vatru po kućama za što dobiju darove, a domaćice na toj vatri spremaju večeru po povratku iz crkve.
Crkva je u mraku a svećenik na vratima crkve zapjeva ''svjetlo Kristovo''. Tako tri puta i onda se upale sva svjetla u crkvi. Nakon što je postavio uskrsnu svijeću na stalak i okadio je, svećenik pjeva Hvalospjev uskrsnoj svijeći koja označava samog Isusa. Potom slijede odabrana čitanja iz Starog i Novog zavjeta. Prije nego započnu čitanja iz Novog zavjeta zapjeva se ''Slava'' i tada zazvone zvona koja su umuknula na ''slavu'' na Veliki četvrtak. U narodu postoji izraz: zavezati i odvezati zvona. Postoji tzv. velika drvena škrebetaljka koja u tornju zamjenjuje kroz to vrijeme zvono. Čitanja su tako odabrana da se vidi spasenjski Božji zahvat najprije u Starom zavjetu, a potom po Isusu Kristu i u Novom zavjetu. Nakom propovjedi slijedi ''Krsna služba''. Ako ima krštenika onda se obavlja krštenje ili se samo posveti krsna voda kojom će se kroz godinu krstiti novokrštenici. Na kraju mise je blagoslov kruha i novih plodova. Time se hoće naglasiti ''ljekovitost'' Isusove spasiteljske žrtve.
U ova tri dana crkva kao iz neke duhovne riznice iznosi največe bogatstvo i poklad vjere, stoga, ako još nismo, trebalo bi obaviti sv. Ispovijed, a onda kroz sveto Trodnjevlje dolaziti u crkvu i otvoriti oči, uši i srce. Nakon toga s pravom bi svatko mogao reči da je u duhovnom pogledu novi stvor.

Molitva vjernika:

Gospodine Isuse, Sine Boga živoga, danas ti se obraćamo sa svojim poniznim molitvama:

1. Gospodine Isuse, svojim svečanim ulaskom u grad Jeruzalem otvorio si vrata novog Jeruzalema kroz koja Crkva ulazi k svome Pastiru, daj da nas obuzme sveta radost i strahopoštovanje prema toliko uzvišenom djelu tvoga spasenja, - molimo te.
2. Ti si na Posljednjoj večeri učenicima oprao noge i tako nas poučio poniznosti, daj da u radosti služimo jedni drugima, - molimo te.
3. U kruhu i vinu dao si nam sebe sama kao zalog spasenja, daj da s pobožnošću i zahvalnošću pristupamo k stolu Gospodnjem, - molimo te.
4. U Maslinskom si vrtu osjetio duhovnu bol sagledavši unaprijed strašnu muku, daj da predragocjena Krv prolivena za naše grijehe izlječi naše rane koje su prouzročene nebrojenim našim grijesima , - molimo te.
5. Strašna bijaše trnova kruna koju ti spletoše oni koji te nakaniše raspeti, ali je još strašnija ona koju ti pletu mnogi sinovi i kćeri Crkve svojim nekršćanskim životom, daj da u raskajanom srcu oplačemo svoje krivice i krivice tolikih u Crkvu, - molimo te.
6. Uzdignut na križ dovršio si žrtvu spasenja, daj da osjetimo plodove te žrtve u vlastitom obraćenju i revnijem življenju vjere, - molimo te.
7. Tvoje sveto tijelo položili su u grob, ali ono nije ostalo u grobu, nego si treči dan uskrsnuo. Uskrsnuli Isuse pridruži svojoj nebeskoj slavi i tolike naše pokojne koje ti zagovaramo svojim molitvama, - molimo te.

Primi nebeski Oče molitve svoga naroda koji ulazi u sveta otajstva muke i uskrsnuća tvoga Sina i daj da njegova predragocjena žrtva ne bude za nas izgubljena, nego da i mi po njoj donosimo plodove obraćenja i plemeniti djela. To te molimo po Isusu Kristu Sinu tvome koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen.

Kako se približuju dani muke Gospodnje tako su i čitanja odabrana da nam pojasne i posadašnje največe otajstvo naše vjere. Nama kršćanima je govor o muci Gospodinovoj nažalost nešto kao sasvim razumljivo o čemu više posebno i ne razmišljamo. Što je još gore to nam je postalo obično, svakidašnje, kao samo po sebi razumljivo. Međutim, kad su u pitanju inovjerci, muslimani npr., za njih je uz Presveto Trojstvo muka Gospodnja najveći kamen spoticanja. Kako Bog može trpjeti? On koji je savršen, pravedan i svet da umre na križu?
Mi stalno govorimo o Božjoj ljubavi prema nama a ne možemo shvatiti do koje mjere može ići prava ljubav. Bezgranična ljubav. Bog je ta bezgranična ljubav. I u njoj je sva veličina, sva svetost i sva pravednost. Mi se nikada ne bi mogli k njemu uzdići da nam on nije 'pružio ruku'. Iz ljubavi prema nama on se utjelovio, rodio, živio među nama da bi se na isti način pred nama raščovječio kao što se na neki način rođenjem 'razbožanstvenio' da nam pokaže snagu božanske ljubavi po najtežem otajstvu patnje koja ima svoj vrhunac u sramotnoj smrti na križu. To je ono što u današnjem Ivanovom evanđelju Isus kaže: …. ako pšenično zrno, pavši na zemlju ne umre , ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. (Iv 12, 24 – 25). Ako u nama ne umre ono što se obično zove naš ego ili 'stari čovjek' ostajemo sami – izgubljeni. Umremo li sebi, poput zrna, roditi će se novi, neviđeni život. Život kakav nismo ni sanjali. Iz svojeg uskog horizonta ulazimo u prostranstva koja vode u vječnost.
Današnji 51. psalam najljepša je pokajnička molitva i trebalo bi ga uvrstiti u svoju svagdašnju molitvu. Vrlo je primjeren kao molitva prije ili nakon ispovijedi. Sada u drugom dijelu korizme zaredale su ispovijedi po župama. U našoj katedrali i ostalim gradskim crkvama redovi pred ispovjedaonicama. Nije toliko bitno hoću li baš sve u potankosti moći nabrojiti što sam sagriješio, ali je jako važno raskajano srce: ''Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po prevelikom smilovanju izbriši moje bezakonje!''
Čitanje iz današnje Poslanice Hebrejima posvješćuje nam Isusovu predanost poslanju po čemu je proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.. Stoga bismo trebali sv. Misu s pravom shvaćati i kao liturgiju u kojim okvirima se odvija euharistijsko slavlje Isusove Posljednje večere.


Molitva vjernika

Uputimo svoje molitve Ocu koji nam je u Isusu posvjedočio koliko mu je stalo do svakoga od nas.

1. Neka tvoja Crkva bude vršiteljica tvoje riječi, - molimo te.
2. Pomozi, Gospodine, da službenici Crkve trajno napreduju na putu svetosti, - molimo te.
3. Daj da se ustali mir i radost na ovom beznadnom svijetu, - molimo te.
4. Po muci svoga Sina oslobodi nas utjecaja zla, - molimo te.
5. Prosvijetli nas da shvatimo kako se po križevima i trpljenju dolazi k slavi uskrsnuća, - molimo te.
6. Probudi u nama svijest kako je nezamislivo ostvarivanje istinskog kršćanskog života bez djelotvorne ljubavi prema bližnjima, - molimo te.
7. Svu našu braću i sestre primi u zajedništvo svetih, - molimo te.

Primi naše molitve, Gospodine i obnovi našu vjernost tvome savezu i daj nam snagu Duha da hodimo putem spasenja koje si nam darovao u svome Sinu Isusu Kristu koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen.

Bog, bogat milosrđem. To bi bio najljepši uvod u današnja liturgijska čitanja, koja pršte Božjim milosrđem, dobrotom i opraštanjem.
Uz prvo čitanje II. Knjige ljetopisa koje govori o uzrocima zbog kojih su Izraelci završili u babilonskom ropstvu, dobro se prisjetiti kako opisuje prorok Jeremija stanje u Jeruzalemu prije babilonskog progonstva: «A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te ne ću uslišiti. Ne vidiš li što čine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim? Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače «kraljici neba» i lijevaju ljevanice tuđim bogovima da me pogrde» (Jr 7, 16-18). Pa ipak Bog se ne odriče svoga naroda zauvijek. Nakon ropstva vraća svoj narod koji ponovno gradi Hram i prinosi Bogu žrtve. Obnavlja savez i bogoslužje.
Pedeset godina babilonskog ropstva svojevrsna je katarza – pročišćenje kroz koje je narod prošao, a kao spomen na teške dane ostala je Prognanikova pjesma Psalam 137., koju je ovjekovječio G.Verdi u operi Nabucco «Na obalama rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo….» To je čežnja koja rađa pokajanjem, a pokajanje povratkom. Tada je to bilo pokajanje i čežnja za razorenim Hramom, a u ovoj korizmi to može biti pokajanje nad razorenim hramom Duha Božjega u mojem srcu i čežnja da ga u ispovijedi obnovim i da ga Duh posveti.
Današnji redci Pavlove Poslanice Efežanima teološki je hvalospjev Božjem milosrđu: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog posrtaja oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni!.... Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima da se ne bi tko hvastao ….»
Evanđelje samo nastavlja i razvija misao: Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (Iv 3, 16)».
Ne tako rijetko susrećemo «dobre vjernike» kojima je milije govoriti o Božjoj pravednosti i kazni za grijehe. O Bogu kao strogom sucu, premda se On, kako vidimo, takvim ne prikazuje. Razlog toj uskogrudnosti treba tražiti u malodušju koje «strepi» pred Božjim i svetim. Kao da će «ovaj svijet» nadjačati i pobijediti.
Ta Bog nije poslao Sina na svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u Ime jedinorođenoga Sina Božjega. (Iv 3, 17-18)» Spasenje dakle dolazi po vjeri u Sina Božjega. Vlastitom pravednošću i vlastitim djelima to ne možemo postići.
Uostalom, što je naša pravednost i što su naša djela pred Stvoriteljem? Putem najsavršenije ljudske pravednosti doduše Sin Božji ne bi visio na Križu, ali upravo zbog toga ne bi smo niti bili spašeni. Oni koji nisu kršćani niti ne naslućuju Božansko djelo spasenja. Jer ono je, kako smo prošle nedjelje čuli; poganima ludost, židovima sablazan….
Na kraju današnjeg evanđelja Ivan razrađuje teologiju svjetla. To svjetlo je sam Bog koji se utjelovio. «Ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer im djela bijahu zla. (Iv 3, 19).»
Pri kraju ovog razmišljanja o tome kako Bog postupa s malim grešnim i ograničenim čovjekom dok on maše nekakvom svojom pravednošću i pravdom, dolaze mi misli sedme postaje Križnog puta: « Prigni već jednom oholu glavu svoju , budi od srca ponizan…» prestani se šepiriti svojim znanjem, pravednošću, pravovjerjem i udubi se u otajstvo spasena po Bogu koji je bogat milosrđem. Jer tek kad shvatiš da si prazna posuda moći ćeš primiti bogatstvo darova Njegove milosti. Amen.


Molitva vjernika

O silni, veliki Bože! Ti tako neizmjeran i čudesan, a ja tako ograničen i slab. Sagni se k meni neznatnom stvoru i počuj šapat moje molitve.

1. Znam da sam slab i grešan, pomogni mi da se oslobodim svoje umišljenosti kako ne bih slušao svoje misli nego tražio tvoju mudrost, - molimo te.
2. Pomozi mi i daj mi milost da uživam u milini tvoga neizmjernog milosrđa, - molimo te.
3. Tajna žrtve vlastitog Sina na križu neka me prožme do te mjere da vlastite križeve, kako god bili teški, nosim s ljubavlju i strpljenjem, - molimo te.
4. Da sam Veronika ili Cirenac! Ali tko zna kakav bi bio da sam onda živio. Ne usudim se niti pomisliti, jer možda bih i ja osudio Spasitelja svijeta umjesto da mu služim. Daj mi snage da tvojom milošću budem i Veronika i Cirenac bližnjima, - molimo te.
5. Za dvoje te molim Gospodine; daj mi iskrene suze da oplačem svoje gdijehe i harfu duše da pjevam o tvome milosrđu, - molimo te.
6. Sve nas okupljene preporodi svojim Duhom da ti iskrena srca služimo, - molimo te.
7. Da naše pokojne obasjaš vječnom svjetlošću u svome kraljevstvu, - molimo te.

Svemogući Bože, ti si po svome Sinu obasjao svijet istinskim svjetlom spasenja. Prati nas svojom milošću da u tom svjetlu vazda hodimo i jednoć k tebi prispijemo, po Kristu, Gospodinu našem.

Križevi, križevi, križevi. Kuda god se okreneš križevi. Ima ih na zidu, kraj puta, groblja su prepuna križeva. Ima ih uz prometnice na mjestima nečijeg poginuća.
Križ nosimo kao privjesak. Doslovce svugdje samo ne tamo gdje bi trebao biti i gdje bi najviše imalo smisla – u našoj svijesti.
Taj posviješćeni križ je ključna poruka korizme. Kako kaže današnja poslanica Korinčanima; križ je Židovima sablazan, poganima ludost, samo kršćanima on je mudrost. Židovima sablazan, jer nisu računali s trpljenjem, jer za njih je Mesija osloboditelj trpljenja – prvenstveno onog kojemu je uzrok politička podčinjenost tuđincu, poganskom Rimu. Pogani još manje shvaćaju križ kao znak trpljenja. Za njih je sva mudrost u tomu da čovjek dobro uživa na ovom svijetu, jer im je pogled u vječnost bio jako sumoran.
Od kuda kršćanima spoznaja o spasonosnom križu? Pa jasno, Isus je promovirao križ kao gorak ali spasonosni lijek. Prvi ga je ponio i poučio nas da se po križu dolazi k slavi Uskrsnuća. Smisao križa kao žrtve već je vidljiv u naravnom redu, na što se, jasno, nadovezuje i onaj nadnaravni, spasiteljski vid.
Hram je bio središte, srce starozavjetnog bogoštovlja. Bogoštovlje je propisano i dekalogom koji nam donosi današnje prvo čitanje iz Knjige Izlaska. Oko hrama razvila se živa i unosna trgovina. Žrtvene je darove trebalo kupiti. Pa zašto se sve to ne bi našlo na jednome mjestu? Vika trgovaca koji su prodavali žrtvene životinje i ostale prikazne darove, blejanje stoke, dim paljenica – sve je to bilo daleko od pororčke čistoće prinosa u raskajanom duhu.
Zar nisu i naše crkve i svetišta čvrsto okruženi raznim vidovima poduzetništva. Posebno je to vidljivo prilikom podjeljivanja sv. Potvrde. Kada ih se ne bi spriječilo fotografi bi se popeli i na oltar samo da uspiju uhvatiti trenutak kad biskup maže krizmanika sv. uljem. Vani izvikuju svoju 'nabožnu robu'. Koliko samo inventivnosti kad su u pitanju liturgijski predmeti, kadionice na elektriku, svi mogući razglasi, a da o misnom ruhu i odijelima za čitače i ne govorimo. Sve, jasno, začinjeno silnim kičem i neukusom.
Zar nam zbilja treba Isusov korizmeni bič da iz nas istjera hinjeno i patvorno bogoslužje? Za kršćane je hram Isus. Onaj Isus koji je židovima rekao; ''mogu razvaliti ovaj hram i za tri ga dana ponovno sagraditi.'' Oni su mislili na kameni hram, a on na hram svoga tijela. Po krštenju i potvrdi i mi smo postali hramovi Duha Svetoga. U korizmenom duhu očišćenja očistimo hram svoje duše od patvornog bogoslužja. Bičem pokore i iskrene molitve uklonimo križeve ukrasne i postavimo spasonosni križ Kristov koji bijaše; Židovima sablazan, poganima ludost, a pozvanima pak i Židovima i Grcima Božja mudrost. Amen.



Molitva vjernika

Onomu koji nas jedini može očistiti i darovati nam novo srce uputimo svoje molitve:

1. Neka naviještanje tvoje Crkve bude spasonosni lijek križa Kristova, - molimo te.
2. Daj nam pomozi da uvijek budemo svijesni da smo hramovi Duha Svetoga, - molimo te.
3. Upravitelje država i zakonodavce potakni na donošenje pravednoh zakona po kojima će se iskorijeniti zlouporabe i izrabljivanje sirotinje, - molimo te.
4. Ljudima ovoga svijeta pomozi da upoznaju tvoj uzvišeni zakon i po njemu urede svoje živote, kako ne bi bilo nepravdi i zla, - molimo te.
5. Obdari nas duhovnom radošću, da ti u iskrenosti i radosti služimo, - molimo te.
6. Pomogni nam da iz dana u dan sve više i sve dublje upoznamo tajnu spasonosnog križa i da ga s ljubavlju nosimo, - molimo te.
7. Uvedi u raj i našu pokojnu braću i sestre,- molimo te.

Dobri Oče, okrijepi nas svojim Svetim Duhom da danomice rastemo na putu svetosti. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu.

Abraham, kojim započinje povijest Izabranog naroda, s pravom je zaslužio naziv praotac naše vjere. Taj veliki patrijarh rođen je u Uru Kaldejskom.
Abrahamovi razgovori s Bogom nisu tek književna vrsta oni su plod vjere i pouzdanja u Boga do te mjere da Bog upravlja njegovim mislima. Nešto poput razmatranja ili meditativnog jedinstva sa Stvoriteljem. Ti razgovori, ljudski govoreći, nisu mu donijeli pretpostavljeni mir i zadovoljstvo. Naprotiv, oni su ga stavljali na najgore muke i izazove kao onaj da napusti svoj sjedilački način života i uputi se kao nomad u nepozato. On je tako postao ne samo pralik izraelskih nomada - selilaca, nego i duhovnih nomada – Bogotražitelja koji su napustili svoj ustaljeni način života i krenuli u bespuća beskućnika u potrazi za slobodom duha kako bi jedino mogli služiti njemu jedinomu Stvoritelju. Tek što mu se ispunila vruča želja da ima vlastitog, zakonitog potomka u njemu se kao strašan crv sumnje javlja misao: ovi kanaanski krivobošci svojim bogovima prinose ljudske žrtve, vlastitu djecu. Kad bi Gospodin to od mene zatražio… Ne ne smijem na to niti misliti. Pa ipak to postaje njegova opsesija do te mjere da više nije mogao izdržati. Uzeo je magare, natovario drva. Poveo je dvojicu slugu i sina Izaka i uputio se u pokrajinu Moriju. Tu je podigao žrtvenik i kada je htio žrtvovati dječaka Bog ga sprečava, a umjesto njega žrtvuje ovna. Abraham je još više omilio Bogu, ali to ga je stajalo grčevite borbe sa samim sobom i očinskim osjećajima koje je trebalo nadvladati. Ta Abrahamova žrtva snažno nas podsjeća na žrtvu nebeskog Oca koji za naše spasenje žrtvuje vlastitog Sina.
Sladunjav pristup Evanđelju i njegovoj konačnoj perspektivi, preobraženju, ispušta žrtvu jer ju ne razumije i ne vidi joj smisao. Zar nije i sam Petar rekao; načinimo tri sjenice i ostanimo tu. S jedne strane tako bi se riješili svih zavrzlama i peripetija u koje je Isus sve dublje upadao zbog njegovog beskompromisnog osuđivanja crkvenog i političkog vrha i radilo se samo o trenutku kada će ga uhititi. S druge strane tu se sada osjećaju tako sigurni jer vide da je on doista to za što se izdaje – mesija, spasitelj, Sin Božji. Ali ono bitno nije moguće preskočiti – žrtvu. Sablazan križa i veliki petak preduvjet je da bi se došlo do slavnog uskrsnuća. Stoga je trebalo sići s brda preobraženja odraditi ono najteže.
Svijet ne voli žrtvu i bježi od nje. Vjernika koji u bolesti na smrtnoj postelji vide milost da okaju svoje grijehe biva sve manje. Nagla i nepripravna smrt danas se naziva blagoslovom. ''Kako je imao lijepu smrt, samo se iznenada srušio i umro.'' Takvo razmišljanje vodi prema opravdanju eutanazije. Vlastitu Golgotu i Veliki petak treba s ljubavlju prihvatiti i moliti da kroz nju prođemo neokrnjene vjere u ono konačno preobraženje. Amen.

Molitva vjernika

Bogu koji je žrtvovao vlastitog Sina za naše spasenje uputimo svoje molitve:

1. Za svetu Crkvu da u poslušnosti slijedi nebeskog Učitelja i gospodina Isusa Krista i tako navješćuje spasenje svakom stvorenju na zemlji, - molimo te.
2. Mirotvorcima, djelatnicima milosrđa pomogni na prevladavanju zapreka i teškoća na koje nailaze u svojem radu, - molimo te.
3. Za sve ljude svijeta da upoznaju tvoj sveti lik Gospodine Isuse i da te slijede. – molimo te.
4. Daj,Gospodine, da te prepoznamo u našoj braći ljudima, posebno u onima koji su porebni naše pomoći, - molimo te.
5. Svake nedjelje primamo tvoje presveto Tijelo, pomozi nam da te u njemu prepoznajemo sve više i više kako bismo ti bili što sličniji, - molimo te.
6. Pomozi nam, Gospodine, da svoj život tako usmjerimo da u vječnosti budemo dostojni uživati sjaj tvoga presvetog lica, - molimo te.
7. Za našu pokojnu braću i sestre, da uživaju u slavi tvojoj, - molimo te.

Milosrdni Oće, obdari nas svojim Duhom da u svim nevoljama ostanemo vjerni tvome pozivu te se suobličimo slici tvoga Sina, Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova.