Angelusove propovijedi

S pet kruhova i dvije ribe nahraniti tolike tisuće s pravom se može nazvati čudom. I, premda je čudo s kruhovima u prvom planu današnjeg evanđelja, cjelokupna poruka današnjih liturgijskih čitanja zapravo je čudo Božje dobrote.
Starozavjetna čitanja: prorok Izaija i psalam svjedoče o Božjoj dobroti. Gospodin zove: ''Dođite!'' Ali i nudi Savez. Savez vječan izraz je posebne Božje dobrote prema čovjeku. Ni jedno biće na svijetu nije tako milo Bogu kao čovjek. Čovjek, to nesavršeno, mušićavo i prevrtljivo biće zbog svoje nestalne pameti Bog ipak ljubi.
Psalmista, pobožna duša, koji je upoznao Božju dobrotu s toliko topline govori o njoj: ''Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojima''. Stoga i Pavlovo retoričko pitanje: ''Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?'' On, koji je na sebi iskusio dobrotu Božju. Njemu, komu se Krist objavio da progleda i postane njegovim apostolom. To je milost koju on ničim nije zaslužio. Dapače, progonio je Crkvu, sudjelovao je u okrutnom kamenovanju sv. Stjepana, prvog mučenika. Stoga je Pavao uvijek govorio o ničim zasluženoj Božjoj milosti prema nama. On, koji je upoznao tu veliku Kristovu ljubav, jasno, pita se: tko bi nas to mogao rastaviti od ljubavi Kristove.
Kad je Isus vidio silno mnoštvo koje je dohrlilo iz okolnjih gradova tražeći lijeka svojim patnjama, sažali se nad njima te izliječi njihove bolesnike. Na primjedbu učenika da otpusti narod jer su u pustom kraju i nemaju gdje kupiti jesti Isus na zaprepaštenje učenika odgovara: ''podajte im vi jesti''. Pet kruhova i dvije ribe na tolike ljude? Tu nije bilo u pitanju samo čudo, radilo se i o pozivu i opomeni: podajte im vi jesti. To je poziv Crkvi da se brine za svoje siromahe. Ljubav prema bližnjemu, caritas, Isus nikada ne zanemaruje. To je ujedno bila odlika prve Crkve. Apostol Pavao u svojim poslanicama zahvaljuje crkvama koje je osnovao za poslanu mu pomoć za siromahe.
Caritas je u pravom smislu euharistija, utjelovljenje Božje ljubavi po nama kršćanima. Kad pomažemo bližnje mi smo produžene Kristove ruke. Tada smo u pravom smislu kristijani – obučeni u Krista, kako bi to Pavao rekao.
Mi imamo organiziran caritas gotovo u svakoj župi, ali ne i u srcima naših vjernika. Još uvijek veliki broj naših vjernika misli da je karitas neka strana organizacija od koje se može dobiti pomoć ali da je to obaveza svakoga od nas, to još nije ''sjelo'' mnogim našim vjernicima.
A da ne govorimo o javnim grijesima tolikih naših nazovi kršćana, koji se prema pozivu djelotvorne ljubavi prema siromasima odnose gore nego bilo kakvi bezbošci i pogani.
Poznato je da su uspješni poslodavci rado traženi za kumstva na krštenju i sv. potvrdi. Ponekad se dogodi da svećenik uskrati kumstvo osobama koje ne idu na misu i sakramente, ali nisam nikada čuo da je nekome nešto uskraćeno zato što ne daje radnicima plaću na vrijeme ili ih drži na minimalcu i tako se još više bogati dok obitelji njegovih radnika žive u bijedi.
Još je žalosnije kada se takvi ispovijedaju prema ispitu savjesti za prvopričesnike, dok su pouku za odrasle prilikom zaručničkog tečaja ili za krštenje djeteta prečuli, pa govore kako su se malo naljutili na roditelje ili se porječkali sa suprugom, ali njihov poslovni mutež nema pristupa ispovjedaonici, jer nema vjerničke svijesti koja bi im odvezala jezik.
Doduše, svi se ti naši zaručnički tečajevi mogu pohvaliti stručnim predavanjima psihologa, liječnika… i drugih relevantnih struka, ali jedan temeljiti ispit savjesti koji bi trebalo na tom tečaju i usvojiti i koji bi odgovarao ispitu savjesti odrasle osobe, to redovito nedostaje.
Da se vratimo Pavlovom pitanju, koje je zapravo tvrdnja: ''Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove''? Mogu li i ja postaviti to pitanje? Mogu, ako imam iskustvo te ljubavi. A ako ne, onda sam vjernik koji vjeruje Pavlu, vjeruje Objavi, vjeruje Crkvi. I to je vjera! Iskustvo ljubavi Kristove, to je dar, to je milost. Istina, ničim zaslužena, ali ako ju želim izmoliti od Gospodina onda mora postojati i spremnost odgovoriti toj ljubavi sebedarjem. Tako više svoje puteve ne zacrtavam ja nego On.
Mladom ocu, dobrom vjerniku dijagnosticiran je rak. Problijedio je, oblio ga hladni znoj. Tek se obitelj malo materijalno sredila. Vizija obiteljske ljepote življenja odjednom je potamnila. Tu je dobra žena i dvoje prekrasne dječice. Kad se pribrao uzeo je ženu i djecu i otišli su na Mariju Bistricu. Ispovijedili su se i pričestili. Nakon mise ostao je u molitvenom razgovoru s Gospodinom. Smogao je snage i rekao: ''Gospodine, neka bude volja tvoja. Ti znadeš najbolje. Amen''. Svega nekoliko mjeseci nakon toga je umro. Umjesto pitanja zašto, odgovor bi trebao biti: ti znadeš najbolje Gospodine. Samo što to ne mogu svi. Vjerojatno su takvi vjernici rijetkost. Ali tu je ljubav Kristova koja će izliječiti naše sumnje, strahove i naše polovičnosti, ako mu se iskreno predajemo takvi kakvi jesmo riječima apostola: ''Kamo ćemo Gospodine, kad ti imaš rieči života vječnoga''. Amen.

Molitva vjernika

Gospodine, ti nas pozivaš k sebi: ''dođite!'' Evo nas, tu stojimo pred tobom, sa svojim molitvama i prošnjama. Slabi smo, puni sumnji i svakakvih nedostataka. Počuj i usliši naše molitve.

1. Za svetu Crkvu, da bude vidljivi znak Tvoje prisutnosti u svijetu. – Molimo te.
2. Za duhovne pastire; da budu uporni navjestitelji tvoje Riječi i oni koji će okupljati povjereno im stado s ljubavlju kakvu je imao naš nebeski Učitelj. – Molimo te.
3. Daj nam iskustvo ljubavi tvoje, da te slavimo, da ti oduševljeno pjevamo; premda to sami ničim nismo zaslužili. – Molimo te.
4. Potakni, Gospodine, srca onih koji imaju kako bi pomogli braći u bijedi. – Molimo te.
5. Daj nam srce dobrostivo, oslobodi nas oholosti i duha preuzetnosti; kako bi naši bližnji preko nas osjetili tvoju dobrotu. – Molimo te.
6. Mladost našu sačuvaj od duha pohlepe; da ti budu iskreni svjedoci vjere. – Molimo te.
7. Naše preminule obdari milošću života vječnoga na nebesima. – Molimo te.

Primi dobri Oče, ove naše molitve. Isupuni nas Duhom svoje ljubavi; kako bismo bili dostojni sjedbenici tvoga Sina, Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Današnje tri Isusove prispodobe završnica su u nizu prispodoba koje je zapisao Matej u svojem evanđelju. Sve su one napisane da nam približe pojam Kraljevstva nebeskoga.
Analizirajući današnju drugu prispodobu o trgovcu biserjem, koji, kad nađe njemu dragocjen biser, rasproda sve što je imao i kupi ga; moramo priznati da naš nebeski Učitelj baš i nije imao previše smisla za trgovinu. Koji bi to trgovac prodao sve da kupi samo jedan, ma kako god vrijedan biser? S čime bi onda trgovao? Ili?
Kao uvijek, prispodoba nas uvodi u neku dublju stvarnost za koju vrijede drugačija pravila. Prispodoba je samo blijeda slika onoga o čemu govori.. U ovom slučaju to je Kraljevstvo nebesko, jedina vrijednost kojoj treba sve podrediti.
Kraljevstvo nebesko je novi, pročišćen, Božji svijet u kojemu vladaju novi međuljudski odnosi, svijet, koji započinje s Isusom. Prisjetimo se samo njegove zapovijedi ljubavi, koja uključuje nešto sasvim novo i do tada nepojmljivo – ljubav prema neprijatelju! Dakako, pozvani smo nasljedovati svoga Učitelja, jer budemo li slušali, a ne vršili ono što nam govori slični smo najgoroj kategoriji tla na koju pada sjeme Božje riječi, a to je kamenito tlo.
Mi kršćani, pa kamenito tlo? Upravo tako! Neće se spasiti oni koji mi govore: 'Gospodine, Gospodine, nego oni koji slušaju moje riječi i vrše ih', poručuje nam Isus. Ali mi otupljujemo oštricu evanđeoskih normi koje On propovijeda , jer nam se sve to čini prezahtjevno, pa iste nadomještamo običajnim kršćanstvom. Dok nas u vjeri vode običaji a ne Duh možemo sa sigurnošću ustvrditi da smo mrtvi što se vjere tiče. Stoga su i plodovi takvi kakvi jesu. Zar nije žalosno da nas država mora učiti kako su mito, korupcija, utaja poreza… nešto nedozvoljeno i zlo. Nedjeljom rade trgovine čiji su vlasnici vjernici ili se barem takvima smatraju. Zar bi ih država trebala prisiliti da nedjeljom zatvore svoje trgovine, jer im je očito vjernička svijest zaspala?
Crkva nabraja četiri stožerne kreposti: razboritost, pravednost, hrabrost i umjerenost. One slijede odmah nakon triju tzv. bogoslovnih kreposti (vjera, ufanje i ljubav). Ove četiri stožerne kreposti mogli bismo sažeti u jedan zajednički pojam: mudrost življenja.
Mi za sebe možemo s pravom ustvrditi da smo u tehničkom, znanstvenom; pa prema tome i materijalnom pogledu u razmjerno kratkom vremenu postigli divovski napredak, ali kao cjelovite osobe postali smo slabići, a u duhovnom pogledu jadni patuljci. Postali smo ovisnici o svim tim svojim blagodatima do te mjere da smo nitko i ništa ako ih izgubimo.
Život nam je nezamisliv bez svih tih tehničkih pomagala, ali i bez kojekakvih beskorisnih uljepšivača života i njihovih raznoraznih ponuda.
Brakovi se raspadaju jer riječ žrtva i odricanje ne postoji u rječniku većine bračnih drugova. Kad naiđe netko privlačniji, opravdanje za rastavu je kako više ništa ne osjećaju jedno prema drugome. Dakle, osjećaj.
Pretjerana vezanost uz osjećaje ljude doslovce ubija. Osjećaj zadovoljstva u dobroj i izdašnoj hrani, osjećaj zadovljstva pri uzimanju raznih opijata, kave, cigareta, alkohola, droge…toliko je jak, a suvremeni čovjek tako slab da se ne može oduprijeti. Radije ću umrijeti, kažu ovisnici, jer ako ću se morati toga odreči, život mi nema smisla. Zvuči jadno, ali je barem iskreno.
Danas sam tu u crkvi, jer sam vjernik. U čemu je moj smisao života? Razlikujem li se barem u nečemu od onih kojima smisao života diktira isključivo ugoda?
U najrazvijenijim zemljama Europe u posljednjih nekoliko godina donosili su se najkontroverzniji zakoni koji zalaze u samu bit čovjekove egzistencije i u suprotnosti su s moralno-etičkim normama Božjih i ljudskih zakonima, ali nekih većih otpora pučanstva nije bilo. No, kada su iznenada nastale krize zbog poskupljenja energenata, Europu je zapljusnuo val nezadovoljstva i uslijedili su masovni protesti. Kako god nas ekonomske krize pogađaju, one se mogu popraviti, ali krize zbog zastranjenja na moralno – etičkom području ostavljaju trajne posljedice koje nas rasčovječuju do invalidnosti.
Mudrost života sastoji se u prihvaćanju vječnih Božjih zakona i u njihovu vršenju. Te vrste mudrosti nam nedostaje jer se ona nažalost ne temelji uvijek na ugodi, nego traži i odricanje.
Današnje čitanje iz Prve knjige o Kraljevima za uzor nam stavlja Salamona. On je poznat kao oličenje vladarske mudrosti. Od Boga nije tražio ni moć ni bogatstvo, nego 'pronicljivo srce', ili prema izvorniku, 'srce poučljivo'. Srce u Bibliji označuje sijelo inteligencije, središte čovjekove osobnosti…
Biti poučljiv početak je svake mudrosti. I danas se predame stavlja izbor: hoću li 'sjesti do nogu Učiteljevih' i slušati njegovu mudrost i na njoj osmisliti svoj život, ili ću prečuti njegov poziv i krenuti za masom koja isključivo traži svoja sitna životna zadovoljstva, čiji svršetak je praznina i smrt.

Molitva vjernika

Gospodine, Bože naš, često neznamo kako ili što moliti. Ti, koji nas najbolje poznaješ upravi naše molitve i daj nam svoga Duha da nas uvijek potiče na iskrenu molitvu.

1. Za papu našega Benedikta, koji predvodi Crkvu ovdje na zemlji; da ga obdariš mudrošću, kako bi mogao odgovoriti na sve izazove ovoga vremena. – Molimo te.
2. Za naše biskupe i svećenike da budu poučljiva srca, kako bi ih tvoj Duh mogao voditi. – Molimo te.
3. Za sav Božji narod; da traži mudrost 'odozgo' koju nam je donio Sin tvoj i naš Spasitelj. – Molimo te.
4. Za roditelje; da u razboritosti i ljubavi podižu svoju djecu kako bi čuvajući zapovijedi i zakone koje si nam ti dao, postigli mudrost života. – Molimo te.
5. Daj mudrosti mladima, da se ne izgube u ''babilonu'' današnjeg vremena i ne postanu ovisnici o jeftinim ponudama i životnim rješenjima koja vode u propast. – Molimo te.
6. Pomozi onima koji su u raznim životnim tjeskobama, onima koji trpe zbog oskudice ili bolesti. – Molimo te.
7. Naše pokojne pridruži zajednici proslavljenih na nebesima. – Molimo te.

Primi, dobri Oče, ove naše molitve i dodaj ono što neznamo ili se ne usuđujemo moliti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Opet prispodobe! Nakon prošlonedjeljne o sijaču danas evanđelje donosi čak tri. Između te tri najzanimljivija je upravo ona najkraća. Pravi mali biser. A na prvi pogled izleda tako nedorečeno. Što zapravo znači taj kvasac kojega žena zamijesi u tri mjere brašna dok sve ne uskisne? Upravo se ključ razumijevanja nalazi u toj prispodobi o kvascu. On nam svojom simbolikom pomaže da shvatimo, ne samo prispodobe, kojih u Evanđelju ima sedam, nego nam najasnije razotkriva tajnu Kraljevstva nebeskoga, zbog kojega je Spasitelj došao na svijet kako bi nam objavio nešto što se neda tako lako objasniti, izreči, protumačiti…. Jer, tajna ili otajstvo Kraljevstva nebeskoga nije nešto gotovo, dovršeno… Ono je stvarnost koja je u nastanku. Svojevrsni progresivni dinamizam – pojam koji govori manje od daleko razumljivije simbolike o kvascu, ali mi volimo stručne riječi. Što bi Isusovo slušateljstvo s apstraktnim pojmovima kojima nisu bili vični jer ih u njihovom govoru nije niti bilo?
Potrebno je samo malo kvasca koji pokrene svo tijesto da raste, raste…. Potrebna je prava riječ koja se sakriva u prispodobi da bi konačno počeli shvaćati i onda se spoznaja počne rađati, obrisi postaju sve jasniji i obraćenik uzdahne od radosti zbog olakšanja: a to je to! Nešto slično kao kad žena izgubi njoj dragocjenu drahmu (prispodoba!), pa pomete cijelu kuću, pretraži sve kuteve i kada ju nađe pozove svoje prijateljice da s njima podijeli radost jer je našla ono što joj bijaše toliko drago. Ili, ona druga prispodoba, kada netko dozna da je na nekoj njivi zakopano blago. Ode, proda sve i kupi tu njivu.
Kraljevstvo nebesko, doista jest najveće blago zbog kojega se isplati ''prodati'' sve, ostaviti sve, jer ono jest sve – Život otajstven i nedohvatan svjetini koja već ima svoje ''živote''. Ti se njihovi životi pišu malim slovom jer su tek nadomjestak pravom, istinskom Životu do kojega se dolazi postepeno. Koji se pomalo otkriva onima koji ga traže iskrena srca, a kada ga upoznaju svijesni su da je to put koji nema putokaze koje su napravili ljudi, nego ga obasjava svjetlo Božje milosti.
Koliko ima kršćana koji nikada nisu, ne samo upoznali, nego niti naslutili taj put.
Onima pak koji su barem osjetili dah Kraljevstva nebeskoga, jasno je da smo mi i pšenica i kukolj i da se kukolj može prometnuti u pšenicu, ali i pšenica u kukolj. Bibličari kažu da nije kukolj nego ljuj. Ljulj je otrovna trava koja je dugo slična pšenici, ali plodovi su drugačiji i po izgledu i po okusu i po posljedicama.
Stoga Božja mudrost ne rastavlja kukolj od pšenice, jer svakom je ljudskom stvoru ponuđeno spasenje.
Današnja evanđeoska prispodoba, jednako tako, otkriva kakav je zapravo Bog. Bog, kakvog nam je objavio Isus, nije strogi sudac koji nema drugog posla nego samo vreba kada će nas uhvatiti u grijehu i kazniti nas. Pa ipak, velika večina kršćana zamišlja Boga upravo tako, kao suca. Poslušajmo što nam govori današnje prvo čitanje iz Knjige Mudrosti. Ali ne samo Knjiga Mudrosti, cjelokupna Objava jest objava Božje dobrote i milosrđa. Za Isusa je Bog Otac. Dobri Otac, koji nas poput djece želi spasiteljskom rukom voditi putem Kraljevstva nebeskoga.
Nakon ovakvog razmišljanja slijede uvijek isti prigovori: ako je tako što će nam dobra djela? Zašto bismo se trebali mučiti obdržavajući zakone i zapovijedi koje nam je taj isti Bog dao?
Na Dalekom istoku u gorovitim predjelima Tibeta, Kine, Nepala…vrlo su česti viseći mostovi kojima su premošteni gorski brzaci i rijeke koje se silnom brzinom i bukom strovaljuju dubokim sutjeskama u nizinu. Dovoljan je samo pogled s lelujavog mosta u provaliju pa da čovjeka uhvati strah. Kada bi netko počeo izvoditi na takvom mostu sulude vratolomije, naginjući se neoprezno ili još gore, hodajući uz sam rub doveo bi se u veliku opasnost da sklizne u duboku provaliju.
Zar se u današjoj prispodobi o kukolju ne spominju sinovi zla i đavao? On je ta provalija koja je trajno otvorena nad našim životnim putevima. To je domena Zloga, ništavila, besmisla…koju premošćujemo držeći se čvrste ograde Božjih zapovijedi koje nas štite.
Nismo sami! Duh je taj koji potpomaže našu nemoć. Mi neznamo ni što da molimo kako valja, ali se sam Duh zauzima za nas, kako nas lijepo potiče sv. Pavao u odlomku iz poslanice Rimljanima.
Otvorimo svoja srca Duhu Božjemu i dajmo da nas on vodi. Putovati s Duhom kroz život znači hodati neponovljivim putevima Kraljevstva nebeskoga. To je svojevrsni duhovni rafting za stare i mlade, a sve u kristalnoj jednostavnosti, kakve su uostalom i same prispodobe ili parabole našeg nebeskog Učitelja. Amen.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, uputimo svoje molitve Ocu nebeskom koji je poslao Sina svoga da nam otkrije otajstvo Kraljevstva nebeskog.

1. Za svetu Crkvu u kojoj se utjelovljuje Kraljevstvo nebesko; da njezini članovi budu poslušni Duhu te se daju voditi njegovim poticajima. – Molimo te.
2. Za papu i biskupe: da narodu Božjemu naviještaju otajstva Kraljevstva. – Molimo te.
3. Za sav Božji narod; da slijede poticaje Duha koji se zauzima za sve nas. – Molimo te.
4. Oče nebeski; učini da ovaj svijet postaje sve više njiva bez kukolja zla. – Molimo te.
5. Za nas i našu župsku zajednicu; da među nama bude sve više pšenice, a sve manje kukolja. – Molimo te.
6. Za mlade vjernike; da znaju razlikovati plodove dobra od plodova zla. – Molimo te.
7. Spasi sve koji su u te vjerovali i pridruži ih nebeskoj Crkvi. – Molimo te.

Oče nebeski, nadahni nas svojim Duhom, da znamo što i kako valja moliti. Daj da budemo evanđeoski kvasac u ovom svijetu. To molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen.