Angelusove propovijedi

Imati novo odijelo ili neku lijepu novu haljinu, danas i nije nešto što bi izazivalo posebu radost. Samo mi koji pamtimo vrijeme poslijeratnog siromaštva i neimaštine znamo kakva je to bila radost kad se obuklo novo odijelo ili djevojke haljinu. Kriomice bi se gledali u ogledalo, a onda izlazak u društvo uz obavezno upozorenje roditelja; pazi da se ne uprljaš! Pa svi oni kometari; o, imaš novo odijelo! Taj čar je izgleda zauvijek izgubljen. Doduše, učitelji duhovnosti bi rekli da za time i ne treba žaliti jer to je samo jedna od svjetovnih ispraznosti. Znamo mi i sami da je to tako, ali osjećaj novog, makar izvana povezan je s osjećajem sreće.

Nalazimo se u uskrsnoj pedesetnici. Kao što je korizma četrdesetnica, jer traje četrdeset dana, tako je i uskrsno vrijeme pedesetnica jer traje pedeset dana. Od Uskrsa do Duhova koji se zovu pedesetnica ili grčki Pentekostes.
Ovo uskrsno vrijeme posebno pečati izraz novo ili novost. Za apostole i Prvu Crkvu Isusovo uskrsnuće bilo je nevjerojatna novost. Tako liturgiju Isusovog uskrsnuća na Veliku subotu ispunja radost novokrštenih koji oblače bijele haljine. Bijela haljina je znak novosti. Krštenik je postao novi stvor. Staro se zaboravlja. S prošlošću se prekida. Započinje novi život u Kristu. Oni koji su već kršteni za Uskrs su ''obijelili'' svoju krsnu haljinu u sakramentu ljubavi – svetoj ispovijedi i tako su opet novi. Tako cijelo uskrsno vrijeme odiše svježinom novosti.

U otkrivenju sv. Ivana apostola danas čitamo: Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: ''Evo sve činim novo!'' U tom uskliku možemo iščitati promisao Božanske mudrosti. Dok naš ograničen ljudski um umišlja da je postignut vrhunac i da se nema više što reči; Duh Božji otvara nove vidike i nove prostore djelovanja…
Ne žaliti za starim, ne ostati zarobljen u prošlosti. Hrabro treba živjeti novo, jer to je značajka onih koji su poslušni Duhu.
Umjesto prekapanja po smetištima vlastite ili tuđe prošlosti kršćanin se okreče budućnosti. Ne dozvoljava da ga opečati zlo kroz koje je prošao ili koje ga je okrznulo. Bog zacjeljuje rane. Duh Sveti daje novi život.
Darovan nam je život koji treba ispuniti porukom našeg Spasitelja koju čitamo u današnjem evanđelju, jer to je njegova Nova zapovijed. ''Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge: kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge.; Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.'' (Iv. 13, 34 – 35). Tertulijan je zapisao da su se rimski pogani čudili toj jedinstvenoj pojavi među kršćanima pa su govrili: ''Gle kako se ljube!''
Danas pak, na žalost, ima izjava od nekih u Crkvi da se previše piše i govori o ljubavi, a zapravo bi trebalo govoriti o grijehu, Božjoj kazni i paklu….
Onaj tko je stvarno pokušao provesti u život Isusovu Zapovijed ljubavi zna koliko je za to potrebno žrtve i odricanja. Svi mi danomice padamo na tom ispitu., jer to ne ide bez pomoći i snage odozgor' – snage Duha Svetoga.

Kako nam se približava blagdan Duhova to bismo se trebali intenzivnije moliti da nas Duh zahvati i ojača našu volju kako bi mogli ''širiti prostore ljubavi'', kao što je govorio sv. Augustin.

Zanimljivo, kako po Ivanu ''sveti grad, novi Jeruzalem silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža.'' Taj novi Jeruzalem je Kristova zaručnica – proslavljena Crkva. To je više stanje blaženstva u kojemu nema suza, smrti, jauka i boli… kako čitamo u Ivanovom Otkrivenju.
Živjeti novost Isusove Zapovijedi ljubavi znači pretvarati zemlju u nebo, dajući prostora ''svetom Gradu – nebeskom Jeruzalemu''. Kristovoj Crkvi na način da otimamo prostor zlu, mržnji i grijehu hodeći u novosti Života. Amen.

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu koji nam je poslao svoga Sina kao Učitelja i Spasitelja, te nam u njemu pokazao svoju ljubav.

1. Obaspi, Oče, svoju Crkvu Duhom ljubavi da bi po njezinu svjedočanstvu mnogi povjerovali u tebe. – Molimo te.
2. Udijeli, Gospodine, ljudima širom svijeta međusobno razumijevanje kako bi ljubav bila temelj uređenja međuljudskih odnosa. – Molimo te.
3. Prosvjetljuj, Bože, odgovorne u društvu mudrošću koja od tebe dolazi da budu promicatelji mira i solidarnosti. – Molimo te.
4. Iskaži, Gospodine , svoju blizinu svima koji trpe razne nevolje. – Molimo te.
5. Blagoslovi, Oče, sve koji su u potrebama i preporučuju se u naše molitve. – Molimo te.
6. Ohrabri nas, okupljene na ovom euharistijskom slavlju, da u svakodnevnom životu slijedimo tvoj Zakon ljubavi. – Molimo te.
7. Naše pokojne zaogrni plaštem svoje ljubavi. – Molimo te.

Gospodine Bože, ti si nam svoju ljubav objavio po svome Sinu Isusu Kristu. Molimo te ražari nas snagom Duha Svetoga, da po toj ljubavi činimo dobra djela i da opraštajući i pomažući svjedočimo da pripadamo tebi jedina i prava Ljubavi. To molimo po Kristu Gospodinu našemu.

Današnja nedjelja opečaćena je evanđeljem koje govori o dobrom Pastiru, pa je tako dobila i ime; Nedjelja dobrog Pastira.
Čitajući različita tumačenja današnjih čitanja primjetio sam da se svi autori trude kako protumačiti taj odnos ovce i patir. Tako svi naglašuju kako mi ljudi današnjice ne možemo ni iz daleka razumjeti što to znači biti pastir ovaca. Stoga što izraz ovca u urbanom žargonu znači biti glup. Pastir, pak, neki tamo zaostali pirimitivac.
Koliko god sam se u životu imao prilike približiti ovcama, uza sve moje znanje kako se recimo sprijateljiti s psima, što je gotovo uvijek upalilo, kod ovaca nije izazvalo niti najmanji učinak. One kao da jedino poznaju svoga pastira. I kao što veli Pismo: idu za njim. Uostalom, današnje evanđelje i nije tako dugo da ne bismo mogli cititari gotovo cijeli tekst: ''Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem, i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni , te ne će propasti nikada i nitko ih ne će ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih, i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.''
Već u Starom zavjetu vladar se uspoređuje s pastirom. On nije kralj nego pastir. On poznaje svoje ovce i one poznaju njega. Nije najamnik….ili barem ne bi smio biti.
Današnja nedjelja, idealna je prilika da kao župska zajednica razmotrimo uvijek aktualna pitanja: župnik kao pastir i vjernici kao stado, a onda i molitvu župske zajednice za nova zvanja duhovnih pastira.
Nisam baš pobornik duhovnih legendi i pričica, ali ova mi se čini zbilja prikladnom za ilustraciju Nedjelje dobrog Pastira.
Kao svaka priča, tako i ova počinje: Jednom jedan župnik u jednoj župi donese staru zahrđalu krljetku na propovjedaonicu, a župljani, navikli da njihov dobri stari ''pastir'' uvijek izvede neko iznaneđenje, čekali su znatiželjno što će im ispričati.
Dragi moji župljani; započne župnika. Nema tome dugo kako sretoh jedog dječaka s ovom krljetkom u ruci. Pogled mu je bio zao, a u krljetki je imao neke ptice. Pitah ga što će s njima, a on mi odgovori: Uhvatio sam neke ružne ptičurine. A što ćeš s njima – upita župnik. Počupati ću im krila,igladnjeti ih da počnu jedna drugu žderati, ako to ne uspije, ubiti ću ih. ''Bi li ti meni htio prodati te ptice''? Upita župnik. Zašto ne. ''Ovaj je vjerojatno lud'', pomisli dječak: '' Koliko bi mi platili za njih''? ''Sto kuna'', odgovorio sam mu, a on se slatko nasmijao i dao mi krljetku iz koje sam odmah pustio jadne ptice.
Dragi moji župljani; nastavio je župnik, naš nebeski Spasitelj jednog je dana sreo đavla, strašnog Sotonu s neizmjerno velikom krljetkom nas leđiima.
Što to imaš u toj krljetci? Upita ga Isus. He, he, naceri se đavao. Kad je Bog stvarao svijet i čovjeka odmah sam taj ljudski rod zaveo, odmah kod ''Stabla života'', zatim sam ih naučio svim zlim navikama, a sada ću ih u svom kavezu naučiti međusobnoj mržnji, tako da se mogu naslađivati njihovim vještimama uzajamnog ubijanja i iznašašća oružja u tu svrhu.
Pogleda Isus đavla i upita ga: '' Hoćeš li mi ih prodati?'' ''Znaš li ti koliko oni Bogu znače?''Upita đavao. Zatim mu lucidno bljesu u mislima: ''pa on je jedan od njih! ''Brzo ću ja njega ispreskakati da odustane od svake kupovine: '' Može: od tebe tražim svu tvoju krv, znoj i suze; E, da ga sad vidim!'' Pomisli đavao.
Isus odgovori: '' Može!'' A đavao odgovori: ''Ovaj je stvarno lud!''
Da, naš Pastir je stvarno '' lud''. Za naše spasenje dao je svu svoju krv, znoj i suze.
Danas naša župska zajednica moli Dobrog Pastira da pozove mladiće i djevojke da se odazovu pozivu Učitelja u službu Crkve. Biti ćete pastiri i njegovi suradnici. Vodit ćete Božji narod prema Svjetlu neugasivu; lomeći im Kruh Riječi Božje i Kruh spasenja – Euharistiju. Oslobađajući ih tako krljetke zla u koju na razne načine đavao mami i zarobljuje ljude, nudeći im slasti i užitke kao otrovni mamac.
Mladi ljudi teško se odlučuju za duhovno zvanje jer ih plaši odricanje. Često sam čuo komentare: bio bih svećenik, ali onda ne bi bio slobodan. Nema prave slobode bez odgovorne slobode. Sve ostalo je zabluda i iluzija koja vodi u ropstvo.
Ne treba se bojati jer On koji je platio cijenu – On će vas i voditi. On je Pastir naš, a mi ''njegov narod i ovce paše njegove'', kako to lijepo veli današnji psalam.




Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu, našem Ocu koji nam je poslao svoga Sina da nam kao Dobri Pastir objavi njegovu ljubav.



1. Daj Gospodine odvažnosti mladima, da se odazovu tvojem pozivu. – Molimo te.
2. Udijeli Gospodine crkvenim službenicima milost ustrajnosti u njihovoj službi. – Molimo te.
3. Pomozi, Gospodine, obiteljima da odgajaju svoju djecu u duho crkvenosti.
– Molimo te.
4. Daj svim kršćanima milost spoznaje da smo svi braća i sestre, članovi Kristova stada. – Molimo te.
5. Prosvijetli Gospodine naša srca da te upoznamo i slijedimo. - Molimo te.
6. Ispuni nas Gospodine ljubavlju prema bližnjima. – Molimo te.
7. Naše pokojne uvedi u svjetlost vječnu. – Molimno te.



Bože, ti si uskrisio od mrtvih svoga Sina, daj da njegovom milošću budemo spašeni, po istom Kristu Gospodinu našem. Amen,

Ime nad svakim imenom

Što bi učinio mladić kad bi se od njega tražilo da se odrekne svoje voljene? Da joj niti ime ne smije spomenuti. Što bi rekao roditelj kad bi se iz bilo kojeg razloga trebao odreči svoga djeteta? Zabraniti istinskom umjetniku stvaranje, pravom, zanesenom znanstveniku njegovo predano istraživanje? To bi zapravo značilo oduzeti tim osobama smisao njihova života.
Jednako su tako doživjeli Isusovi učenici zahtjev Velikog svećenika da ne uče u ime Isusovo. Zapravo, on nije rekao u ime Isusovo nego samo ''u to Ime''. Djela apostolska dosta često umjesto Isus kažu jednostavno Ime. Jer, ono je jedinstveno, vrhunsko, ''Ime nad svakim imenom'' (Fil 2,9). To Ime je je ime za Spasitelja koji je započeo novi svijet, eru uskrsnuća. U tom Imenu zadobivamo oslobođenje od grijeha i smrti. Po krštenju, na otajstven način, sjedinjeni smo s tim Imenom. Ono je vjerniku na uzdignuće i život ili na propast i smrt, ako ga se odreknemo ili ga pogrdimo svojim nedostojnim životom.
To je sveto Ime od samog utjelovljenja bilo ili znak osporavanja, kao u slučaju židovske crkvene vlasti, ili bezuslovnog prihvaćanja – slućaj apostola.
Kršćanin bi sebi trebao češće postavljati pitanje: kako se odnosim prema tome Imenu? Što ono za mene znači?
Moja molitva neka bude: ''ne odbaci me Gospodine od sebe i svoga svetoga Imena ne uzmi od mene!''
Ljubim te Ljubavi vječna, jer znam da me nećeš odbaciti i sav ti u zanosu pjevam današnji psalam (biblijska pjesma iza prvog čitanja):
''Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
Na rubu groba ti si me oživio.''(Ps 30)

Prije nego dotaknemo današnje evanđelje, poslušajmo što to odzvanja u otkrivenju Ivana apostola? Kakve su to pjesme kojima je isprepletena ova zanimljiva apokaliptička literatura?
''Dostojan je zaklani Jaganjac
primiti moć i bogatstvo
i mudrost i snagu
i čast i slavu i blagoslov!'' (Ot 5, 12)
Ili:
'' Onome koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu
blagoslov i čast
i slava i vlast
u vijeke vjekova!'' (Otk 5, 13)
To su samo neke apokaliptičke pjesme uskrslom Jaganjcu iz najstarije kršćanske liturgije. Njih su, dakle, pjevali na euharistijskim sastancima, ili kako su znali reči: lomljenju kruha, već apostoli i njihovi učenici. Prva je Crkva pjevala sa zanosom, kao što se i svjedočilo neustrašivo, a vjera u sveto Ime pečatila vlastitom krvlju.

Uskrsni ''piknik''
Ovaj evanđeoski odlomak pun je simbolike. Sve ima svoje zašto. Od broja riba sto pedeset i tri – simbolički broj spašenih, pa do prepoznatljivih karaktera dvojice glavnih učenika; Ivana i Petra. Ivan je taj koji ima milost prepoznati Isusa. Stoga kaže Petru: ''Gospodin je!'' Ne učitelj, nego Gospodin – Kyrios. Petar pak ne bi bio Petar kad ne bi prvi skočio da bude uz Učitelja. Pa ipak taj prvi uskrsni ''piknik'' za Petra je bio bolan. Nakon doručka slijedila su tri neugodna pitanja Petru: ''Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?'' Ta tri pitanja potresla su Petrovu dušu. Zar ga nije upravo on tri puta zatajio? Zdvojan i žalostan odgovara: ''Ti znaš da te ljubim.''
Isusove riječi: ''pasi ovce moje'', ''pasi jaganjce moje'' treba shvatiti da Gospodin nije odustao od plana s Petrom koji je bio zacrtan već pri prvom susretu, kada ga je brat Andrija doveo pred Isusa (Iv 1, 42). Tada je Petar dobio novo ime, to u Biblijskoj predaji znači nova služba. Petar – stijena, na kojoj će Gospodin graditi Crkvu svoju. Onaj koji ga je poznavao kao otvorenu knjigu, sigurno nije mislio na granitnu stijenu. Gospodin je, prije svega, vidio Petrovo plemenito srce, doduše, naglo i brzopleto, ali vijerno. Isusov izbor svjedoči uvijek ponovno: Bog je Ljubav.
Istina, Božja ljubav je zahtjevna, ali on će sam proizvesti u nama ono što želi ako mu se s pouzdanjem predamo moleći: Gospodine, tvoj sam takav kakav jesam. Ne odbaci me od sebe i svoga svetoga Imena ne uzmi od mene. Amen.

Vjernost Kristu i Crkvi
Mala ali čvrsta zajednica okupljena u Imenu Isusovom naziva se Crkvom. Zbog nje je Isus došao na svijet, zbog nje je umro i uskrsnuo, da bi od malog stada postala velika zajednica 'spašenih', ne svojom snagom niti svojom pravednošću, nego milošću Onoga koji slabe, grješne i neuke pere svojom otkupiteljskom krvlju u 'kupelji preporođenja' – krštenju i pribraja ih djeci Božjoj.
Ljudi ovoga svijeta ne poznaju ni Krista niti njegovu Crkvu. Za njih je Krist tek vjerski reformator, dobar čovjek... Za kojekakve suvremene sljedbe s ezoterijskim predznakom, On je doduše, veliki duhovni učitelj, ali u istom rangu s Budom i kojekakvim samoprozvanim božanstvima...
Jednako tako ni Kristova Crkva bolje ne prolazi. Za njih je Crkva tek jedna od ustanova od koje se zahtijeva da sebe predstavlja i da se ponaša po pravilima koje bi krojili oni koji bi bili najsretniji da je uopće nema. Biblijski pojam Crkve, kako ju Krist zamišlja oni niti poznaju niti žele upoznati. To da je on Pastir, a Crkva njegovo stado koje je 'ograđeno', jer postoje 'vrata', a 'stado' u ograđenom prostoru, kuda tati i grbežljivi vuci nemaju pristupa, oduvijek je bio poziv i poticaj članovima Crkve da se osjećaju kao velika obitelj. I, kao što se u jednoj normalnoj i zdravoj obitelji sve nesuglasice i možebitne loše pojave ne iznose u javnost, tako i članovi Crkve slabosti pojedinih članova niti su dužni, niti trebaju iznositi u javnost. Tzv. Transparentnost, krilatica je kojom se želi uništiti svaka privatnost, kako bi se radoznalu i zlonamjernu svjetinu moglo hraniti tračevima i smećem kojega ima svugdje, u svakoj ustanovi, obitelji....
Žalosno je kada čak i neki službenici Crkve nemaju dovoljno crkvenosti pa se ponekad vladaju kao najamnici, kojima ugled i dobrobit vlastite Crkve ne znači ništa. U takvom okruženju mnogi vjernici se ne snalaze. Žaloste se kada se na orkestrirane napade na Crkvu nikako ili površno i nepromišljeno odgovara.
Svijesni smo, kao što je i sam Krist bio svijestan da nismo zbor svetaca, nego grješnika kojima je potrebito obraćenje i milost oprosta. Sve to imamo u Crkvi i zato se prema njoj trebamo odnositi kao prema vlastitoj obitelji, radujući se dobru i napretku, a moleći za one koji su iznevjerili svoja krsna obećanja. Amen.


Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je obradovao njegovim uskrsnućem i danas sabrao Duhom Svetim na ovo euharistijsko slavlje.

1. Potakni, Bože, sve kršćane da poput apostola i prvih svjedoka navještaju Krista Gospodina. – Molimo te.
2. Pomozi, Gospodine, svojoj Crkvi da raste u ljubavi prema tebi i braći ljudima. – Molimo te.
3. Učvrsti papu našega Benedikta zajedno sa svim biskupima Crkve u nastojanju da se među svim pripadnicima raznih vjera uspostave odnosi poštovanja i i suradnje. – Molimo te.
4. Ohrabri, Gospodine, mlade u našoj domovini da potaknuti riječju tvoga Sina zaveslaju hrabro na pučinu života. – Molimo te.
5. Učini da se državni poglavari zalažu za izgradnju mira i pravednosti. – Molimo te.
6. Okrijepi, Gospodine, svojom božanskom utjehom osamljene i napuštene osobe. – Molimo te.
7. Uvedi, Bože, u svoje kraljevstvo našu pokojnu braću i sestre. – Molimo te.

Oče nebeski, ti nam pod vodstvom Duha Svetoga objavljuješ otajstva svoje ljubavi. Poslušaj naše molitve i učini da sudjelujući u svetim otajstvima spasenja, prepoznamo Gospodina Isusa Krista, koji stobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Kada se zida svod u obliku luka koristi se drvena konstrukcija koja drži svod tako dugo dok graditelji ne obrade zaglavni ili krunidbeni kamen, koji se onda učvrsti poput klina u sredinu svodnog luka. Tek tada se može maknuti potporna skela. Ovom lijepom prispodobom koristi se današnji psalam: ''Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.'' Tom se usporedbom rado koristila prva Crkva, jer se dobro uklapa u ulogu i sudbinu Isusa Krista. On, kamen koji odbaciše – zna se koji graditelji – postade kamen zaglavni ili krunidbeni. On je kruna Crkve. Bez njegova Duha davno bi se Crkva urušila.
Nalazimo se u uskrsnom vremenu, pa se i nedjelje tako zovu: prva, druga… uskrsna ili vazmena, sve do Duhova. Svaka od tih nedjelja je svojevrsno uskrsovanje. Rusi nedjelju jednostavno zovu voskresenije. Iz tih nedjelja kao da sipi otajstveni duh Uskrsloga. To je tiha uskrsna radost u bjelini novokrštenih i obnovljenih vjernika. U službi riječi izbija oduševljenje prve Crkve. To je malena, ali hrabra zajednica, kojoj se pridružuju novi članovi. Tako je od samih početaka Crkve običaj da se kao prvo čitanje izimaju Djela apostolska umjesto čitanja iz Starog zavjeta i to kroz cijelo uskrsno vrijeme. Ono što nam odmah upada u oči je Lukino idealiziranje, koje se očituje u izrazu ''jednodušno''. Tako je Crkva bila jednodušna u molitvi, svaki dan su jednodušno i postojano hrlili u hram…. Sve to prate čudesa koja čine apostoli u ime Isusovo.
Prva Crkva u Isusu uskrslom vidi kralja i svećenika. Gospodara povijesti. Ime mu je jednostavno ''Živi''. Nadahnut prorokom Danijelom Ivan u Otkrivenju vidi Sina čovječjega gdje sjedi zdesne Sile Božje i dolazi na oblacima nebeskim. On ima ključ Smrti i Podzemlja.
U današnjem evanđelju imamo dvostruku poruku: Uskrsli se ukazuje učenicima i daje im mir. Nije to obični pozdrav – šalom! Kristov mir uljeva sigurnost. To nije poziv na mirovanje, nego na djelovanje. Potom je dahnuo u njih: ''Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.'' Svijet treba mir Kristov koji se zadobiva oproštenjem grijeha.
Drugi dio današnjeg evanđelja je ''slučaj'' apostola Tome, koji nije vjerovao da je Isus uskrsnuo, jer nije bio s učenicima dok im se on ukazao. Isus ga blago prekorio, ali i iskoristio priliku da naglasi blaženstvo onih koji vjeruju a ne vide. Tu spadamo i mi, postapostolske generacije.
Što mi to vjerujemo? O tome nas poučava posljednji redak današnjeg evanđelja: Krist je Kyrios – Gospodin i Gospodar svega stvorenja i nas samih. U njegovm Imenu već sada imamo život vječni.
U prvoj Crkvi, novokrštenici su na današnju nedjelju odlagali svoje bijele krsne haljine. Od tuda i naziv današnjoj nedjelji – bijela. Jesam li ja ove krizme obijelio svoju krsnu haljinu u sakramentu pomirenja? Ili možda živim u Crkvi i idem s Crkvom poput ''nevjernog Tome''? Doduše, ima nešto što me veže uz Crkvu, ali se ponašam poput onih vjernika, koji za velike blagdane krenu u crkvu, ali ostanu vani, ispred crkve. Koja je to sila koja priječi takvima ulaz u crkvu?
Ja ne ću stajati pred crkvom, niti na samom ulazu. Uči ću i stati blizu oltara i pozdraviti svoga Učitelja: Evo me Gospodine. Tu sam sa svim svojim slabostima i sumnjama. Umnoži moju vjeru. Često zatvaram vrata svoga srca, zbog raznih strahova, pred svojim bližnjima. A ti govoriš svojim učenicima: ''Mir vama!'' Daj da čujem tvoj glas u svom srcu i da primim tvoj mir koji izgoni svaki strah. Udahni Duha svoga Svetoga u mene da budem ispunjem tvojim svetim mirom kako bih mogao drugima opraštati i tražiti oproštenje. Amen.


Molitva vjernika

Gospodinu Isusu, koji je iz ljubavi za nas umro i uskrsnuo; uputimo svoje molitve.


1. Gospodine Isuse, toliko puta zatvaramo vrata svoga srca, zbog raznih strahova, pred svojim bljižnjima. A ti nam govoriš: ''Mir vama!'' daj da te danas čujemo srcem i primimo tvoj mir koji izgoni svaki strah. – Molimo te.

2. Daj, Gospodine, da Duh Sveti po ovom susretu s tobom ispuni cijelo naše biće kako bismo mogli ljubiti i opraštati jedni drugima. – Molimo te.

3. Gospodine, ti svoga Duha daješ svakome tko ga traži . Probudi u nama živu čežnju za njegovim djelovanjem, obuci nas u njegovu silu da svedočimo svijetu koji vapi za svjetlom i istinom. – Molimo te.

4. Gospodine, u nama živi još tako puno nevjere. Htjeli bismo poput Tome ''vidjeti i opipati''. Danas nam poručuješ kako su blaženi oni koji vjeruju a ne vide. Umnoži nam vjeru. – Molimo te.
5. Svojoj si Crkvi dao vlast ''vezati i odriješti ''. Molimo te za svetog oca Benedikta, za sve biskupe i svećenike – da uzmognu svoji službu obavljati s ljubavlju i oduševljenjem. – Molimo te.

6. Za našu braću koji trpe duševne i tjelesne boli, daj da po našoj ljubavi i molitvama osjete tvoju blizinu. – Molimo te.

7. Naše pokojne uvedi u svoju uskrsnu slavu na nebesima. – Molimo te.


Dobri Oče, učinio si nas svojom ljubljenom djecom. Primi ove naše molitve koje ti upućujemo po Isusu Kristu tvome Sinu, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Zlatna je zora svojim sjajem pozlatila krajolik. Sunce još nije izišlo a dvojica muškaraca trče. Njihove haljine prožima svjetlost, ali u očima još je tama. Prvi, mlađi u bijeloj haljini je Ivan. Slijedi ga Petar zaogrnut tamnim ogrtačem. Dok Ivan sklopljenih ruku žarko moli ono čemu se nada, Petar djeluje zdvojno, kao da tek sada promišlja Isusovo obečanje da će nakon tri dana uskrsnuti. Sumnja u ono što su rekle žene, a možda se i potajno boji; što ako je istina? Što će mi Učitelj reči kad me ugleda? Mene koji sam ga sramotno zatajio! To je sadržaj slike francuskog slikara Eugene Bunarda (1850 – 1921) koja se nalazi u Luvreu a zove se ''Petar i Ivan trče na grob''. To je ujedno jedinstvena i najljepša slika na tu temu koju poznaje povijest umjetnosti. Postoji još jedna, meni draga, u Emausu nedaleko Jeruzalema u crkvi na zidu, koja prikazuje trenutak Isusovog očitovanja dvojici učenika koji su nakon Isusovog skončanja biježali u svoje selo. Na slici je precizno i ciljano uhvaćen onaj trenutak kada učenici prepoznaju Isusa u lomljenju kruha. Ova slika za razliku od one u Louvreu djeluje daleko smirenije. Posljednji zraci sunca zamiru na planinama, ali u duši dvojice učenika zasjalo je uskrsno jutro punim sjajem. Sada su shvatili zašto im je srce gorjelo dok im je putem ''stranac'' govorio i dok im je otkrivao Pisma. Nestalo je tuge, a njihove riječi: ''a mi smo se nadali'' pretvorile su se u svjedočenje: '' Gospodin živi, mi smo ga vidjeli!'' To je jedan od najljepših Lukinih odlomaka, pravi književni biser. Jednako tako to je i ključno pitanje koje si svaki kršćanin treba postaviti u ovo uskrsno vrijeme: ''Gori '' li i moje srce dok čitam i slušam prva svjedočanstva o Isusovom uskrsnuću ili sam samo vjernik koji slavi ovaj blagdan jer je takav običaj i jer je red slaviti i častiti Uskrsloga…? Jesam li se ikada ''nadao'' da ću u punini vjere upoznati uskrslog Gospodina? Krist blago prekorava onu dvojicu učenika: ''nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?'' Njegov prijekor ide i nama koji rado prihvaćamo što on nudi i obećava , ali ne uz cijenu križa promjene.
Što bih to ja trebao učiniti da postanem ''novi'' suuskrnuli s Kristom? Kad pogledam svoje slabosti, svoja ukorjenjena nagnuća u duboki humus grješnosti. Kad shvatim koliko su mi dragi i primamljivi plodovi stabla zla, obuzima me malodušnost. U mnogom je srcu mladog čovjeka na pragu života utrnula ona uskrsna vatra oduševljenja za vrhunski ideal; biti novi stvor, dijete svjetla, a sve zbog primamljivosti plodova na stablu lažne spoznaje dobra i zla.
Postati nov, obraćen, suuskrsli mogu samo ako se doslovce ''zalijepim'' za Krista. Ako ga pozovem da bude samnom u mojim jadima, sumnjama i lutanjima. Pozvati ću svoga Učitelja riječima dvojice učenika kad su s Isusom stigli u Emaus: ''Ostani s nama, jer zamalo će večer i dan je na izmaku!'' (Lk 24, 28/29).
Slaviti Uskrs u punini njegove objave znači slaviti ga u zanosu radosti poput žena koje su se vratile s porukom: Uskrsnuo je! To je radost Petra i Ivana, dvojice učenika koji su sreli Uskrsnuloga u Emausu. ''Gori'' li tvoje srce uskrsnom radošću, onda znaj da ti je Gospodin blizu, tu uz tebe, uskrsnuli i proslavljeni.
''Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim hljebovima čistoče i istine.'' (Iz današnje Pavlove poslanice Korinčanima).
''Žrtvovan je Krist, Pasha naša!
Zato svetkujmo u Gospodinu! Aleluja! (1 Kor.5, 7b-8a)

Danas si kršćani čestitaju Uskrs pa vam i ja želim blagoslovljen Uskrs ispunjen uskrsnim dinamizmom i svetom radošću uz nekoliko stihova isusovca o. Milana Pavelića:
Tuga minu,Uskrs sinu,
Zvon zazuja.Glas mu sveti
Svijetom leti.Aleluja.

Posred jedne trešnje cvjetne
Časom susta.
Zlatnoj pčeli milo veli
Isus usta.

Molitva vjernika

Na ovaj veliki dan uskrsne radosti upravimo svoje zahvalne molitve Bogu Ocu koji proslavlja svoga Sina Isusa Krista.

1. Za Crkvu Božju raširenu po cijelome svijetu, da svojim životom bude svjetlo svima onima koji traže put do istine i pravde. - Molimo te.
2. Za papu, biskupe, i svećenike, da budu vidljivi znak Krista uskrsnuloga ovome svijetu. – Molimo te.
3. Za sve obitelji u našoj domovini i u svijetu, da budu obasjane uskrsnim svjetlom, da žive u miru, uzajamnoj ljubavi i poštovanju. – Molimo te.
4. Za novokrštenike koji su se krštenjem pridružili Crkvi, da ustraju na putu vjere, potpomognuti našim molitvama. – Molimo te.
5. Za našu župsku zajednicu, koja slavi radost Kristova uskrsnuća, da se iz nedjelje u nedjelju okuplja oko euharistijskog stola. – Molimo te.
6. Za sve koji rijetko dolaze u crkvu, neka ih Duh Isusa Krista prosvijetli te osjete potrebu angažirane vjere. – Molimo te.
7. Za naše pokojne da duše njihove uskrsli Spasitelj uvede u zajedništvo svetih u nebeskoj Crkvi. – Molimo te.

Primi, Oče nebeski, molitve što smo ti ih uputili. Ti si nam u duhu uskrsloga Krista dao novu nadu, učini da ta nada bude u nama snažena djelima istine i pravednosti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.