Angelusove propovijedi

1. čitanje: Iz 9, 1-6
Psalam: 98, 1-2a, 11-12, 13
2. čitanje: Tit 2, 11-14
Evanđelje : Lk 2, 1-14

Ono što nisu u stanju svi navjestitelji i propovjednici učiniti to će učiniti otajstvo Božića i privući k sebi sve ljude dobre volje, koji će ove noći krenuti put rasvjetljenih crkava i crkvica, malih seoskih kapela i velebnih katedrala da bi uvijek istim zanosom slavili blagdan rođenja Sina Božjega – malog Božića.
Rođenje Isusovo je obznana Božje ljubavi, darivanja, dobrote i strpljivosti. Bog je svoju ljubav prema čovjeku očitovao tako što je svoga jedinoga Sina, drugu Božansku Osobu poslao k nama da bude jedan od nas, nama u svemu jednak osim u grijehu. Da nas svojom riječju poući da smo svi mi djeca Božja. Da nas svojom žrtvom spasi i otkupi. To je posebno istaknuto u današnjoj poslanici: « Očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi…» Ista ta misao pretočena je u našoj božićnoj pjesmi »Ljubav Božja prevelika…» (Oj pastiri).
Naše su božićne pjesme bogate biblijskom teologijom. U njima je pretočena povijest spasenja na najljepši način. Dok ih pjevamo ispunja nas toplina i radost.
Evanđelje, dok opisuje najvažniji događaj u povijesti čovječanstva – rođenje Sina Božjega, ujedno svjedoči o neiskorjenjivoj ljudskoj mani – bezosjećajnosti kad je u pitanju sirotinja. Muškarac i žena koja treba roditi nisu dobro došli niti u jednom gostinjcu ili svratištu. Kako nekad tako i danas. Za ženu u blagoslovljenom stanju nema zaposljenja. Grubi i hladni kapitalizam nema razumijevanja za rodilje. Zar tu ne spada i svima nama dobro poznato rangiranje koje se očituje već u osnovnoj školi? Odjela poznatih marki, skupi mobiteli…. Roditelji dobro znaju da u istom razredu i u istoj klupi sjede djeca čiji roditelji nemaju niti za školsku kuhinju i umjesto da pouče svoje dijete kako je razmetljivo pokazivanje skupih stvari znak primitivizma i zaostalosti; njima je izazov da svoje dijete pošto poto izdvoje od onih koji nemaju.
Mama sa terase vile, nametljivo načićkane svim mogućim stupićima, tornjićima i nepotrebnim dodacima doziva Ivana koji je šmugnuo u siromašno susjedstvo na igru s djecom: '' Ivane, koliko sam ti puta rekla da ne ideš tamo. To nije društvo za tebe. Mi ćemo ti naći prijatelje s kojima ćeš se igrati. Vidi kako si se uprljao…'' Jedne godine na Duhove popodne posjetilo je nekoliko roditelja s djecom moju malu galeriju, jer su na obilasku H.Zagorjem. Dječica bi po mojoj prosudbi mogla ići u treći razred. Iz Zagreba su. Danas su Duhovi. Postao sam znatiželjan pa sam ih pitao u koju školu idu. Zatim, da li danas njihovi školski prijatelji nešto slave? Na što sam dobio odgovor da je kod njih Prva pričest. Pri tome su plaho pogledavali svoje roditelje kojima se odjednom počelo žuriti. Sve mi je odmah bilo jasno. Posjet H.Zagorju bio je pomno planiran da bi se i njihova djeca mogla pohvaliti kako su bili na izletu, dok budu njihovi prijatelji pričali kako je bilo na Prvoj pričesti. To je bilo u vrijeme kad djeca utjecajnih roditelja nisu išla u crkvu. Danas utjecajni roditelji u crkvu unose jedan duh koji je daleko od onog duha koji nam je preko Betlehemske štalice donio mali Božić kojemu obićni (za ovaj svijet!) mali ljudi sa suzama u očima pjevaju « Svim na zemlji mir veselje.»
Anđeo govori pastirima: «Naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.» Taj predivni Znak – to maleno Dijete, to je Spasitelj.
Da se vratimo na početak čitanja iz Knjige proroka Izaije: « Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku.» Na žalost naš narod još uvijek hodi u tmini jer ne prepoznaje spasenje u daru novorođene dječice koja su život jednog naroda. On radije bira izumiranje. Koliko životne topline ima u našoj Božićnoj pjesmi «Djetešce nam se rodilo..» kako bi bilo divno kad bi njezina poruka dotakla srca mladih roditelja.
Molimo na tu nakanu dok nam riječi ove divne Božićne pjesme diraju i naša srca. Amen.


Molitva vjernika

Bogu Ocu koji nam je rođenjem svoga Sina darovao spasiteljsku ljubav, uputimo svoje molitve:

1. Crkvu svoju, Gospodine, učini spasiteljicom svijeta, - Molimo te.
2. Papu našega Benedikta, biskupe i svećenike obdari radošću dok naviještaju utjelovljenog Sina tvoga, - Molimo te.
3. Iskaži svoju blizinu, Bože, svima koji trpe oskudicu kao što si to učinio rođenjem malog Božića, - Molimo te.
4. Ispuni domove svojim mirom i čovjekoljubljem po cijelom svijetu, - Molimo te.
5. Daj svakom djetetu mogučnost da odraste u okruženju toplog doma, nježnosti i prihvaćanja, - Molimo te.
6. Nas i našu zajednicu potakni da se zalažemo za ostvarenje plemenitih međuljudskih odnosa, te da budemo darežljivi prema onima koji oskudijevaju, - Molimo te.
7. Uvedi naše pokojne u zajedništvo svetih i blaženih, - Molimo te.

Svemogući Bože ti si rođenjem svoga Sina obnovio u nama ono što je grijeh razorio. Vodi nas svojim Duhom da rastemo u svetosti i pomažemo u preobrazbi ovog svijeta na dobro, po Kristu Gospodinu našem.




BOŽIĆ
DANJA MISA

1. čitanje: Iz 52, 7-10
Psalam: 98, 1, 2-3b, 3cd-4. 5-6
2. čitanje: Heb 1, 1-6
Evanđelje: Iv 1, 1-18

'' i Riječ tijelom postade i nastani se među nama.''


Ovih božićnih dana, a posebno danas na Božić stiskom ruke čestitati ćemo si i poželjeti mir, zdravlje, blagoslov….. Želja koja je u srcu iskrena ali ne dovoljno svijesna. Jer kad bi bili potpuno svijesni što želimo onda bismo i shvatili da o svakome od nas ovisi hoće li se puno toga dobroga ispuniti. Istina, Bog je izvor svega dobroga, ali treba biti spreman zagrabiti s toga izvora. Stoga su lijepe želje i obaveza. Nama toliko draga koledarska pjesma: ''Narodi nam se Kralj nebeski'' pjeva; ''daj vam Bog zdravlje k tomu veselje…''. I za jedno i za drugo treba stvoriti uvjete da se ostvari. Zdravlje i veselje je povezano i ide jedno uz drugo. Mnoge opće poznate boljke današnjeg vremena imaju svoje ishodište na mentalnom planu. Depresije, strahovi (fobije), neuroze, alergije… svjedoci su da je čovjek zapravo tuđinac u vlastitoj okolini koja umjesto da je izvor njegove radosti postaje mu neprijatelj, a sve zbog izopačenog načina življenja koji se ne temelji na čovjekovoj prirođenoj radosti i otvorenosti nego na nekim sebi zadanim a neostvarivim željama.
Božić nas svojom jednostavnošću poziva da se vratimo u djetinstvo i da djetinjim (ne djetinjastim) srcem gledamo svijet oko sebe. Pogledajte samo malenu dječicu kako im se oči krijese od uzbuđenja dok promatraju božićne jaslice, a u njima dijete Isusa. To oni sebe gledaju u malom Isusu. Jaslice, kao da su napravljene upravo za njih. Tu su patiri, životinje, anđeli. To je okolina u kakvoj je živio čovjek tisućama godina. U nama još uvijek postoje tajni zapisi o tome i takvomu svijetu. Moći uživati u božićnim jaslicama znak je evanđeoske jednostavnosti. Božić sa svojim jaslicama, božićnim pjesmama, običajima – svojevrsna je katarza za naš duh, koji ponesen utilitarnim ciljevima završava slomljen u slijepoj ulici. Tajna Božića je u njegovoj jednostavnosti i životnoj razigranosti.
Daleko od toga da Božić nema dubokih teoloških poruka. Največa je svakako da je Bog Otac u punini vremena poslao svoju Riječ čovjeku. Ivan Evanđelista će u današnjem Evanđelju tom Riječi, grčki Logos, koju pišemo velikim slovom, imenovati samoga Isusa Krista. Pojam posuđen iz grčke filozofske misli, logos suprotno thanatosu (ništavilu) je stvaralački princip. Za razliku od ništavila kojega karakterizira tama, stvaralačka Riječ je Svjetlo. «Svjetlo na prosvjetljenje naroda». Taj velebni Ivanov proslov koji se čita u današnjem Evanđelju najljepši je himan prve Crkve koji čini sažetak cjelokupnog vjerovanja. Naša će božićna pjesma, koja je u isto vrijeme i jednostavna i teološki duboka izreči ovako: ''Sin Boga Oca i Bog sam – s neba na zemlju siđe k nam. '' Tako po njemu svi mi postajemo « baštinici Božji i subaštinici Kristovi» (Rim. 8,17).
Današnje Evanđelje spominje i jednu tužnu činjenicu kako Isusa niti ''njegovi'' nisu primili. ''K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše''. Premda se to prvenstveno odnosi na Židove nisu ni mnogi kršćani daleko do toga. Primiti i prihvatiti Krista polovično, samo prigodno, slavljenički a ne doslovno – znači ne primiti ga nikako. Tako kako mnogi kršćani danas slave Isusovo rođenje mogli bi slaviti i Budino, Muhamedovo…. Samo da se slavi, bez obaveze i vjerničkog stava.
Dok prilazimo k betlehemskoj štalici i dok pjevamo: ''Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici…'' Posvijestimo si da to otajstvo slavimo svake nedjelje na oltaru. Da ga primamo u sv. pričesti. Da ga u svom srcu nosimo u svoje domove i da je naše srce u pravom smislu Isusova betlehemska štalica.
Tim mislima svima vama koji čitate ova skromna razmatranja želim blagoslvljen Božić i obilje radosti i blagoslova od Novorođenoga. Amen.




Molitva vjernika

Na blagdan rođenja našega Gospodina uputimo molitve nebeskom Ocu za Crkvu i cijeli svijet:

1. Za tvoju svetu Crkvu da radost spasenja koju je od tebe primila velikodušno dijeli svakom čovjeku, - Molimo te.
2. Za kršćane; da budu vedri svjedoci tvoje utjelovljene Riječi, - Molimo te.
3. Za sve koji su na vlasti da se zalažu za pravedan mir i socijalnu pravednost, - Molimo te.
4. Za nas okupljene; da budemo uz nevoljne, osamljene, žalosne i sve one koji su potrebni naše pomoći, - Molimo te.
5. Za dar prave radosti kojoj je ishodište u jednostavnosti i skromnosti. – Molimo te.
6. Za mlade; da ih otrov omamljenosti darovima ovoga svijeta ne otkine od Izvora vječnog života. – Molimo te.
7. Za naše pokojne; da po tvome milosrđu zadobiju mjesto u vječnoj radosti, - Molimo te.

Nebeski Oče, usliši naše molitve koje smo ti uputili po tvome novorođenom Sinu Isusu Kristu. Amen.

1. čitanje: 2 Sam 7, 1-5. 8b-11. 16
Psalam: 89 (88), 2-3, 4-5, 27 i 29
2. čitanje: Rim 16, 25-27
Evanđelje: Lk 1, 26-38

Središnja poruka došašća je da Bog dolazi Mi ne možemo predvidjeti vrijeme njegova dolaska. Vrijeme dolaska bira on sam. Iskreni i pobožni vjernik živi permanentni advent. Njegovo je srce spremno da primi Gospodara svemira, kralja ljudskih srdaca, nebeskog liječnika duša. Bog sa svakim pojedincem ima svoj plan, jer svaki čovjek pod suncem ima svoje poslanje ali će ga u punini ostvariti samo onaj koji je toga svijestan i koji je spreman s Gospodinom surađivati.

U prvom čitanju riječ je o Davidu, židovskom kralju, značajnoj osobi Starog zavjeta. David želi sagraditi Božji hram. Njegova je nakana plemenita i proizlazi iz vjere. On živi u dvoru od skupocjene cedrovine a Gospodnja je Slava prisutna u šatoru. Bogu ''se ne ide iz šatora'', jer on se ušatorio u svom nomadskom narodu i kao da je i sam postao nomadom. Bog Davidu poručuje da mu on ne će graditi hrama jer je ispunio svoje poslanje. Međutim Bog će u njegovom potomstvu izgraditi svoje prebivalište. To je najstarije zapisano proročanstvo o Mesiji. To je ujedno i nagovještaj nama kršćanima kako svi koji u sebi njegujemo božanski život milosti izgrađujemo u sebi ''prebivalište Božje u Duhu'' (Ef.2,22). Na najuzvišeniji način je to učinila Marija. Ona prihvaća Božji poziv i s tim njezinim 'da' koje sama potpuno ne razumije ali ima povjerenje u Boga, započinje neizmjerno veliko otajstvo, otajstvo utjelovljenja Sina Božjega i otajstvo spasenja.
Nitko ne može biti dionik tog otajstva ako mu se ne otvori i ako nije spreman prihvatiti ga. Bog nam na našem životnom putu otvara mogućnosti ispunjenja našeg poslanja a s time i vlastitog samostvarenja. Sa svakim našim da Bogu mi smo mu bliže ali i sa svakim ne udaljujemo se od njega, pa na žalost postoji mogućnost da se izgubimo i promašimo svoj životni poziv. Najgore nezadovoljstvo je kad sami uviđamo da idemo krivim putem a nemamo snage reči da. Još je jadnije kad za to okrivljujemo druge.

Ove četvrte nedjelje došašća nekako je Marija u prvom planu. Nju rado zazivamo kao svoju zagovornicu i pomoćnicu jer ona to i jest. Molimo ju stoga da nam pomogne kako bismo i mi poput nje izrekli svoj 'da' Bogu. Prihvatili njegov poziv i uz njezinu majčinsku pomoć ostvarili taj 'da' do punine. Amen.

Molitva vjernika:

Bogu, koji nam je poslao obećanog Spasitelja svijeta da se utjelovi u krilu Djevice Marije, uputimo svoje molitve.
1. Ispuni našeg svetog oca, biskupe i svećenike Duhom Svetim da odgovore na poziv kojim su pozvani biti blagovjesnicima svetog Evanđelja, - Molimo te.
2. Za sav kršćanski puk da u jednostavnosti srca prihvaća evanđeoski navještaj spasenja, - Molimo te.
3. Za ljude u javnom životu, znanosti, kulturi; da svojim zalaganjem pridonose uspostavi mira i zajedništva među ljudima, - Molimo te.
4. Za sve one koji nisu upoznali tvoj naum spasenja da u dosluhu sa svojom savješću čine djela ljubavi i dobrote, - Molimo te.
5. Za snagu vjere; ma možemo izreči odlučni da Bogu i donijeti plodove vjere. - Molimo te.
6. Za mlade; da se opredijele za život s Bogom, a odreknu zla, grijeha i raznih stranputica u životu. – Molimo te.
7. Za našu braću i sestre koji su prešli s ovoga svijeta; primi ih u svoje vječne stanove u zajedništvu sa svetima, - Molimo te.

Oče istine i spasenja, primi naše molitve i obdari nas duhom vjere da se i u našim srcima nastani tvoja vječna Riječ – Isus Krist naš Gospodin. Amen.

Radost je temeljna značajka adventa ili došašća. Kad anđeo pozdravlja Mariju u originalu to zvuči: «Haire» = radju se! Ova treća nedjelja došašća zove se nedjelja gaudete = radujte se. Počimala je naime riječima Pavla apostola uzetima iz Poslanice Filipljanima: «Radujte se u Gospodnu…. Ponavljam: radujte se!» (Fil. 4,4) To je sadržaj i današnje poslanice kao i psalma koji je izgovorila Marija – poznati Magnificat.

Duh Gospodnji na meni je!
Izaija je tipičan prorok adventa. Izvor njegove radosti je u spoznaji; «Duh Gospodnji na meni je!» To Isus primjenjuje na sebe. A zar i mi ne bi trebali osjećati radost što smo opečaćeni Duhom Svetim po sakramentima.
Taj je Duh Gospodnji zahvatio dušu i srce, cijelo biće Presvete Djevice, kada je iznenađena susretom s Elizabetom, zapjeva svoju zahvalnicu. Marija je oličenje adventa, nadošloga Kraljevstva Božjega. Po sv. Ireneju ona prorokova za cijelu Crkvu. Crkva u Magnifikatu doživljava samu sebe, a tako i svaki kršćanin. Osjećamo se predmetom Božje brige i ljubavi, i to u našem srcu budi zahvalnost. Marija također pjeva o velikom Božjem obratu: Bog se zauzima za neznatne, malene, gladne i žedne pravednosti. Stoga se trebamo okrenuti oko sebe i biti bližnjemu Božje došašće.
Tko si ti?
Ivan Krstitelj je središnja figura adventa. Velik u svom poslanju. Kad su ga Židovi iz Jeruzalema upitali tko si ti; on odgovara: « Ja sam glas koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji!»
Kad bi nas netko iznenada ozbiljno upitao; tko si ti? Što bismo mu odgovorili? Koja je to odrednica koja me određuje; to što jesam? Otac? Majka? Liječnica? Radnik? Svećenik? Kad ljudi upisuju svoje zvanje u neku rubriku često se nalaze u neodumici što napisati; ono što sam završio kao školsku formaciji ili ono čime se bavim? A to bi trebalo biti bitno. Bitno do te mjere da je sve tome podređeno. Pa ipak kod većine ljudi vlada pomutnja na tom važnom području, stoga su i plodovi primjereni.
Kršćanin bi svoj životni poziv trebao gledati u svjetlu vjere i vjerom ga krijepiti. Sa sviješću da je Duh Gospodnji nad nama, u radosnom pouzdanju u Božji promisao poput Marije trebamo vršiti svoje poslanje pa će i plodovi biti blagoslovljeni.
Nije svejedno da li me usrećuje ono što radim ili odlazim na posao kao na svojevrsno robovanje poslodavcu, a ovo posljednje je, nažalost, i previše čest sličaj.
Pri izboru zvanja potreban je svojevrsni dosluh sa samim sobom. Ono što ću raditi cijeli svoj život treba me ispunjati radošću. Isto tako ne bi trebalo tako brzo odustajati u traženju zaposlenja u struci koju sam završio. Uobičajeno je da netko tko je završio stolarski zanat bez razmišljanja prihvati prvi posao koji mu se nudi, premda nema nikakve veze s onim što je izučio.
Dakako, potrebno je ispraviti vlastiti odnos prema radu. Nije rad samo zbog zarade i preživljavanja. Rad je sastavnica čovjekove naravi koja ga ispunja, čini sretnim i u konačnici zdravom osobom. Vjernik bi u svojoj pripravi za životno zvanje trebao iščitati i Božji poziv, jer zvanje treba odgovarati mojoj naravi. U tom slučaju treba se moliti rasvjetljenje ''odozgor''.
Svoje zvanje bi trebali uvijek propitkivati kroz prizmu vjere. Moliti se za dar radosti u radu, da bi se i u stvarnosti ostvarila ona sličnost koja postoji u našem jeziku rad = radost, jer tek tada ću biti cjelovita osoba. Tada bi na upit o zvanju mogao odlučno i s ponosom odgovoriti: Ja sam stolar, učitelj, policajac….. Amen.


Molitva vjernika

Bogu izvoru svake radosti uputimo svoje molitve.

1. Daj, Gospodine da tvoja Crkva radosno živi u zajedništvu svih naroda i plemena; - Molimo te.
2. Potakni one koji rade na općem dobru da budu ispunjeni duhom radosti; - Molimo te.
3. Za sve koji su pod teretom životnih nevolja izgubili radost i nadu da u tebi nađu izvor mira i radosti; - Molimo te.
4. Za nas koji slavimo otajstvo spasenja da darom obračenja i milosti budemo dostojan stan tvome Sinu; - Molimo te.
5. Danas je nedjelja karitasa; molimo, ponajprije za sebe, da nas Duh Božji učini osjetljivima za tuđe nevolje. - Molimo te.
6. Sve koji su u nevolji obdari dobrotom i milosrdnošću bližnjih. – Molimo te.
7. Za našu pokojnu braću i sestre, da im po svojoj dobroti udijeliš radost vječnoga života. - Molimo te.

Svemogući Bože, primi ove naše molitve i udijeli nam i ono što ne znamo ili se ne usudimo zamoliti. Po Kristu Gospodinu našemu.

Misna čitanja u vrijeme došašća, kako ona svagdašnja tako i nedjeljnja, odgajaju u nama nešto što bi mogli nazvati duhovnošću došašća. Ona su natopljena duhom išćekivanja i nade. U tome se Novi nadovezuje na Stari zavjet, a lik u kojemu ta veza kulminira je lik Ivana Krstitelja. Duhovni div čija je veličina u skormnosti, a uloga navještanje većega od sebe. Kojemu on nije vrijedan odriješiti sandale (posao roba). Objava ga smješta u pustinju. Pustinja je predodređeno mjesto priprave za Božji dolazak. Mjesto objave, gdje u tišini Bog govori čovjekovoj duši. Njegovo odijelo i hrana svojim siromaštvom podređeni su duhu i poslanju. Mjesto njegova djelovanja rijeka je Jordan. On krsti. Uranjanje u vodu inicijacijski je čin simboličkog pranja duše za ulazak u duhovno došašće onoga koji je ''jači od mene'' i koji neće krstiti vodom nego Duhom Svetim, nebeskom vatrom što nije drugo nego Duh Isusov po kojemu se konačno ulazi u Kristovu Crkvu spašenih. A to su oni koji su pribrojeni Jaganjcu.
Jordan je bio granica. S onu stranu Jordana nalazi se zemlja poganska i još od proroka Izaije se zna da od tamo ne dolazi ništa dobro. Tako ljudi prosuđuju. To su ljudska mjerila. Mi i oni s druge strane. Ali Bog na postupa tako. U Bogu ne postoje strane. Ne postoji niti jedan razlog zbog kojega bi Bog nekoga postavio na ovu ili onu stranu. Ne samo Ivan nego i utjelovljeni Bog na početku svoga javnog djelovanja ulazi u Jordan da bi približio obje obale i da bi svima otvorio vrata spasenja. Zato je nedopustivo da svojom uskogrudnošću i himbenim legalizmom prkosimo Duhu Božjemu, jer Spasitelj dolazi da sve koje je pozvao privuče Izvoru spasenja. Proročkim glasom koji viče u pustinji; ''pripravite put Gospodinu'' govore proroci Starog zavjeta koji su navješćivali Mesiju kao što je to činio i prorok Izaija u današnjem prvom čitanju.
Glas viče: ''Pripravite put Gospodnji u pustinji
poravnite u stepi stazu Bogu našemu!
Svaka dolina nek se povisi ,
svaka gora i brežuljak nek se spusti;
što je krivudavo nek se izravna,
što je hrapavi nek se izgladi!''
Temeljem ovog razmišljanja dolazimo do spoznaje da smo mi kršćani pozvani da budemo glas koji poziva. Mi smo pozvani da pripravimo put Gospodinu da dođe u srca ljudi koji ga traže. Jesmo li mi autentičan Glas ili samo neka jeka i to nečega s čime Duh Kristov nema nikakve veze? Jesmo li Crkva ili crkva? Jedna, sveta i opća Kristova Crkva nije razjedinjena zajednica zbog raličitosti. Kristova Crkva je jedna u bogatstvu različitosti. Ono što se u Crkvi danas običava zvati tradicionalna zajednica nije niti zajednica starozavjetnog duha, niti je zajednica mrtva i bez Duha ona samo njeguje opće poznati i prihvatljivi izraz crkvenosti. Isto tako ''živahne zajednice'' koje njeguju neke vidove suvremenije crkvene duhovnosti nisu niti otpadnici niti rubni kršćani u koliko se sami ne izdvajaju svojim postupcima i nedorečenostima obzirom na bitne odrednice crkvenosti. A na općem crkvenom planu grijeh je protiv Duha Svetoga kad se na temelju nekakve autokefalnosti osporava ostaloj braći po vjeri milosni dar pune crkvenosti premda im je isti simbol vjere odnosno vjerovanje apostolsko.
Poravnajmo put Gospodinu u vlastitoj poniznosti po primjeru Ivana Krstitelja pa ćemo tek tada biti glas koji će htjeti čuti oni koji Boga traže. Amen.

Molitva vjernika

Uputimo svoje molitve Gospodinu koji nas je po prorocima i Ivanu Krstitelju pozvao na obraćenje.
1. Gospodine nadahni službenike Crkve duhom poniznosti. – Molimo te.
2. Daj da dar krsne milosti donosi plodove u Crkvi. – Molimo te.
3. Nadahni odgovorne u društvu da se zalažu za mir i razumijevanje među ljudima. – Molimo te.
4. Duha istinitosti i obračenja podaj onima koji vrijeđaju tvoje svete darove spasenja. – Molimo te.
5. Daj da budemo neumorni navjestitelji tvoje ljubavi za sve ljude. – Molimo te.
6. Probudi svijest kod svih nas kako smo pozvani pomagati svojoj braći i sestrama u bijedi. – Molimo te.
7. Našu pokojnu braću i sestre privedi otajstvenom stolu tvoga kraljevstva. – Molimo te.

Usliši dobri Oče naše molitve i daj da ti služimo s ljubavlju u poniznosti i dobroti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.